Koliko lijepih stvari propuštamo u životu? Slavni violinist svirao u metrou, samo nekolicina ljudi ga primijetila

Washington DC, metro stanica, hladno jutro u siječnju 2007. godine. Čovjek na violini svira Bachovo djelo. Za to vrijeme oko 2000 ljudi prođe stanicom, većina na svom putu na posao. 3 minute nakon što je počeo sviranje jedan gospodin uočava glazbenika. Usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno odlazi. 4 minute kasnije violinist prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, te bez zastajkivanja nastavlja hod.

6 minuta kasnije mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, a zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

10 minuta kasnije trogodišnji dječak se zaustavlja, ali ga majka odvlači žureći. Dječak zastaje kako bi ponovno pogledao svirača, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju, prenosi Čudaprirode.hr. Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisilio svoje dijete da nastavi hodati.

45 minuta kasnije glazbenik svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i kratko poslušalo. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo hodati nepromijenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno $32.

1 sat kasnije glazbenik završava svirku i nastupa tišina.

Prava istina: Nitko nije znao da je glazbenik ustvari bio Joshua Bell, jedan od najvećih glazbenika današnjice. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih na violini vrijednoj 3.5 milijuna dolara. Samo dva dana prije ovoga Joshua Bell je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosječna cijena sjedala $100.

Inkognito svirku Joshue Bella na stanici metroa organizirao je Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se pitanje je li u uobičajenom okruženju uopće prepoznajemo ljepotu? Je li stanemo da tu ljepotu cijenimo? Prepoznajemo li talent u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima među nama koji idu na koncerte plaćajući astronomske iznose, a to isto ne prepoznaju u drugim prigodama?

Jedan od mogućih zaključaka ovog eksperimenta mogao bi biti:

Ako nemamo niti trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada načinjenih, koliko tek mnoštvo drugih stvari propuštamo u životu?

(www.jabuka.tv)