Izložba slika Ivane Ćavar u Širokom Brijegu


Izložba slika Ivane Ćavar pod nazivom ”Smirena ljepota duhovnosti Božića” bit će otvorena u utorak, 20. siječnja 2022., u 19:00 sati u Franjevačkom muzeju i galeriji u Širokom Brijegu.

Izložba ostaje otvorena do 20. siječnja 2023.

Ivana Ćavar rođena je 22. prosinca 1973. godine u Širokom Brijegu. Osnovnu i srednju školu završila je u rodnom gradu.

Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala je slikarstvo 1999. u klasi prof. Vasilija Josipa Jordana. Studijski je boravila u Parizu 1999., na Ecole Nationale Superieure d’Arts, Lorient 2001. godine i u rezidenciji Cité Internationale des Arts, Paris 2016. godine.

Godine 2005. završila je poslijediplomski studij slikarstva Ars sacra na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu kod pročelnika studija prof. Vasilija Josipa Jordana čime je stekla zvanje magistrice Ars sacra. Od 1999. do 2002. godine radila je kao mlađa asistentica na širokobriješkoj Akademiji, a od 2002. do 2008. kao asistentica.

Godine 2008. postaje docenticom i u tom zvanju ostaje do 2014. kada postaje izvanrednom profesoricom. Danas kao redovita profesorica radi na kolegijima Mali akt II, Plastična anatomija I i II, Uvod u diplomski rad – slikarstvo I, II i III , Diplomski rad. Na doktorskom studiju Ars sacra vodi kolegij Uređenje sakralnog prostora.

Izlagala je na četrdesetak samostalnih i preko stotinu skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Izvela je nekoliko javnih radova sakralne tematike u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Godine 1999. dobila je pohvalnicu zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti za uspješan rad tijekom akademske 1998./99. Nagradu ”Collegium Artisticum” za crtež dobila je 2006., 2009. i 2011. godine. Na sedmom Bijenalu umjetnosti minijature Bosne i Hercegovine 2013. dobila je nagradu za grafiku. Članica je ULUBiH-a od 2005.

Na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu akademske 2016./17. godine obranila je doktorsku disertaciju iz područja umjetnosti, područja likovnih umjetnosti, grane slikarstva, s temom Intimizam u slikama Kristova uskrsnuća pod mentorstvom prof. Vasilija Josipa Jordana.

Stanko Špoljarić o izložbi:

U Evanđelju opisani prizori i stanja umjetničkom interpretacijom približeni su nam izričajima slikara i kipara koji djelima dojmljivih likovnih i meditativnih vrijednosti obogaćuju i vjernike i druge gledatelje. Veliki broj motiva kršćanske ikonografije, i pojedinačnih scena, i motivskih cjelina inspirira umjetnike koji različitim stilskim rješenjima talentom te pamćenjem i postavljanjem pitanja oblikuju djela sakralne tematike.

Jednu od cjelina svojom slikarskom poetikom osmislila je Ivana Ćavar povezujući niz prizora od Navještenja do Bijega u Egipat. Bogat je to scenarij prepun poruka, ispunjen povijesnom i vjerskom zbiljom, ispunjen emocijama.

Druga je cjelina vezana uz Pasiju, gdje je u prvom planu Kristov križni put. Spominjem obje ove cjeline jer je Ivana Ćavar značajan dio svog sakralnog opusa posvetila Kristovom golgotskom martiriju, produbljući ga i slavom Isusovog Uskrsnuća. Dva ikonografska pola, čvrsto integrirana kroz Kristovo poslanje spasiteljskog čina, karakterizira stilsko jedinstvo čak i u dodirima različite ugođajnosti.

Odriče se Ivana u svom slikarskom načinu realističke preciznosti, ali i pretjerane stilizacije, izbjegavši tako drastičnost figurativnog s jedne strane, i idealizaciju formi s druge. Razlog je u teološkom doživljaju i razumijevanju sadržaja. Nebo se povezalo sa zemljom, Bog na njoj podučava i korača. Biblijske motive ne prikazuje Ivana tek kao nešto što je bilo, kao umjetničku reminiscencu, već kao stanja i zbivanja koja su na poseban način uprisutnjena i danas.

