Ivo Lučić: Suci će se do smrti pitati – što ako smo osudili nevina čovjeka?

“Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac! S prijezirom odbacujem vašu presudu!”

Nakon tih riječi Slobodan Praljak popio je otrov i ubrzo se srušio na pod sudnice u Haagu. To je bio jedini trenutak u više od dva desetljeća haaškoga sudovanja da je osuđeni bio nadmoćan sucima i tužiteljima.

Zbunjenost i strah zamijenili su oholost na njihovim licima, što se jasno moglo razabrati u izravnome prijenosu. S čuđenjem i nevjericom pokušavali su shvatiti što se to dogodilo pred njihovim očima. Na mjestu i u vrijeme kada su vrline postale slabosti, kada su istina, čast, dostojanstvo, ponos i pravda prestali biti osobine koje društvo cijeni, teško je razumjeti svu dramatiku i smisao opisanoga čina.

Profesor filozofije, inženjer elektrotehnike, filmski režiser i hrvatski general Slobodan Praljak sokratovski je vjerovao da je vrlina najuzvišenije znanje o tome što čovjek jest, a neznanje kao odsutnost vrline uzrok gotovo svih zala, nesporazuma i nepravdi. Optužen pred Haaškim tribunalom za zločine koje nije zamislio niti ih je počinio, koje nije mogao spriječiti i čije izvršitelje nije mogao kazniti zbog okolnosti koje su nadmašivale njegove moći, branio se znanjem, činjenicama, pozivao na logiku, na zdrav razum, nudio kontekst, pravio usporedbe, analizirao i objašnjavao.

>> Pročitajte i: Svjedoci presude Šestorci za Jabuka.tv: Nervoza, molitva, šok, suze i nepravda

Otrpio je trinaest i pol godina nepravednoga, nelogičnoga, nesuvisloga i ponižavajućega optuživanja i suđenja. Branio je politiku koju je slijedio, vojsku kojoj je pripadao i kojom je zapovijedao (koliko je to bilo moguće u onim vremenima), svoja djela, svoja uvjerenja, dostojanstvo i ljudski integritet tvrdeći da će, ako mu se dokaže krivnja, mirno prihvatiti presudu ne tražeći nikakvih olakotnih okolnosti.

Pisao je knjige, pisma, slao poruke, iznosio činjenice.

Reći ću riječ i spasiti dušu svoju“, napisao mi je jednom. Dijelio sam i predstavljao njegove knjige, uglavnom ljudima koji su ionako znali njihov sadržaj. Do većine drugih stvarne su se činjenice o ratu u Bosni i Hercegovini i o Praljku teško probijale. Jedne nisu ni zanimale, kao što ih ni taj rat nije zanimao, ili su barem emotivno bili na suprotnoj strani, drugi su imali interes podržavati i širiti “alternativne činjenice” i slike izgrađene na njima, treći su ogrezli u starim mržnjama i antagonizmima ili su bili žrtve ratne i političke propagande s različitih strana.

Suci Haaškoga tribunala nisu prihvatili ni jedan argument obrane, ni logiku, ni zdrav razum. Presudili su tako kao da obrane nije ni bilo, s jasno postavljenim propagandno-političkim ciljem, predrasudama i preduvjerenjem s kojima su i započeli suđenje.

Suočen s posljednjom i konačnom nepravdom suda kojem će se jednoga dana također suditi, Praljak je odlučio prekinuti farsu i pretvoriti je u tragediju. Tim činom otišao je u legendu, a suci Haaškoga suda skinuli su toge i perike i posramljeni se vratili svojim beznačajnim životima.

Dok su živi, neće ga zaboraviti, kao ni njegove riječi njima upućene: “Suci! Slobodan Praljak nije ratni zločinac!”

Oni koji su sudjelovali u ratu, pratili suđenje i poznavali Praljka znaju da je to istina, a oni među sucima haaškoga i svih drugih zemaljskih sudova, koji imaju i mrvicu savjesti, do smrti će se pitati što ako su osudili nevina čovjeka. Hoće li se isto to pitati i svi oni u Hrvatskoj i Bosni i u Hercegovini koji su s govornica, u medijima ili na ulici “sudili” i “osudili” Praljka; oni koji su ga klevetali, ignorirali ili mu okretali leđa.

Vidimo da mu nakon svega kukavice spočitavaju kukavičluk, dezerteri i bjegunci optužuju ga za bijeg, nevjernici propituju njegovu vjeru, a hulje se skrivaju iza “legalizma” kao svojega posljednjega utočišta.

Presuda Praljku i ostaloj petorici Hrvata iz BiH presuda je Hrvatskoj, Hrvatima u BiH, cijeloj našoj prošlosti i budućnosti, koliko god to netko ne vidio li ne želio vidjeti. To je novo nametanje krivnje, oduzimanje samopoštovanja, samosvijesti i političkoga subjektiviteta. Oni koji vode ovu izmučenu zemlju to bi morali znati i prepoznati. Trenutak je za okretanje nove stranice, vrijeme je da se licemjeri i hohštapleri razotkriju i prikažu u pravome svjetlu.

