Katolici u BiH obilježavaju svetkovine Svi sveti i Dušni Dan

Na Svi svete katolici slave sve svece. Običaji koji obilježavaju dan Svih svetih je posjećivanje grobova obitelji i prijatelja koji više nisu s nama, polaganje cvijeća i paljenje svijeća na njihovim vječnim počivalištima.

Paljenje svijeća je odraz mišljenja da mi živi na taj način osiguravamo svjetlost i toplinu umrlima, ali i da je život na drugom svijetu odraz života na ovome i zbog toga treba umrlim dušama priskrbiti toplinu koju im daje svijeća te svjetlost kako bi duša pronašla svoj put u mraku. Paljenje svijeća je dio pogrebnih obreda u gotovo svim religijama, a u većini zemalja nosi se cvijeće na grobove, pale se svijeće i odlazi se na mise.

Za razliku od Svih svetih, Dušni dan nastao je inicijativom benediktinskog opata iz Krimija, Sv. Odilona i to 998. godine, a taj se dan zaslugom benediktinaca proširio i Vatikan ga je potvrdio 1311. godine.

Dušni dan se obilježava 2. studenoga, a osim u Rimokatoličkoj obilježava se i u Engleskoj Crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama. Uz ovaj blagdan, kao i za Dan Svih svetih, običaj je obilazak groblja i paljenje svijeća za pokojne.

1 komentar

  • Dvojni aspekt Boga i čovjeka potencira dramatičnost Kristove sudbine ,njegovu patnju i smrt.
    KRISTOVO mučeništvo u ljudskom obličju-poziv je na nadu,poziv na iskonske i mitske izvore, snove i težnje u ispraznoj suvremenosti današnje razbaštinjene stvarnosti. Religiozni, povijesni, filozofski osjećaji vezani uz Krista nadmašuju vrijeme i uzdižu se na univerzalnu razinu postižući snagu Znaka. Krist jest Znak!
    Ma koliko veliko bilo iskustvo i znanje ,taj se Znak nikada ne može u potpunosti dokučiti. Znak patnje, misterij mističnog prijelaza u sakralnu tajnu, ne može se dokučiti do kraja.
    Misterij patnje ostaje znakom velike Tajne. Kristov lik , najdublja promišljanja o fenomenu života ,ljubavi i žrtvovanja,praštanja i smrti ostaju tajnom. Možda ćemo iskru tog vječnog traganja dosegnuti tek kad stanemo s druge strane života.
    Utjelovljeni Bog u tijelu čovjeka. MISTERIJ.Tema ljudske ranjivosti i božansko preobraženje tijela Kristova.
    Bez ljudske dimenzije Krista, čin njegova žrtvovanja ne bi bio uvjerljiv.
    Krist koji je i ljudski i božanski , jer upravo ta veza omogućuje spoznavanje i oplemenjuje ljudsku prirodu.
    Otvara joj mogućnost da spozna put i da se osvještava, da dade smisao svojem življenju prema jednom od temeljnih fenomena egzistencije , a to je odnos prema vlastitoj smrti.
    Mistični univerzum ljudskog i božanskog isprepleten smrtnošču i vječnošću.Misterij koji nosi u sebi posebnu simboličnu sliku. Vrijeme prije i vrijeme poslije Krista. Čovjek koji razmišlja o ljudskom i božanskom.
    O nadi, ljubavi, vjeri,praštanju, o tome što se odnosi na život i na smrt, na duh i religiju.
    A moderna filozofija lišena smisla patnje nema pravog pojma o čovjeku.Ako čovjeka shvaćamo samo kao materijalnu individuu,dio neke cjeline bez osobnosti , bez spiritualnog, osobnog pa i slobodnog -čovjek ostaje samo prazna individua koja ne vrijedi ništa.
    Naprotiv, ako čovjek traži Boga u sebi, u bližnjem , u stvarima oko sebe, onda za čovjeka mirne duše možemo kazati da je čovjek slobodna osoba, slobodne volje , koju ništa svjetovno ni vremenito ne može usrečiti ni zadovoljiti.Čovjek za čovjeka a ne protivno. Čovjek koji je određen neizmjernim i nespoznatljivim, nalazi svoju sreču i mir samo u Bogu. Jedino i isključivo u Bogu.
    Čovjek nad kojim drugi čovjek ili država ima vlast -uvijek je samo sredstvo. Nikada slobodan, uvijek samo čovjek apsorbiran od čovjeka ili vlasti koja u njemu uvijek vidi čovjeka podređena drugom čovjeku ili bilo kom obliku needuhovnosti koja prebiva na svim stranama.
    Duh puše gdi mu je volja,ne isključuje nužnost dara i zbiva se u potpunosti u slobodi,u povlaštenim trenutcima kod različitih osoba. Pojedinac tako zadobiva dvostruku vrijednost;spoznaje odnos sebe ,jedinke i Boga. Odnos sebe i vremena u kojem živi.
    Tamo gdi je razum nedostatan tamo vjera pomaže. Istina je u spoznanju da smo bez Boga uvijek u sukobu sa stvarnošću. A za korelacije iz stvarnosti do Boga zaduženi smo mi sami. Milošču Božjom potpomognuti, od svih praznina i zatrovanosti očišćeni i istinom prosvijetljeni…

Odgovori na ..... X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.