Kako je BiH postala najveći proizvođač smilja na svijetu pa doživjela potpuni krah

Kako je Bosna i Hercegovini u euforiji zbog dobre zarade postala najveći plantažni proizvođač smilja na svijetu u kratkom razdoblju, a u još kraćem krahirala i mnoge zavila u crno, nevjerojatna je priča koja govori o neodgovornom ponašanju onih koji krše poslovna pravila i etičke kodekse.

O pomami za unosim poslom sa smiljem, koje je zbog svojih čudesnih sastojaka u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji nazvano “biljkom vječite mladosti”, a u Hercegovini zbog dobre zarade od proizvodnje “žutim zlatom” za Klix je govorio predsjednik Odbora za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Predstavničkog doma Parlamenta Federacije BiH Ahmed Džubur.

On je godinama bio na čelu Agromediteranskog fakulteta u Mostaru i pažljivo je pratio fenomen “smiljomanije” na jugu BiH.

Referirajući se na sami početak pomame za smiljem, koja je bila najevidentnija u Hercegovini, podsjeća da Bosna i Hercegovina do prije sedam godina uopće nije znala za plantažnu proizvodnju smilja, izuzimajući jedan mali zasad kod Stoca, vrlo simbolične površine.

Ono što je rađeno sa smiljem u smislu destiliranja, rađeno je tako da su ljudi brali iz prirodnih populacija i prodavali to smilje po niskim cijenama da bi se ono kasnije uglavnom destiliralo, podsjeća Džubur.

Međutim kako je prije nekoliko godina u Francuskoj krenula ekspanzija proizvodnje produkata na bazi smilja, došlo je do nagle potražnje za ovom biljkom na svjetskom tržištu, što su mnogi vidjeli kao dobru priliku za zaradu, a u cijeloj priči posebno su se istaknuli Hercegovci.

Tada je u Hercegovini počela plantažna proizvodnja, gdje su za nekoliko godina površine pod smiljem postale tolike da je Bosna i Hercegovina bila globalno najveći plantažni proizvođač smilja na svijetu, priča Džubur za Klix.ba.

Cijena litre ulja se penje do 3.000 eura

U tom momentu maksimalna cijena smilja je bila 5,20 KM po kilogramu svježe mase, što je bila izuzetno dobra zarada. Ali kako je cijena jedne litre ulja na tržištu bila iznad 3.000 eura, masovno su se počele otvarati destilerije u Hercegovini.

Slična euforija je bila u Hrvatskoj, Crnoj Gori i djelomično u Albaniji, jer je u svim ovim zemljama došlo do naglog povećanja površina pod smiljem, što se, kako Džubur ističe, neargumentirano pripisivalo tome da je zbog rata u Siriji Sirijcima onemogućeno da proizvode smilje za svjetsko tržište, a to je bila netočna informacija.

U to vrijeme farmaceutska i kozmetička svjetska industrija, kao i sve druge branše, prave globalne sajmove, prije svega sajmove eteričnih ulja, gdje se pojavljuju najznačajniji proizvođači i ponuđači i naravno oni koji treba da otkupe ta ulja. A na sajmu u njemačkom gradu Essenu pojavio se najveći broj ponuđača iz ovih krajeva, kaže Džubur za Klix.ba.

Ogroman broj ljudi je, kako ističe, tada ušao u biznis tako da su stotine i tisuće hektara do tada potpuno neobrađenog zemljišta, klasičnog krša i kamenjara pretvorili u plodna zemljišta korištenjem traktora i velikih freza s više od 300 konjskih snaga i proizvodilo se smilje. Ali, naglašava Džubur, tako da se nije radilo niti se u nekim slučajevima željelo uvažiti da to smilje, odnosno njegovo eterično ulje, mora biti ekološki potpuno čisto.