Hrvatska konačno mora znati tko su joj prijatelji, a tko neprijatelji. Hrvati moraju znati tko ih je dostojan voditi, a tko zaslužuje prijezir, baš kao i posljednja presuda Haaškoga suda. To će se najlakše vidjeti iz odnosa prema žrtvi Slobodana Praljka.

Hrvatski narod, “mali ljudi”, kako ih se obično naziva, a zapravo veliki ljudi velika srca, oni koji su ovu zemlju branili i hranili, koji je još uvijek i brane i hrane – pale svijeće, mole i tuguju za posljednjim hrvatskim mučenikom čija je smrt dio ukupne hrvatske nacionalne tragedije. Oni su shvatili njegovu poruku i prihvatili njegovu žrtvu.

Ako i ne znaju sve činjenice, koje u današnjim političkim okolnostima ionako više nemaju nikakvu važnost, dobro znaju tko im je prijatelj i tko je dostojan žrtve koju i sami za Hrvatsku prinose već stoljećima.

(Vecernji.hr | Ivo Lučić)

17 komentara

  • Moj Ivo zar si i ti tako naivan. Kao da oni ne znaju da su osudili nevina čovjeka. Kao da ne znaju da su sudili ne prema pravdi i dokazima nego prema političkim uputama

  • Podrška Poskoku i Dnevno ba,mozete nas blokirati al nećete nas zaplašiti,bitno da niste blokirali portal koji promiče komunističku ideologiju tj.tačno ne.

  • Moj ivo sad plakati nad sudbinom casnog generala malo je kasno a bojim se i licemjerno sta smo mi kao ljudi od obicnog gradanina do funkcionera ucinili da ne dode do ovakve situacije nista mi smo sutjeli politicari nisu poduzimali nista mijenja se ustav na stetu hrvackog naroda svi sute hapse se branitelji osuduju po posebnim zakonima koji vrijede samo za hrvate ponovo svi sute biraju nam predstavnike sutimo zasto zato sto nemamo vode koji ce reci dosta povlacimo se iz svih institucija dok se prava mog naroda ne vrate na pocetnu poziciju nazalost takve vode nemamo oni cuvaju svoje bogatstvo za narod ih nije briga

  • Znam samo da smo ucestvovali u jednoj akciji koju je organizira Fra Sito Coric za zatvorenike ! Nosili smo paket u misiju. On je jedini od pratara koji je nesto organizira. Ponosmi smo zbog toga! Znam da su paketa isla cak i priko” bare”‘

  • Ljudi moji ,one spodobe su bez stida i osjecaja .
    Osudili nase Generale nevine ljude,oni su dobro placeni da nevine sude.
    Nepravda nama Hrvatima njima odgovara ,Bog njima platio isto.

  • Sta ce oni moj Ivo? Jesi to popio malo? Pa oni suci nisu nista odlucili u ovom procesu!! To zna svatko tko racionalno razmislja!! Oni su samo objavili odluku koju je donio netko drugi.. pitanje pravo je TKO I ZASTO JE DONIO TI ODLUKU??
    srbija nije agresor, a hrvatska jeste iako obje te strane znaju da je obrnuto. Sada, jel bosnjackoj strani obecano od srba da se rs nece odcijepiti ako optuze hrvate i oni pristali kukavicki na sporazum i udruzili se pa da sve opet budu krivi povampireni hrvati?!? A srbi imaju veze u nekim “uglednim” zemljama..znamo kome im je utekao kralj prije 2.s.rata … slika se gleda iz sto vece udaljenosti al ne ni predaleko

  • Čim si tolika prostitutka da radiš za rockerfellerov i sorošev sud onda nemaš ni truna pokajanja niti te zaboli kurac za nekim tamo balkancima

  • E moj Ivo ja sam mislio da si ti pametan i razuman čovjek.Pa te ,,aždaje,,od sudaca nisu se udostojili pomaknuti izricanje presude preostaloj trojici hrvata u sudnici u Hagu a već su znali da je Gen.Praljak mrtav…Zašto da oni gube neki drugi dan,zbog nečije smrti,i to u sudnici…Toliko o njima,njihovoj savjesti i moralu…Presedan je takva smrt ,,samoubistvo,,Gen.Praljka u tako važnoj instituciji i još veći presedan,suđenje se nastavlja izriču presude,čovjek im mrtav na 5 metara…Gdje je tu ljudski osjećaj kod tih ljudi…Zašto to nisu spriječili djelatnici osiguranje,sudci,tužioci…Praljka sude što je netko počinio zločin negdje 250 km.u ratu od njega i da je on odgovoran,a njima se zločin desi na 2-5 m.u sudnici i nitko nije odgovoran.Po zakonu koji su oni primjenili na ,,šestorci,,oni,sudci,tužitelji,osiguranje svi su krivi i trebaju odgovarati po zapovjednoj i individualnoj krivnji.Ja i nitko nismo čuli da je neki sudac vikao,zvao da se pomogne čovjeku,da se spasi život. Presjedavajući sudskog vjeća je izrekao samo spusti zavjese,svjestan da taj zastrašujući čin ode u ,,eteru,,uživo u čitav svijet…

Odgovori na Grudjo X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.