Preko trnja do zvijezda, kaže stara latinska izreka. Kako bi došli do cilja i ostvarenja svojih snova, mnogi ljudi čine mnoga i posebna odricanja. Neprospavane noći, sati i sati učenja, ispiti i literatura potrebni su kako bi pojedinac stigao do cilja do kojeg je stigao naš ovotjedni sugovornik. Za mnoge stvari, kako bitne, tako i one manje bitne, pronađe se mjesta u medijskom prostoru, no stječe se dojam kako su ipak oni najbolji ponekad uskraćeni. Jedni od takvih su i dobitnici Rektorove nagrade. No, njima medijska propaganda i nije potrebna. Njihov uspjeh je njihovo ogledalo, koje im može biti na ponos. Njima se zasigurno ponose, najprije, njihovi roditelji i članovi obitelji, prijatelji te nekadašnji učitelji i profesori.
Na svečanosti Dana Sveučilišta rektor Vlado Majstović svake godine uruči Rektorovu nagradu za 20 najboljih studenta Sveučilišta koji postižu izniman i zavidan uspjeh. Ove godine dogodila se jedna zanimljivost, a ujedno i velika čast. Među dvadesetero najboljih našli su se majka i sin, Gordana i Josip Mikulić iz Kočerina kod Širokog Brijega. U povodu istoga razgovarali smo s Josipom, studentom treće godine studija politologije na Filozofskom fakulteta Sveučilišta u Mostaru. S njim smo razgovarali o njegovu putu do uspjeha i njegovim planovima za budućnost. Kroz razgovor saznali smo što misli o mostarskom Sveučilištu i studentima koji svakodnevno dolaze u mostarsku kotlinu po nova znanja za nove životne borbe.
Dobitnik ste Rektorove nagrade. Što za Vas znači ta nagrada i jeste li ponosni?
Znači jako puno. Ipak je poseban osjećaj biti jedan od dvadesetero najboljih studenata, posebno ako znamo da na mostarskom Sveučilištu studira više od 16.000 studenata. Naravno da sam ponosan, sretan i zadovoljan jer se moj veliki trud na kraju isplatio.
Koliko je vremena potrebno uložiti za takav uspjeh?
Jako puno vremena treba da se postigne ovakav uspjeh. Svaki dan je potrebno provesti sate i sate u učenju stručnoga gradiva, ali i čitanju onoga što nije usko povezano s onim što se uči na fakultetu.
Je li prethodno obrazovanje ostavilo traga na Vašem uspjehu?
Apsolutno. Dobri temelji su osnovna pretpostavka za odličan uspjeh na fakultetu. U tom pogledu moram kazati da sam veliko znanje ponio iz osnovne škole u Kočerinu, pa potom i iz Opće gimnazije u Širokom Brijegu. Stoga želim zahvaliti svojim nastavnicima u Osnovnoj školi Mirjani Musa i Željku Sliškoviću, te profesorima iz Gimnazije Danijeli Galić i Anti Topiću. Oni su uvelike utjecali na moj razvoj kao osobe i intelektualca.
Otkud Vas u politologiji, što je prevagnulo?
Uvijek sam imao sklonosti prema društvenim znanostima. Još kroz Opću gimnaziju zavolio sam politiku, filozofiju, sociologiju, logiku pa mi se logičnim činilo da upišem neki studij blizak tim društvenim znanostima. Smatram da ću upravo kao politolog najviše moći doprinijeti rješavanju brojnih problema s kojima se ljudi različitih društvenih slojeva svakodnevno susreću. Kao politolog ću pokušati doprinijeti napretku ovoga društva.
[youtube id=”8RhfDYGvRR8″ width=”600″ height=”350″]Tko je Vaš uzor i vodilja koja Vam daje motiv da ustrajete na svome putu?
Uzor su mi roditelji u prvom redu, kao ljudi koji su mi pokazali da se pošten rad i trud u životu isplati. Motiva imam dovoljno, želim napredovati i u konačnici raditi ono za što sam se školovao.
Gdje se vidite u skorije vrijeme, nakon završetka studija?
Nadam se da ću nakon završetka studija nastaviti raditi na fakultetu te prenositi svoje znanje onima koji tek dolaze u vode kojima plovim već godinama. Također, jedna od ambicija mi je u budućnosti raditi u klubu koji volim, klubu za koji živim, a to je zagrebački Dinamo.
Imate li i koje su Vaše izvannastavne aktivnosti u slobodno vrijeme?
Slobodnog vremena nemam previše. Ali, i ono malo vremena što imam posvećujem voljenom klubu Dinamu. Idem u teretanu te ponekad s prijateljima odigram koju utakmicu maloga nogometa.
Kakvo je, prema Vašemu mišljenju, stanje na mostarskom Sveučilištu i kakvi su studenti?
Mostarsko Sveučilište se razvija i prava je žila kucavica cijele Hercegovine. O Sveučilištu, isključivo o Filozofskom fakultetu na kojem studiram, mogu kazati sve najbolje. Samo pohvale zaslužuju oni koji su napravili velike stvari za ovo sveučilište. Naravno, prostora za napredak ima i vjerujem da ćemo biti još bolji. O studentima na Sveučilištu ništa ne mogu kazati, jer nikada ne volim donositi općenite zaključke. Osvrnut ću se samo na neke svoje kolege, studente politologije, koji će jednoga dana biti na ključnim pozicijama u ovom društvu i koji će raditi dobre stvari za svoj narod. Kolege ulažu veliki trud u svoje obrazovanje.
I na kraju, Vaša poruka…
Prije nekoliko dana pročitao sam jednu jako zanimljivu i poučnu knjigu koja nosi naslov “Alkemičar”. U toj knjizi glavna misao kaže: “Kada nešto uistinu želiš, cijeli svijet se uroti da to i dobiješ…” To je moja poruka svima, posebno onima koji ne žele sanjati svoje snove nego ih žele živjeti.
(Ivan Kraljević | pogled.ba)
asdas