Ljudi su u borbi protiv bolesti i štetočina koristili kemijska sredstva koja u sebi imaju svega, od rezidua, teških metala, pesticida i svega što se kod proizvedenog eteričnog ulja nije moglo sakriti. Sofisticirane kemijske analize koje su rađene u Institutu u Beogradu su pokazivale da je hercegovačko ulje u brojnim slučajevima potpuno nepodobno za upotrebu, ne samo za farmaceutske nego i kozmetičke svrhe. Onda se od situacije euforije da je ulje prodavano u startu za više od 3.000 eura došlo u situaciju da je cijena ulja pala praktično na 400 eura, pojasnio je.

Uzimajući u obzir činjenicu da se u procesu destiliranje radi dva puta tijekom godine i da se za proizvodnju jednog litra ulja potroši sirovina, energije i drugih resursa gotovo koliko se na kraju naplati, to je postao proces koji se ne isplati.

Nauštrb jednog broja ljudi koji su bili spremni da proizvedu ekološki i organski prihvatljivo ulje, oni koji uopće nisu gledali kako da dođu do cilja su se koristili nedopustivim sredstvima da ostvare zaradu od smilja kako su i zamislili.

Katastrofalna kvaliteta ulja

Džubur priča kako se događalo čak i to da su neki proizvođači sadnice smilja, kad im dođu bolesti i štetočine, ili kada im listovi tih zeljastih stabljika požute, s ciljem da ih prodaju prskali farbom zelene boje, što je kroz proces asimilacije dovodilo do toga da je ulje katastrofalnog sastava.

Čak je bilo primjera i da se takvo ulje, koje je prodavano na inozemnom tržištu, nerijetko miješalo s jestivim uljem, tako da je došlo do situacije da su međunarodni farmaceutski i kozmetički stručnjaci zaključili da kupovina ulja iz BiH nije pouzdana i da je treba izbjegavati. To je glavni razlog kraha, ustvrdio je Džubur.

Naglašava da i danas kvalitetno eterično ulje ima cijenu koju je imalo i prije euforije, ali da su tu, zbog ljudi koji su se neodgovorno bavili produkcijom, čak i oni koji su sve radili kako treba došli u situaciju da nisu mogli prodati ulje i onda su ga davali po najnižim cijenama.

Danas, prema informacijama s terena, imamo oko 20 posto onih koji su krenuli u taj proces da su se ipak zadržali u biznisu sa smiljem, a to su ljudi koji nikada nisu imali problema s kemijskim analizama i koji su sačuvali povjerenje svojih partnera iz inozemstva, zaključio je Džubur.

(www.jabuka.tv)

31 komentar

  • slusajte vi Dzumbura daleko ce te dogurati u zivotu samo sadite da je cjela Hercegovina pod smiljem nemoze pokriti 1 posto svjeckog trzista

  • I kao u svakome poslu tko je ostao uporan i borio se taj je nesto i zaradio a ne mi ja prvi sam mislio se od toga opariti ,ali ne ide to lako svaki posao je maraton a ne utrka na sto metara

  • Nije problem sa cmiljem, nego je problem tko cmilje sadi. Kada pojedinci sade cmilje to je pun pogodak, isti da pocmu eksere saditi uzmu pare, hoce ih i naprave posao. Kada je sirotinja pocela saditi cmilje tu je zavrsila svoje nade za dugo vremena.

  • Lako je smilje saditi, ali problem je ulje od s milja prodati. To nitko ne govori, zato su ljudi i prestali saditi. Nemojte bulazniti

  • Znalo se da ce brzo doc pusiona na cmilju.Bogati Ercegovci su poletili da budu jos bogatiji.Meni je zao sitne raje usta ih se uvali.

