Jagode je bolje saditi u proljeće, u jednoredu

Sadnica posađena u proljeće ima puno bolje energetske i genetske predispozicije od sadnice koja se sadi u srpnju, kolovozu, a posebno u rujnu. To se direktno odražava na prijem sadnica, urod i na kraju na profit.

Proizvođači koji se odluče za sadnju jagode često su u velikoj dilemi oko vremena sadnje, načina uzgoja i izbora sortimenta. Tehnološki i ekonomski isplativa tehnologija je da se sadnja jagoda obavi što ranije u proljeće, jer za dva mjeseca od sadnje jagoda počinje rađati i taj prvi urod otplaćuje dio investicije, objašnjava stručnjak Aleksandar Popović.

Prvi urod direktno ovisi od kategorije sadnice koja se sadi. Za uobičajenu kategoriju klase A (500 sadnica u gajbi) urod se kreće na razini 100-150 g/sadnici, odnosno 4-6 t/ha, ali ako se sadi sadnica kategorije A+ (250 sadnica u gajbi) urod se povećava na 200-300g/sadnici, odnosno 8-12 t/ha. Ako se od sadnica naprave presadnice u čašama od 10 cm urod može biti i veći.

Druge godine jagoda daje prvi pravi urod

Poslije prvog proljetnog uroda, sadnica ima sasvim dovoljno vremena razviti i formirati rodni potencijal za narednu sezonu. Naredne godine jagoda daje prvi pravi urod od 600g – 1.0 kg/sadnici što je 24-40 t/ha.

Bitno je znati da se sadnice iz rasadnika vade krajem studenog. Imamo biljku s golim korijenom i korijenovim vratom. Iako se ta sadnica poslije odstranjivanja lista, čišćenja i klasifikacije pohranjuje u hladnjačama na temperaturi od – 2 C, gdje su životni procesi svedeni na minimum. Međutim, ma koliko niskog intenziteta bili, oni se ipak odigravaju i biljka troši unutrašnje rezerve hrane. Samim tim će biološki potencijal sadnica za rod biti manji, što je duže vrijeme od ubacivanja sadnica u hladnjaču do njene sadnje.

Sadnice je najbolje saditi u proljeće

Sadnica posađena u proljeće ima mnogo bolje energetske i genetske predispozicije od sadnice koja se sadi u srpnju, kolovozu, a posebno u rujnu. To se direktno odražava na prijem sadnica, urod i na kraju na profit.

Ako se sadi u srpnju i kolovozu temperature su visoke, niska je relativna vlažnost zraka, zemljište je često suho i teško ga je kvalitetno pripremiti. Pored sustava “kap po kap” trebalo bi uvesti i orošavanje da bi se povećala vlažnost zraka i popravila mikroklima. U suprotnom riskira se da se ne primi veliki postotak sadnica (30- 40 %), što čini sadnicu automatski skupljom a i smanjuje prinos naredne godine, piše Agroklub.

Ako se čekaju povoljne vremenske prilike i sadnice se posade kasno, u rujnu ili listopadu, onda je gotovo 100% sigurno da naredne sezone nećemo uopće imati urod ili će isti biti beznačajan. U svakom slučaju manji nego kada obavimo proljetnu sadnju. Glavna razlika između ljetne i proljetne sadnje je što se prvi urod dobiva tek narednog proljeća, a pri tom sadnica već poslije 20-tak dana počinje s izbacivanjem cvjetova koji se moraju nekoliko puta do jeseni zakidati. Sve ovo se radi da bi se biljka natjerala da potencijal “gura” u svoj razvoj, da biljka iduće godine da veći prinos.

Što je dobro znati o uzgoju jagoda?

Ako bi se ostavili cvjetovi, biljka bi svoj potencijal “gurala” u razvoj ploda, da produži vrstu, a sama bi ostala nerazvijena i iduće godine bi imala vrlo mali prinos. Zakidanje cvjetova izaziva trošak radne snage i poskupljuje proizvodnju. Kod proljetne sadnje poslije uroda biljka ne cvjeta do idućeg proljeća.

Poslije ljetne sadnje, kada je sadnja polovicom srpnja, prvi proljetni urod je na nivou oko 60% od maksimalnog genetskog potencijala i kako se sadnja pomjera ka jeseni taj postotak pada. Ako se sadnja obavlja krajem rujna i brzo nastupe hladni dani, gotovo je 100 % sigurno da idućeg proljeća nećemo ubrati nijednu jagodu jer sadnica nije imala dovoljno vremena, dovoljnu količinu sunčanih sati (svjetlosti) i dovoljnu količinu topline da razvije i samu sebe i razvije rodni potencijal za naredno proljeće.

Ozbiljan prinos (30-40 t/ha) se može očekivati tek drugog proljeća poslije sadnje, ali će kvaliteta plodova biti lošija u odnosu na berbu prvog proljeća poslije sadnje, zbog toga što su sadnice godinu dana bile duže izložene djelovanju raznih patogena.

Jednored ili dvored?

Kada smo završili s pripremom zemljišta, osigurali dovoljne količine organske tvari (vrlo bitno) u zemljištu i dovoljnu količinu vode za navodnjavanje, eliminirali probleme s korovom i odredili sortiment sadnica, pred nama je posao izrade gredica i odluka saditi u jednoredu ili dvoredu.

Najnoviji trendovi u Europi su da se jagode sade u jednoredima. Razmak između gredica je 1,2m, staje po ha isti broj sadnica, koristi se tanja (0.03-0.04mm) i uža folija (1m) i samo jedna traka kap po kap. S manjom količinom vode i gnojiva navodnjava se i hrani isti broj biljaka po 1 ha. Gredica mora imati visinu oko 30cm, u osnovi je širine 30-40cm i na vrhu mora biti blago zaobljena, da cvjetne grane nemaju ravnu površinu gdje bi se mogle zadržati, već padaju niz foliju. Puno je manje bolesti i lakše je branje.

Kod bujnih sorti kod dvoredne sadnje prilikom aplikacije sredstava zaštite prskalicama, preparati ne mogu doprijeti do svih dijelova biljke (do korijenovog vrata) i oni ostaju izloženi djelovanju patogenih gljivica. Također, cvjetne grane padaju između redova, teža je berba i tu se razvija bolest i truljenje plodova.

Ovo drastično može smanjiti prinos i prihod. Neke manje bujne sorte potrebno je uzgajati u dvoredu, ali te gredice moraju biti više, uže i zaobljenije od onih klasičnih da bi cvjetne grane padale sa strane folije bez dodirivanja zemlje.

(www.jabuka.tv)