Ima jedan Josip iz Posušja, inače veliki gospodin, koji namaže majonezu i paštetu u isto vrijeme na kruh i to, slasno, pojede. Željko, iz Ljubotića. nikada na vrijeme nije došao na drugu stativu. Gruđanin, Tomislav, pak, ravna se po svome posebnom vremenu, te mu tako 3 minute traju 73 min po službenom vremenu kojim se ravnaju svi ostali, normalni, građani Bosne i Hercegovine. Mile iz Ljubuškog je uvijek korak ispred svih. Životna želja mu je da jednog dana bude korak ispred samoga sebe. U Čitluku sam upoznao jednu Anu koja nema ništa protiv homoseksualaca i Ante Tomića. Kristina iz Mostara obožava vožnju biciklom i čokoladu.
Aco iz Trebinja, je volio kamene sjekire i ‘furo’ se na Zagora. Zvali su ga Đole indijanac. Dragana iz Banja Luke radi odlične ćevape, dok Jovan koji živi na relaciji Aleksandrovac – Mrkonjić Grad (tamo mu je treba Dragana, ali ona ne pravi tako dobre ćevape. Bolje joj ide slikanje uljem na platnu) voli rafting na Uni. Još jedan tip (Srbin je, ali ne znam kako se zove)iz Mrkonjića Grada mi je zapeo za oko, jer radi odlično biciklo na malom nogometu i nikada ne kasni na drugu stativu za razliku od Željka iz Ljubotića. Šteta što mu nisam upamtio ime jer me igrom jako podsjeća na Josipa Sutona. Biljani iz Sarajeva ne smeta što ima nekoliko kila viška. Ona jednostavno obožava čokoladu i ne može je prestati jesti.
Haris iz Konjica ne voli paštetu i majonezu u isto vrijeme. On radije kombinira kajamak i nutellu. Nije loš taj tip. Od kada me je zavalio šakom na igralištu u Konjicu pijemo pivu svaki put kada naletim u prelijepi Konjic. Selma iz Mostara je furala neki reperski stil. Nikada nisam vidio curu kojoj ljepše stoje dukserice. Edin iz Sarajeva igra u Manchester Cityu i zabija golove i s prve i druge stative za razliku od Željka iz Ljubotića i onog lika iz Mrkonjića. A Lejla iz Tuzle toliko obožava Milka čokoladu da mi je jednom rekla da će kćerki dati ime Milka.
U Mostaru, nakon utakmice Hrvatska –Španjolska, izbili su neredi koje su započeli (prema izvještaju medija) mostarski huligani hrvatske nacionalnosti. Napravili su manju materijalnu štetu, ali slika je poslana u svijet. Razbijali su po Španjolskom trgu koji je obnovljen donacijama španjolske vlade. Je li to apsurd? Huliganima očito nije. Nacionalna netrpeljivost u BiH je pristuna od samih njenih početaka i pratila je u stopu tako da se ova država teško može riješiti te ružne karakterne crte. Redovito nakon utakmica nogometnih klubova premijer lige BiH mediji izvještavaju o brutalnim navijačkim sukobima koji ponekad završe i smrtnim posljedicama. Nerijetka je to pojava i u noćnim klubovima u gradovima sa izmiješanim nacionalnostima. Ne treba bježati od takve slike države. Politička situacija je u našoj zemlji apsurdna što se vidi i po političkim elitama koji navodno predstavljaju građane BiH. Vlastitom političkom ograničenošću , bez iznimke, doveli su Bosnu i Hercegovinu na dno dna.
Velika je laž, koju jednako forsiraju svi mediji u BiH, da ova zemlja nema budućnost. Slijepo forsiranje populističkog nacionalizma i upornost da se ne napravi niti jedan bitni politički kompromis koji bi se reflektirao na građane ove zemlje, doveo je Bosnu i Hercegovinu na rub svih zdravorazumskih nadanja u bolju budućnost. To je ono što građani ove zemlje nikako ne zaslužuju.