  • Mislim da je to problem u mentalnom sklopu kod nas Hercegovaca, previse smo pohlepni u svemu, svugdje gledamo da nekoga zahebemo i da sto prije pare zaradimo sa sto manje truda i uloga tako i u ovome gdje ne prolazi. Trebamo razmisljati kako da budemo sto izvrsniji u svakom poslu pa ce biti trzista u EU ili Skandinaviji gdje se to cijeni, ako je struka rekla da se ne smije kemijat sa smiljem, mislim da je vecina rekla sta ce oni znat kad se izdestilira i stavljala u zemlju kojekava gnojiva i slicno…

  • Hercegovina (kao i cjela BiH) nije nikad imala potrebite uvjete kako bi mogla prodavati etericna ulja a odnosi se na set zakona vezanih za agropedologiju od kojih je najbitniji onaj koji definira granicne vrijednosti prisustva teskih metala u zemljistu kao i onaj gdje se u ovom slucaju smilje moze saditi.Onaj ko je u startu informirao narod o blagodati sadnje smilja napravio je veliki prevaru i trosak ljudima.
    Kako na najzahtjevnije trziste prodati ulje koje je destilirano sa zasada koja su nalaze u zahvatu prirodnih vododerina,iskrcenih povrsina bez poznate agro povijesti ili 1-5 km od tvornica teske industrije,skladista opasnih materija,lijekova i sl.

    • aje ti to objasni obicnom coviku sa sela koji ne zna uopće niti značenje većine tih termina što si ih naveo a kamoli da zna nešto više i bitno za sadnju smilja . . problem je u našem mentalitetu – kud svi turci tud i mali mujo …. a mali mujo ovdje jednostavno ne ide …a niti turci … znači stvar je isključivo do poznavanja ekonomije i to trenutne ekonomije, stanja na tržištu, ali i kriterija u detalje o eteričnom ulju, graničnim odredbama, vrijednostima ovoga onoga, itd – a ništa od toga nisu znali ma ni imali pojma domaći seljaci koji su grunuli ‘ko maniti’ u smilje … pametni su u početku govorili da od tog neće biti ništa dok su ih ovi zaletjeli smiljari ismijavali, i nažalost ti pametni su i bili u pravu … ali i za ovaj krah definitivno trebaju odgovarati i snositi odgovornost svi oni koji su plasirali medijskom propagandom – čitaj medijski novinski portalski članci o tome da je zagarantiran uspjeh svima koji krenu sa smiljem i slične manipulativne tekstove a što je bilo čisto obmanjivanje javnosti, a hoće li snositi odgovornost to je drugo pitanje

    • Tako je sve nam je zagađeno, smeće po, svuda i pali se na sve strane, kanalizacina i otpadne vode slobodno puštene…. a Hercegovina je ne tako davno bila čista.

  • propao biznis sa smiljem, ali raste s ostalim zelenim raslinjem 😀 (barem u Hercegovini)
    ne smiješ više šetati šumskim putovima da te ne bi netko ucmeko ako ne daj Bože naiđeš pored njegovog -.-

  • Hercegovina je od čiste zemlje postala odlagalište otpada, smeća, pesticida, lijekova, otrova, plastike, teška i otrovna industrija koju smo pustili bez imalo otpora, ispušni plinovi automobila, otrovi od grijanja i izgaranja, plus teški metali i drugi otrovi kojima nas zaprašuju iz zraka pod krinkom zaštite od sunca i sl. sr….I u ovakvoj zemlji saditi bilo što je pogubno za narod u svakom pogledu: bilo da to pokušaju nekome prodati tj. “uvaliti” (kao, drugi su gluplji od nas, mi smo najpametnij na svitu!), bilo da sami konzumiraju. I onda se čudimo zašto toliko ljudi umire od raka. Nek nam je dragi Bog na pomoći!

  • Za svaki posao pa i ovaj treba znati i biti pošten. I onda ne bi bilo problema. Šta treba znati? Treba znati na kojoj zemlji se može saditi. Treba znati da se ne smiju pesticidi koristiti. Treba znati da se ne smiju freze koristiti. I kad se to sve zna treba biti pošten i ne pokušavati prevaru jer se sastav ulja ispituje i prevara je otkrivena.

Odgovori na Anonimno X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.