Izlaznost na izbore i smisao izlaska

Nema smisla. Jednostavno, nema smisla izići na izbore. Izbori, zapravo, služe sceni. Političkoj? Ne, služe kazališnoj sceni. Veliki teatar, ne samo apsurda nego i predstave za svijet. I za naivne koji misle da se u postojećoj konstalaciji stvari išta može promijeniti nabolje.

Priznati da je sve pogrešno, ne isplati se. Ni visokom predstavniku, ni političarima, ni međunarodnoj zajednici, ni austrijskim bankarima, ni engleskoj kraljici, ni Doris Pack, ni Paddyju Ashdownu, ni ostalim profiterima. Jednostavno, nema smisla. Ostao je samo strah, strah od preglasavanja i tuđe dominacije i kontrole. Bitka za očuvanje resursa i načina života, nije bitka za boljitak. Bitka je ovo da se spasi što se ne može spasiti, od imovine do dostojanstva, dvoje koje je najteže očuvati. Ima i kod visokog predstavnika straha, kao i kod političara. Visoki se boji da neće više biti visok, da će se vratiti doma i biti običan političar uz višestruko manju plaću i moć. A političari se boje, baš kao i on, da će opet postati ljudi kojima se nitko neće klanjati i sklanjati. I, zato im trebamo mi, da iziđemo na izbore i produžimo sve. Jer, ako ne iziđemo, pokazat će se da izbori, baš kao ni postojeći poredak stvari, nemaju smisla.

Sve je tu. Nevladina mafija ima i spot. Pjeva „Izađi na izbore“. Glupo zvuči, s još idiotskijom koreografijom. Pjesma bi, zapravo, trebala ići ovako „Izađi na izbore, ako Boga znaš. Naviknuli smo se na francuski konjak i skupa putovanja, na plaćene seminare i na dobra auta. Gdje će ti duša? Zar da radimo kao portiri, čistači, radnici, inženjeri, knjigovođe, liječnici? Iziđite na izbore, vi ste naša nada. Znamo, nije vam lako, ali, zar hoćete da više ni nama ne bude lako? Znamo, brinemo se za prava žena, muškaraca, manjina, djece, mačaka, pasa, ptica i invalida, znamo i da se skoro dvije dekade nismo uspjeli izboriti i pobrinuti za to, ali tu smo da i dalje brinemo i borimo. Za to nas plaćaju. Plaćate. Ako ne iziđete na izbore, što će biti s nama? S vojskom koju šaljemo u Afganistan? Što će misliti naši američki i europski prijatelji? Nevladin sektor, političke stranke, demokracija, svemu će nestati smisao i svi će znati da smo od početka postavili stvari naopako. Zar nemamo dosta problema s onim Sejdićem i Fincijem? I još treba vi da ne iziđete na izbore. Zato, molimo vas, iziđite na izbore“.

Ne trebaju brinuti. Strah će istjerati ljude na ulice, pa do glasačkih kutija. Strah od vladavine većine, osnovnog postulata demokracije. A većina bi, ako se ne iziđe na izbore, mogli biti „oni drugi“. Građani koji drukčije misle? Ne, oni druge nacije. Već viđeno da većinska nacija vlada manjinskom, biraju im vlast i predstavnike, uništavaju poduzeća i gradove. Demokracija većini dopušta koješta. Legalno. A visoki predstavnik i nevladin sektor tu su da presude demokratski, po volji većine. Sve već izišlo iz kaveza smisla, vrišti od nelogičnosti, urla od nepravde, kriči od zla, zaudara na prijevaru poput mjesec dana stare konjske lešine s divlje mesarske deponije. Strah od drugih, opravdan i zarazan, tjera ljude da iziđu, da zaokruže svoje, u svijetu u kojem su sve stranke nacionalne, kao i u drugim zemljama koje imaju riješeno nacionalno pitanje čije rješenje ovdje nije ni na pomolu. U zemlji u kojoj je kozmopolitizam kad podržavaš tuđi nacionalizam, u zemlji gladnih većina i podjarmljenih i obespravljenih manjina koje ubijaju „konstitutivnošću“ ne dajući im prava. Ipak, sve ovo treba nekako produžiti, ponovo ozakoniti, da profiteri mogu odahnuti i obrisati znojna čela. Zato infantilni spot i dečko s gitarom, otud i nasmiješeni čovječuljci, kao i pjesma o izlasku na izbore i laž o mogućnosti promjene postojećeg stanja.

Veselin Gatalo | pogled.ba