Nisam ni prvi ni zadnji koji je obišao gradove BiH i uvidio da građani ove zemlje mogu biti tolerantni prema drugim nacionalnostima.
Ivan Rozić je došao na briljantnu ideju. Želio je pokazati svijetu drugo/pravo lice Mostara. Naime, on je organizirao u mostaru čokoladne nerede. Na taj način je želio odgovoriti onoj šačici huligana koji su osramotili ime Mostara po tko zna koji put. Ovim putem se i odašilje poruka političkim elitima. Poruka jasno kaže da se mi mladi ne želimo gledati preko nišana. Ne želimo si razbijati glave. Ne želimo uništiti ovu zemlju jer ona ostaje nama-mladima. Želimo graditi mirniju budućnost u kojoj ćemo se poštovati. Želimo graditi mostove koji nas spajaju, a ne zidove koji nas razdvajaju.
Kao pojedinci imamo svojih mana. Nismo svi isti. Različitost nam, pak, ne smije biti prepreka nego poticaj. Iako sam oveosobe, gore navedene, svrstao u skupine po nacionalnom kriteriju oni imaju mnogo toga zajedničko što ih spaja. To su moji prijatelji i poznanici. Svi oni gaje nadu u bolji život. Njihova želja je živjeti u svijetu bez nasilja; u državi u kojoj će se cijeniti njihov rad; žele znati da će njihove suze i osmijesi naići na podršku i odobravanje; oni se žele slobodno kretati i uživati u svim ljepotama koje nam pruža Bosna i Hercegovina.
Oni ne vole mržnju, a vole čokoladu.
Ivan Pavičić | www.jabuka.tv
Služba za poslove sa strancima u prva tri mjeseca ove godine registrirala je i identificirala…
Srbija će u okviru novog plana za rast Zapadnog Balkana od ukupno šest milijardi eura,…
Osmorica vatrogasaca zbog presude Općinskog suda u Mostaru iz listopada prošle godine, prema kojoj je…
Papa Franjo prisustvovat će ovogodišnjem summitu čelnika G7 na kojem će se raspravljati o izazovima…
Vrijednost prodaje poljoprivrednih proizvoda na tržnicama u Federaciji BiH u ožujku 2024. godine iznosila je…
Sjajne sportske vijesti stigle su iz Posušja. Naime, klub je obavijestio kako je HŠK Posušje…
Komentari:
hehe
Koja ekipa. :)
AL STVARNO :D
dobra!
čokolada je rješenje za sve -.- evo ja taman pala ispit pa jeden čokoladu
živio mostar :D
jesu ovi gore izmišljeni likovi ili?
nisu
zeljo iz ljubotica :D to pavicicu nek si ga spomenio,uvijek kasni :D
Tomislav iz Gruda je danas došao 3 minute prije svih...
