Izložba “Akt života” akademskog grafičara Vilima Parića otvorena u galeriji Vrba

11. samostalna izložba “Akt života” akademskog grafičara Vilima Parića otvorena je u galeriji Vrba u Širokom Brijegu.

Vilim Parić rođen je 10. 5. 1987. u Travniku. Srednju školu završio je u Čitluku 2006. godine, a magistrirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti na Širokom Brijegu u klasi profesora Ante Kajinića. Trenutno pohađa doktorski studij „Ars sacra“ na istoimenoj akademiji na Širokom Brijegu.

Do sada je imao deset samostalnih izložbi te je izlagao na pedesetak skupnih izložbi. Član je ULUBIH-a od 2013. godine. Član je također DHLU u FbiH. Sudionik je brojnih likovnih kolonija i simpozija. Dobitnik je stručne nagrade za slikarstvo Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke 2010. godine.

Ljepota umjetnosti ne leži samo u ostvarenim vizualima i konstrukciji preusmjerene estetike već i u procesu stvaralaštva jednog umjetnika, o njegovom intimnom doživljaju životnosti, i teškom putu kako bi postigao svoj cilj.

Kontinuirano pojavljivanje zoomorfnog motiva vuka u Parićevim vizualizacijama, korporativnog ali i usamljeničkog bića, idealna je personifikacija jednoj od dualnosti u egzistencijalnom programu čovjeka – pitanju socijalizacije ili isključenosti iste. Mistična prezentacija važnih životnih sekvenci ovdje pribjegava u autoru inherentne konstrukcije binarnih suprotnosti poput onih dobro-zlo, tama- svjetlo, pozitiv-negativ, artificijel nost-prirodnost te izvjesnost-neizvjesnost.

Senzibilnim pristupom temi obitelji autor ostvaruje prizore amblematičnog rezorta dok s druge strane bez gravitacije egzistira pozornica za igru u dubokom mračnom ambijentu. Propitujući estetiku varijacijama u gradaciji akromatskih geometrijskih i organičkih oblika eksperimenti u spreju postaju predstava o čovjeku kao o misli kojom je zaokupljen. Jasno je kako u semantičkom smislu Parić ostavlja tragove koji insinuiraju relacije te osobne transformacije i metamorfoze pa tako nastaje cjelovit dosje koji se tiče akta života. U vrtložnoj kompoziciji uzoraka

Parić uspostavlja kontakt s novonastalom tvari, a osjećaj za kvalitetu tana pospješuje pojavnost minimalističkog izraza u kojem entropijska eksplozija iz konzervirane mase odgovara sjaju estetike oštećenih crno-bijelih fotografija. Intergracija perspektive bez puno korekcije odvija se u aktivnosti organičkih ploha ispred i iza linije trokuta čime kompozicija zadobiva identitet dramatične montaže. Opažanje i mišljenje ostaje konstantno i stabilno dok se iz prizora u prizor na organičkim i geometrijskim oblicima izmjenjuju količine tereta nanesenog materijala, pa negdje u prvi plan izlazi gusta tamna smjesa dok u drugima opstoji prozračna i lebdeća asocijacija delikatno prorijeđenog materijala.

O identitetu prikazanog jasno svjedoče nazivi djela, a kompletnost ciklusa ogledava se u repetitivnim uprizorenjima dominirajućeg motiva te u dosljednosti u izvedbi. U krajnjem promatranju inkorporacije u tehničkoj izvedbi činjenična je blaga tendencija mentalističkom pristupu i ustupanje prostora spiritualnom i mističnom čemu najviše pridonosi prisutnost linčevske estetike teatra i zastora u koegzistenciji s difuznim svjetlom u tami.

Ovaj zaokruženi likovni eksperiment mogućnost je koja je čovjeku urođena od iskona – moć direktnog upravljanja danim vremenom, pogled na prošlost kako bi osjetili budućnost, umijeće mirovanja i radovanje dok se gubimo u osobnim procesima.

Napisala je o izložbi Ana Filipović.

Za sve koji žele pogledati izložba će biti otvorena do 5. srpnja.

(www.jabuka.tv)