Ivana doživljava na isti način svjetlo vatre u betlehemskoj štalici i neopisivost svjetla jeruzalemskog uskrsnog jutra, ista nadmoćnost svjetla je u svim situacijama Isusovog života, pa i postajama križnoga puta, vidljivo u nemjerljivom predanju žrtve za svakog čovjeka. Znaka i znakovitosti na putu sveprostorne aureole. Ivanina umjetnost upućena je transcendentalnom, ispunjena vjerom i ljepotom tvarnog i imaginarnog.

Pojma ljepote tumačene i odjekom misli “Ljepota je vječna sadašnjost”. Ne kao umilna otmjenost već kao darovana dragocjenost prožeta smislom. U preplitanju prošlog, sadašnjeg i nadnaravnog budućeg. U slikarstvu produbljivanja estetske kategorije putem posvojenja zapisa evanđelista, aktualnih u svakodnevnoj otvorenosti božjem djelovanju u svijetu.

Slike na ovoj izložbi, sa svetom betlehemskom noći kao orijentirom, i Marijom kao svetom konstantom svih prikaza, prevladavajuće su liričnosti, s naviranjem i sadnjom svjetla, sa suptilnošću odnosa između likova i prostora, i odmjerenim gradacijama kromatskih vrijednosti. U Ivaninim kompozicijama skladne ritmičnosti, s prizvukom odmjerene geometričnosti, vidljive u većim plohama osnovnog rastera slike, a i razigranim (po ključu likovne logike) brojnim partikulama mekih obrisa. S podsjećanjem na tehniku vitraja kojima je Ivana oplemenila zavidan broj sakralnih prostora. Mala je to formalna analiza ostvarenja, potka za postavljenu likovnu strukturu, nositelja atmosfere ozarenosti i smiraja.

Osvojena dubina prostora ispunjena je blago naznačenom predmetnošću interijera, arhitekture, šireg ambijenta, nenametljive je gradivnosti i utišane palete. Akcenti boje pretežno su vezani za figure, odnosno draperije, dajući im karakter simbolične putenosti. Ivana uvijek teži svečanosti slike, svom utočištu s blagdanskom posvećenosti, pa i mističnosti, sa stvorenim nizom poticanja na molitvu u sadržajnosti čitanja. Dakako da nijansama Ivana izlazi iz sheme statičnog likovnog koncepta pa i mijenama unutrašnjeg naboja, te se osjećaju rasponi u divotama raspoloženja.

Tako u sceni Blagovijesti Marija u poniznosti i uzbuđenju prihvaća ulogu Bogorodice koju je Bog namijenio, prijateljski se pozdravlja i druži s rođakinjom Elizabetom, trudna, zajedno s Josipom na ulicama Betlehema traži krov nad glavom, brižna je majka pri Isusovom rođenju, a dolasci pastira uz pjesmu anđela, darovi kraljeva ispunjavaju je radošću. A na neizvjesnom putu u Egipat prepušta se Josipovom vodstvu.

U tvorbi slika ovog motivskog kruga postoji opasnost zadržavanja na atraktivnosti samog literarnog opisa. Ivana poštuje značenje, dubokih u jednostavnosti riječi novozavjetnih tekstova, unoseći ih kao okvir i širenje u svoje slike, uzdignuća duhovnosti, u prožimanju ideja umjetnosti i vjerskih istina. .

Ivana Ćavar u svom slikarstvu sakralne tematike plijeni rijetkom autentičnošću izraza. Poštuje baštinjeno, dugu tradiciju prikaza sakralnih motiva (čini mi se da joj je duh i slikarska čistoća renesansnog genija fra. Angelica posebno draga) ali sklada i pročišćuje djela vlastitog stava. Započetog još u dječjoj dobi, u iskrenosti pučke pobožnosti, kada je u vremenu Došašća i Božića promatrala, razgovorala, molila uz jaslice, u svom domu i crkvi franjevačkog samostana u rodnom Širokom Brijegu. I pojavila se ona iskra postupno njegovane dojmljive umjetnosti koja je danas krasi.

(www.jabuka.tv)

8 komentara

Odgovori na Tvoj široki X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.