Vjerojatno mu je netko rekao da je u 6h
čuvajmo bratstvo i jedinstvo
Mi volimo "mržnju"..U inat poltronskim i podobnim novinarčićima koji pišu pamflete pokušavajući zamaskirati pravo i realno stanje stvari u čumezu od države ,koji na stup srama pokušava pribiti jedini iskreni dio društva..Sada bi ovaj patetično jeftini i loš pokušaj pisanja "kolumne",trebao imati za cilj stvaranje alternativne realnosti koja se odvija samo u vašim glavama,a u biti žudite za razbijenim glavama i ulicama,nebi li mogli pisati o huliganima kojima ništa nije sveto i stavljati na sebe etiketu moralnih vertikala i lučonoša u mraku španjolskog trga,dok istim zavijaju sirene..Ovakvo loša urbano fašistička pisanja su postala dio medijskog mainstreama,a paradoks je u tom veći što se svi izdajete za veliku multi-kulti raju,iako na najprizemniji i primitivniji način etiketirate ljude kao šoviniste,ksenofobe i huligane, dok za iste etikete nemate nikakvih dokaza niti iole suvislih teza..Vi odnarodjeni slobodno gradite zdravorazumsku BiH,braća iz Mostara već godinama grade zdravorazumsku HRHB i na tome im veliko hvala..Tolerancija kojoj vi svjedočite u gradovima diljem BiH počiva na istom principu kojega smo već stoput čuli..Dobro znano tko nas bre zavadi guslanje..Traje naravno dok se ne spomenu nedavna događanja iz prošlosti..Odista zdravorazumska razmišljanja u vrlih mladih ljudi,koji se gledaju preko čokolada,a ne preko nišana,sve dok se ne spomene tko je kriv za Doljane,Uzdol,Grabovicu,Križančevo selo,Trusinu,Maljinu..Ili tko je kriv što Hrvata više nema u Bosanskoj Posavini..Doista iskrena i dirljiva prijateljstva..Nesto kao zdravorazumska BiH i njezina kumstva među narodima u osvit proljeća 1992 godine..Ako ništa drugo,mi barem mrzimo sve jednako,pa ne pravimo razliku po toj ravni..Autor članka je stručnom psihoanalitičkom metodom ustvrdio tko je ustvari tumorno tkivo na površini jedne i jedini,kojeg kada bi se odstranilo,zasjalo bi vječito sunce od une do drine,od save do mora.."Šaka huligana",kako je posprdno nazvana i obilježena u ovom članku,pronosi ponosno vec 17 godinu za redom hrvatsku šahovnicu diljem BiH i zbog tog čina im se broje rebra u Sarajevu od Edina, a Lejla iz Tuzle dojavljuje "braći" fukarama kuda će mostarski momci,pa da im se bolje pripremi sačekuša..Dragana iz Banja Luke obično zatvori radnju sa čevosima kad prolaze isti(u znak dobrodošlice),dok Jovan na ulazu u gradski stadion brani unošenje legitimne zastave hr naroda u BiH..No to sve na stranu,briljantan je zaključak mladog Ivana Rozića,koji iskače iz trusta mozgova čokoladne revolucije,koji govori kako sama delikvencija i frustracija "šake huligana" proizlaze iz neriješene ekonomske situacije i loše materijalne..Da je tome doista i tako,govori u prilog činjenica,kako jedan od viđenijih pripadnika Cardiff Soul Crew-a,ima informatičku firmu ,vrijednu nekoliko milijuna funti..Da nebi ispalo kako je on samo iznimka koja potvrđuje pravilo,puno je takvih primjera..No naravno,zagrabiti debelo ispod površine i dobiti prave odgovore na nedavna događanja,puno je teži posao i zahtjeva veći intelektualni napor..Puno je lakše odaslati u virtualni svijet gomila floskula kojima će se netko prezentirati i poslužiti mu za stavljanje sebe na medijsku kartu..Barem "šaka huligana" zaslužuje zahvalu tim povodom..Zna to najbolje Ana iz Čitluka,kojoj je gay ok i koja voli Antu Tomića..Istog onoga koji se vjerovatno infiltrirao na tribine u Ponanju i Gdanjsku,pa užgao koju baklju,nebi li imao o čemu pisati u svojoj kolumni..Lobotomija virtualnih članaka,nema dalje..
Ti voliš mržnju i to je ok. Al ostavi to u svoja četiri zida. Spadaš u nenormalne građane ove zemlje koji uporno žele dokazati nešto nekome, a zapravo samo izbacuju svoje frustracije. Rekao bih da si huligan sudeći po komentaru. Namjerno ti ne bih rekao da si navijač. Jer nogometni navijači u svim normalnim zemljama ovog svijeta manje više mogu pogledati utakmice svoga kluba ili bilo kojeh kluba bez da dobiju metak u glavu. Ti i takvi poput tebe čine takve atmosferu i nadam se da će što prije izumrijeti takva vrsta kvazi nacionalizma koja stalno pokušava voljeti svoje mržnjom prema drugima. Ma neda mi se više pisati...rekao bih ti da si glup ali neću....možda si zgodan