Jutarnji list o Međugorju: Zarađuju milijarde, no divlja gradnja cvjeta, a zaposlenici rade na crno

U Međugorje se od 1981. do 2013., dakle u 33 godine otkako je to hercegovačko mjesto dobilo status neformalnog svetišta, slilo fantastičnih 2,85 milijardi eura! Od tog golemog novca, manje od trećine, samo 32 posto, ostvareno je legalnim putem. Lavovski dio tog kolača pak, više od 1,9 milijardi eura, plod je sive ekonomije.

Tih 68 posto novca koliko je zarađeno na nelegalan način završilo je u privatnom sektoru, Crkvi i crkvenim institucijama, bankama, ali i u političkim strankama. Nemali dio novca pretočen je u gradnju i uložen u nekretnine, dio je završio kao ušteđevina ili je korišten za luksuz i poboljšanje standarda, piše Jutarnji list.

Iako je gotovo tri milijarde eura, koliko se od 1981. slilo u Međugorje, kad je svjedočenje vidjelaca o Gospinu ukazanju to mjesto pretvorilo u jedno od svjetski poznatih destinacija vjerskog turizma, uistinu velik novac, to nipošto nije ukupni iznos koji se zavrtio u tom biznisu. Dodaju li se troškovi putovanja hodočasnika iz cijeloga svijeta, kao i onih domaćih, procijenjeni na 8,5 milijardi eura, te prihodi Crkve u Međugorju od 290 milijuna eura (bez donacija), dolazimo do iznosa od vrtoglavih 11,6 milijardi eura.

Jutarnji list piše kako je na području Međugorja, gdje živi samo 4600 stanovnika, čak 550 tvrtki, no samo 41 posto njih radi legalno. U njima je zaposleno 1500 ljudi, ali njih 58 posto radi na crno: nisu prijavljeni, a poslodavci ne plaćaju doprinose i poreze na njihova primanja. Čak 57 posto poslovnih ili stambenih jedinica u Međugorju plod je divlje gradnje. S obzirom na broj hodočasnika i posjetitelja, samo od boravišne pristojbe u lokalnu bi se blagajnu moglo sliti 600.000 eura, no službeno je naplaćeno tek 73.000 konvertibilnih maraka, to jest oko 36.000 eura!

Ovi fascinantni podaci o ekonomskom aspektu fenomena Međugorje, o kojem se do sada isključivo pisalo kao o mjestu Gospina ukazanja, a tek se usput, površno i paušalno, govorilo i o biznisu zasnovanom na vjerskom turizmu koji ondje cvjeta, rezultat su pomnog i pažljivog znanstvenog istraživanja Osječanina Vencela Čuljka, koji je ove godine doktorirao ne temu Fenomen Međugorje kao svjetski brend i top-destinacija vjerskog turizma.

Čuljak, koji se uhvatio tog pionirskog posla, kaže da je o duhovnom segmentu Međugorja napisano stotine knjiga i tekstova. O Međugorju su se vodile i rasprave i polemike u vrhu Katoličke crkve. No, ekonomski dio međugorske priče, kaže, do sada se samo prepričavao, o njemu se nagađalo.

– O ovoj temi nije napisana niti objavljena studija, napose ekonomska analiza ili komentar s pokazateljima važnima za utvrđivanje postojećeg stanja – kaže Čuljak.

A to je stanje, tvrdi, prilično kaotično.

– Teško je zamisliti državu koja ima svjetski brend i top-destinaciju vjerskog turizma, a da marketinški ne iskoristi takvu priliku. Još je teže prihvatiti činjenicu da zemlje koje raspolažu rijetkim turističkim vrijednostima važnim za lokalnu upravu, državu, pa i svijet – a Međugorje to uistinu jest – takve vrijednosti ne zaštićuju. A sve zbog toga da vjerski turizam bude prilika da bi se na dugi rok kapitalizirale jedinstvene vrijednosti.

Već iz podataka s početka ovog teksta vidljivo je da je Međugorje, što se ekonomske strane tiče, daleko od takvog stanja. Čuljak tvrdi da neorganizirano tržište uvjetuje gospodarski kaos koji je u Međugorju vidljiv na prostornom, arhitektonskom, ekonomskom, prometnom i poreznom planu. Kaže kako se može govoriti o organiziranom kaosu kojeg su tamošnje interesne skupine svjesne. A taj kaos, naravno, pogoduje cvjetanju kriminala i korupcije.

– Do sada se nitko nije ozbiljno uhvatio ukoštac s tim problemom – napominje Čuljak – niti je postavio pitanje golemog novca koji nelegalno kruži u sivoj zoni i koji, uz časne iznimke, završava u džepovima vlasnikâ restorana, pansiona, apartmana, hostela, trgovina, suvenirnica, agencija… Više je nego jasno da je upravo novac uzrok i posljedica stanja koje vlada u Međugorju. Jagma, pohlepa i prisvajanje novca na nezakonit način primarna je preokupacija mnogih koji rade i posluju na području Međugorja.

Čuljak upozorava da je stanje u Međugorju izmaklo kontroli, kako lokalnoj upravi i Županiji, tako i Federaciji Bosne i Hercegovine.

– Ako se ništa ne promijeni i sve ostane kako je sada, Međugorju se ne piše dobro. Bila bi to nenadoknadiva šteta i gubitak za sve koji rade i posluju u Međugorju. Zato bi trebalo obaviti sveopću reviziju, ne da bi se sankcionirali oni koji rade nelegalno, nego da se uspostave pravila ponašanja.

(Jutarnji list)