Je li došlo vrijeme za povratak “Stokilaša” u Rakitno?

Legendarni Turnir stokilaša u Rakitnu bio je prava ljetna atrakcija u kojoj su Rakićani osmislili nešto uistinu unikatno s čime su privlačili veći broj ljudi u svoje selo.

Ideju su dobili nakon čašice razgovora u kafiću i prvi turnir održan je 2000. godine. I turnir se održavao do 2012. godine u punom kapacitetu, a od 2013.  do 2015. godine održavale su se utakmice revijalnog karaktera. Ipak, posljednjih šest godina turnir koji je bio jedna pozitivna i zanimljiva priča za cijelu Hercegovinu i širu okolicu, se nije održavao.

Da bi imali formu i pravni okvir za održavanje turnira i druge aktivnosti, 2001. godine osnovao se KŠD RAKITNO. Aktivnosti društva i kompletna organizacija turnira počivaju na volonterskom radu, što znači da voditelj društva i svi ostali članovi rade nesebično bez ikakve naknade.

Organizatori su sav prihod od turnira usmjeravali u lokalnu zajednicu, točnije u OŠ Ante Brune Bušića pod parolom “Znanje je život”, a kroz godine obnovljeni su nastavnički kabineti, djeci su osigurali 15 računala, obnovljeno je i kompletno ograđeno školsko igralište s tribinama, pokrenuta je školska knjižnica s čitaonicom i kupljeno je preko 3.000 knjiga…

Incijativa za ponovnim pokretanjem turnira

Ovih dana na Instagram stranici Rakitno objavljen je zanimljiv tekst koji govori o lijepim uspomenama na ovu manifestaciju, a izražena je želja da se turnir iduće ljeto ponovno pokrene.

Tekst prenosimo u cijelosti.

Danas nitko ne može ostati ravnodušan kada se spomene riječ – STOKILAŠI. Svakoga od nas za ovu manifestaciju vežu lijepe uspomene; ljetna druženja pod reflektorima, prijatelji, piće, dobra hrana i poneki snažan vjetar s Jarebinjaka u prohladnim rakitskim ljetnim večerima.

Nakon zadnjeg odigranog turnira prije nekoliko godina gotovo se svakodnevno priča o ponovnom organiziranju ovog kultnog i jedinstvenog događaja, međutim nitko do sada nije pokazao dovoljno snažnu volju za preuzimanje odgovornosti kako bi stokilaši ponovno zaživjeli. Kao i uvijek problem je nedostatak vremena i pronalazak potrebnih resursa.

Što je u potpunosti razumljivo.

Ipak, unatoč tome, znaju Rakićani da Rakitno stokilašima duguje jako puno. Upravo zbog njih ono je postalo izrazito prepoznatljivo kao malo hercegovačko mjesto sa velikim, jedinstvenim idejama i posebnim ljudima.

Zahvaljujući turniru stokilaša generacije rakitskih učenika dobile su priliku biti uvijek barem mrvicu ispred svojih kolega, s poboljšanom kvalitetom nastave, opremljenim kabinetima, knjižnicom, novim školskim igralištem… Ali što je možda još važnije, zahvaljujući stokilašima mnogi od nas ostali su do kraja života obogaćeni s pregršt lijepih proživljenih trenutaka.

Iako danas možemo reći da je Rakitno postalo brand po mnogočemu, svi se možemo složiti da je malo što utjecalo na širenje pozitivne slike o Rakitnu i Hercegovini kao turnir stokilaša.

Upravo zbog svega navedenog postavlja se pitanje – je li ponovno došlo vrijeme za Stokilaše? Je li došlo vrijeme za stvaranje novih uspomena, novih slika zajedništva i druženja iz kojih se izlazi obogaćen duhom (i s malo većim trbuhom) i kojih ćemo se mi i naša djeca za neko vrijeme sjećati s ponosom.

Vjerujemo da je i da će se Rakićani na radost cijele Hercegovine ponovno iskreno poduzeti i nastaviti s ovom tradicijom. Nadamo se već od sljedeće godine, navodi se u tekstu.

Pravila turnira bila su ovakva:

• Prije nastupa obavezno je vaganje tjelesne težine
• Mogu nastupiti samo igrači s preko 100 kilograma
• Samo igrači iznad 30 godina
• Igra se četiri puta po osam minuta s pauzama od pet minuta za nadoknadu tjelesne težine (igrači dobiju sendviče i pivo)
• Ako gubite tri gola razlike dobiva se penal za smanjenje rezultata
• Ako promašite penal, birate igrača (jasno najboljeg) iz protivničke momčadi i šaljete ga van iz igre dok ne smanjite rezultat
• Jelo i piće je besplatno za igrače
• U nokaut fazi ako osnovni dio završi neriješenim rezultatom konačni pobjednik susreta je momčad koja na zadnjem vaganju ima više kilograma
• Svaka momčad mora imati originalno ime (zabranjena imena sponzora)

A zanimljivo je podsjetiti se kako je na prvom turniru pojedeno čak 1.200 kilograma mesa, a popijeno je oko 150 bačvi piva. Rakitnom se za nagradu dijelio sir, mlado od ovce, slanina…

Slogan turnira bio je:

Turnir na kojem nitko ne gubi, a svi dobivaju – barem na težini

Hoćemo li to ponovno gledati u novom izdanju, ostaje za vidjeti.

(www.jabuka.tv)