Kolumna: Hrvati u BiH nakon izbora u RH

Iza nas su dva vrlo bitna događaja. Izbori u RH i potpisivanje pristupnog ugovora RH s EU. Mnogi će reći to je Hrvatska i nemamo mi puno od toga, ali upravo je Hrvatska ta koja Hrvatima u BiH treba pružiti potporu u borbi za njihov opstanak, stoga moramo budno pratiti što se događa u Zagrebu.

Poslije 8 godina vladavine HDZ-a stigla nam je na vlast Kukuriku koalicija. Neki će reći zasluženo, HDZ poslije odlaska Ive Sanadera je krenuo prema dnu, ništa konkretno nije napravljeno za državu, glavna preokupacija im je bila EU što se na kraju i ostvarilo. Ove izbore stručnjaci su ocjenili kao najgore do sada. Izborna retorika je bila katastrofalna. Kukuriku  je pustio da HDZ govori riječima za sebe, a djelima za njih i taktika je bila uspješna. HDZ se pokopao i ima najgori povijesni rezultat  od neovisnosti.

Birači su HDZ-u, pored mita, korupcije, zaduženja, nezaposlenosti i sličnih stvari zamjerili jednu jako bitnu stvar tj. da su prelako popuštali pred zahtjevima EU. Teško je nabrojat sve u čemu je RH popustila. Ali sjetimo se samo čuvenog ZERP-a, izručenja heroja Ante Gotovine u Hag itd. Naravno, tu su ona popuštanja što će RH osjetit u budućnosti kao npr. potpisivanje klauzule  da RH neće osporavati napredak svojim susjedina u EU ni pod koju cijenu. Pa će vrlo vjerovatno Hrvatska imati do daljnjeg otvorena pitanja: granice, luke Ploče, ljetovališta u vlasništvu tvornica iz bivše Jugoslavije  i sl. Cilj se ostvario; Ugovor o pristupanju u EU je potpisan još samo da referendum bude i Hrvatska je Europa.

Osnovno pitanje je: “Što nova vlast donosi Hrvatima u BiH?“

Kompletna hrvatska dijaspora uključujući i BiH je imala pravo birati 3 zastupnika u hrvatski Sabor. Očekivano je pobijedio HDZ.  Jedan poznati profesor se osvrnuo da u BiH pobjeđuje onaj tko ima autobuse. Njegova tvrdnja nije daleko od istine, ali za takvu situciju je kriv HDZ RH koji je popustio SDP-u  pa je ukinuo glasovanje po konzularnim predstavništvima diljem BIH. Pored HDZ-a jedini ozbiljan kandidat je bio dr. Pehar kao neovisni kandidat, ali je formalno zastupao Stranku hrvatskog zajedništva. Iako sam i sam preferirao dr. Pehara, smatram da on ne bi ništa mogao napravit za nas u BIH poslije ovakvih izbornih rezultata u Hrvatskoj. Da je dr. Pehar ušao u hrvatski Sabor, sam neb bi mogao ništa napraviti. Morao bi koalirati s nekim. Da je dr. Pehar koalirao s SDP-om  to bi bilo protiv volje njegovog naroda u BiH jer svi znamo što se u Bosni, a posebice u Hercegovini  misli o SDP-u i sličnim strankama. Da je koalirao s HDZ-om to bi bilo isto što i do sad – još jedan HDZ-ovac. Da je kojim slučajem  ostao neovisni zastupnik bio bi „žrtveno janje“ hrvatskog sabora,  jasno je kakva je  bila  dosadašnja neslužbena politika ljevice u Hrvatskoj prema Hrvatima u BiH. Samim time odakle dolazi, on je nepodoban. Dok bi vjerovatno  HDZ  bio ljut gubitkom dijaspore i samim time vjerovatno nebi podržavao ideje neovisnog zatupnika Pehara. Mislim da je bolje za nas Hrvate u BiH da imamo 47 kakvih-takvih ruku u Saboru nego 150 potencijalnih koje žele ili ne žele dignuti ruku za naša pitanja. Na kraju dr. Pehar je završio tek četvrti u XI. izbornoj jedinici što pokazuje samo koliko je naš puk navikao na jednoumlje.

