KOLUMNA: Glup student je dobar student

Upitao jednom Mujo Sulju: ”Šta ti misliš, je li gore ne znati ili biti nezainteresiran?”, a ovaj će k’o iz topa: ”Ne znam, nit’ me zanima!” To je bilo nekad davno dok su bili na istom studiju i dok su ispijali podužu kavu za vrijeme predavanja koje jednostavno nisu imali živaca slušati. Nije im bilo lako u akademiji. Najteže su im bile prve tri godine, a onda su upisali drugu. Pametnjakovići su im govorili da su apatični. Oni se na to nisu obazirali jer su znali da su dio raje. Ispijali bi zajedno kave i dane provodili slušajući kako u nekim dalekim krajevima nema posla, kako ljudi ne primaju plaće i nemaju što jesti. Orilo-gorilo, njima je bilo dobro. Starci su plaćali fakultet i, iako je bio skup, nisu se htjeli buniti, jer je dekan bio iz iste partije, i to što uzima pare, uzima ih za veće dobro naroda. Uostalom, svako drugo koljeno zaposlili bi nekog od njihovih u općini, pošti ili u nekoj drugoj državnoj tvrtki. Muji i Sulji bi vazda govorili: ”Vaše je da učite, a za drugo ne pitajte.” Momcima je i to bilo teško, ali starci su ih svejedno gurali jer su znali da fakultet ne završavaju pametni nego uporni. Zato njih i nije zabrinjavalo to što su nakon tri kalendarske godine tek upisali drugu na fakultetu. Mislili su: uporno ćemo obnavljati godine, pa da smo telad, jednom ćemo diplomirati. Kako će se to dogoditi, pogađate – nit’ su znali, nit’ ih je zanimalo!

Kažemo često da su studenti u ovoj zemlji apatični. Nemaju ono nešto što imaju njihove kolege u svijetu – ne traže društvene promjene, ne stvaraju ideje, čak se i ne bore za vlastita prava. Čovjek se upita jesu li mladi s ovih prostora genetski predodređeni da budu neangažiraniji od svojih kolega iz svijeta, ili je ipak nešto drugo ovdje posrijedi. Apatija mladih, prvenstveno studenata, jedna je ”bolest” koju znamo lako dijagnosticirati, no nismo se dosad detaljnije pozabavili njezinim uzrokom. Sociološki gledano, mnogo je stvari koje bi se mogle analizirati u kontekstu uzročnika ”kavanskog studiranja”, pa možda se između ostalih razloga može diskutirati i o nekakvoj genetskoj predodređenosti. No, i osobe s najvećim hendikepom mogu svladati teške životne barijere, tako da, i da ima ikakva smisla, teza o urođenim karakteristikama ne pije vodu. S druge strane, ima jedna teorija za koju nam ne trebaju mikroskopi da ju analiziramo, a to je indoktrinacija koja se provodi nad masom, pogotovo nad mladima, jer željezo se kuje dok je vruće.

Noam Chomsky

Bilo da se radi o politici, školstvu, kulturi, sportu ili bilo kojem segmentu društva, ljudi su ”operirani” od sposobnosti da razmišljaju svojom glavom. Studenti se samo uklapaju u čitavu priču. Mase su dresirane da budu u funkciji raznih interesnih skupina koje nerijetko funkcioniraju pod krinkom političkih stranaka. Ako se imalo odvojite od ”stada”, automatski ćete biti ukoreni na jedan ili drugi način. U BiH je to specifično, jer se ovdje mase stavljaju u funkciju jedne od tri nacionalne politike koje za cilj imaju držati građanstvo u stanju konstantnog konflikta. Što se može iz toga dobiti, logično je pitanje. Evo što… Poznati filozof modernog doba Noam Chomsky, objašnjavajući metode manipulacije ljudima, spominje fenomen odvlačenja pozornosti, koji je ovdje važno spomenuti. ”Pažnju javnosti potrebno je preusmjerivati s važnih problema na nevažne. Javnost treba zaposliti poplavom nebitnih informacija kako ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju svijeta”, govori Chomsky. Upravo to domaće političke elite vrlo vješto rade. Kako bi prikrili svaki svoj neuspjeh, povuku priču o nacionalnim pitanjima. Dakle, podijelit ćemo građane tako što ćemo ih uvjeriti da su osobe druge narodne pripadnosti konstantna opasnost, pa će zaboraviti na katastrofalne uvjete života u kojima egzistiraju. One koji se odupru toj manipulaciji, etiketirat ćemo kao izdajice. Kako se to odnosi na studente? Jednostavno.  Upravo se zato Mujo, Suljo i njihovi roditelji u onoj priči na početku teksta nisu ni bunili. Dekan je u partiji i to što nas pljačka je u ime višeg cilja. Jesmo to dočarali kroz šalu, no to je nešto što se na ovim prostorima zbilja događa. Školarina mi je toliko skupa da ju ne mogu priuštiti, profesori od mene traže mito, fakultet živi na račun bijede moje obitelji…, ali sve ću to pretrpjeti, jer je dekan u stožernoj stranki i govor protiv njega bi bio govor protiv mog naroda. Jesam li glup ili sam zapravo indoktriniran, neka pametni kažu.

U kontekstu manipulacije javnošću Chomsky također govori i o stvaranju neznanja, a što je važan čimbenik u čitavoj ovoj priči. Tužna je istina da danas većina mladih u BiH odlazi na fakultet kako bi dobila diplomu, a ne nužno i znanje. No, upitno je kakvo nam znanje domaći fakulteti uopće nude. Možda će donekle na to pitanje odgovoriti podatak koji kaže da je na ovogodišnjoj listi najboljih sveučilišta svijeta, koju je objavio španjolski istraživački centar Webometrics, najbolje plasirana visokoškolska institucija iz BiH bio Univerzitet u Sarajevu koji se našao na 1245. mjestu. Povrh toga, kad znamo da je na ovim prostorima poznato razmišljanje da se prvo treba završiti fakultet, a tek onda naučiti raditi, što onda o kvaliteti obrazovanja više reći?! No, ovdje nije isplativo razvijati intelektualce, jer bi mogli početi razmišljati svojom glavom i, ne daj Bože, prokužiti sustav. Umjesto toga proizvode se polupismene mase koje nemaju kapaciteta oduprijeti se manipulaciji. Bez pristupa mehanizmima razumijevanja manipulacije na koju nesvjesno pristaju, misle da im je dobro i uživaju u trenutačnoj bezbrižnosti.

Apatija mladih ljudi u BiH je jedna sasvim normalna pojavnost imajući u vidu indoktrinaciju kojoj su izloženi. Sprječavanje bilo kakvih društvenih promjena, bez obzira polazile one od studenata ili drugih slojeva društva, njezin je osnovni cilj. Neznanje i nezainteresiranost zapravo su poželjne osobine poslušnoga građanina, pa tako i studenta koji ne bi trebao postavljati puno pitanja te bi trebao prihvaćati ono što dolazi s vrha, čitaj – koji je glup. Onaj koji se čak uspije odvojiti od toga više neće biti apatičan, ali će biti diskvalificiran iz društva. Što je najgore, dosta je studenata koji sve ovo i slute, ali ipak, draža im je ta kava. Neki kažu da će tako biti dok im želuci ne osjete posljedice. Živi bili pa vidjeli.

(Marin Vučina | Pogled.ba)