Što se tiče ukupnog pobjednika izbora Kukuriku koalicije, tu mi Hrvati trebamo krenuti od samih osnova. Mi trebamo shvatiti da u Hrvatskoj nisu pobjedile komunjare već hrvatska stranka sa socijaldemokratskim uvjerenjima. Da Zoran Milanović nije nasljednik Tita i partije, da on nije neki jugonostalgičar već Hrvat kao i svi mi i da ima puno manje veze sa starom partijom nego Jadranka Kosor, Šeks i Hebrang. On je svoju politiku prema BiH najavio kao nastavak dosadašnje politike RH. Ne trebamo se bojati  da će nam Hrvatska okrenuti leđa jer ona to po Ustavu ne može. U Ustavu stoji da su obvezni pružat pomoć Hrvatima u BiH i dijaspori. Sredstva iz Hrvatske koja dolaze u BiH su već odavno mala,  a i situacija je takva da se ta sredstva ne mogu povećati. U tom slučaju pomoć RH ostaje ista ili će se smanjit, al ne zato što nas neko ne voli već jer je kriza i u Hrvatskoj i mjere oporavka države tako nalažu. Naravno, te mjere će ako bude potrebe, slomit na nama, ali neozbiljno je očekivati da bi Zagreb radije dao pare nama nego umirovljenicima ili školstvu i zdravstvu.

Trenutno nam je važnija ona moralna podrška  materinje domovine. Zoran Milanović je još prije pola godine pozvao SDP BiH da preispita svoju odluku o formiranju vlade u BiH, čak je kao SDP-ovac priznao pobjedu dva HDZ-a u BIH te je pozvao na poštivanje volje Hrvata. Nakon Zorana Milanovića najvažnija osoba za nas u Hrvatskoj vladi je Vesna Pusić kao ministrica vanjskih poslova. Ona je svojevremeno imala ispade u kojima je govorila o tzv. agresiji Hrvatske na BiH. Mnogi u njoj vide najveći problem politike prema Hrvatima u BiH, ali mislim da ni ona ne može ostat imuna na situaciju u kojoj se nalazimo. Ona sad ima ustavnu obvezu pomagati nam i mislim da je to dobro čak, i odlično. Ona mora stati uz hrvatski narod i pružiti potporu hrvatskim predstavnicima, a takav stav onda više nije HDZ-ova čežnja o velikoj Hrvatskoj već potpora  SDP-ove vlade matične domovine Hrvatima u BiH. Tim potezom će bit začepljena mnoga usta koja pričaju protiv RH i njenog odnosa prema Hrvatima u BiH.

Ako ćemo pošteno reći, nova vlada ima veliki prostor  za djelovanje prema BiH jer HDZ u proteklih 10-tak godina nije puno napravio da nam pomogne. Najviše bi volio da nova vlada potporu nama iskaže otvoreno, da premijer i ministrica ne dođu u Sarajevo ili ako baš moraju doći da ne pruže ruku ni Komšiću ni Lagumdžiji. Nek osude zločinački čin majorizacije Hrvata i nek se pokažu kao istinske vođe svih Hrvata tako što će posjetiti i Odžak i Vitez i Mostar i što će moći čuti s čim se obični puk bori svakodnevno u neuređenoj državi.

Zoran Milanović poslije svega ima čak i priliku da postane veliki prijatelj Hrvata u BIH vrlo jednostavnim potezom. Neka otvori tri ureda Vlade u već spomenutim gradovima koja će bit direktna veza Markovog trga i Hrvata u Bosni i Hercegovini. Neka zaposli 9 ljudi koji će primati zahtjeve, žalbe, molbe i sl. stvari. Nešto  poput Ombudsmana u BiH. Nek samo bude upoznat s konkretnim problemima i nek nešto od tih problema pokuša riješit diplomatskim putem između BiH i RH več bi tim potezom napravio puno više nego što su mnogi do sad napravili. Većina će reći da je to protupravno, ali Hrvatska po Deytonu ima obvezu i pravo očuvanja mira i ravnopravnosti u BiH. Vrijeme je da iskoristi to pravo i kao članica EU pomogne Hrvatima u BiH. Osnova te pomoći bi bila Hrvatska vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem.

Naravno kao i većini Hrvata u BiH i meni bi više odgovarao HDZ na čelu Hrvatske jer su jedno vrijeme zajedno disali s nama, a to se teško zaboravlja. Ali trebamo biti otvoreni za nove stavove. Dajmo priliku Zoranu i ekipi da se dokažu. Što znate, možda ispadne da su stvarno bolji od prethodnih i možda naprave nešto čak i hvale vrijedno.

(Josip Antičević | www.jabuka.tv)