Široki Brijeg, 11. kolovoza 2012. – »Blagoslovi sive krše« pjevalo se i sinoć, 10. kolovoza, Gospi Širokobriješkoj na svetoj misi 5. dana Devetnice Velikoj Gospi. Večer je bila u znaku sela Dobrkovići. Podsjećalo je to na one davne godine kada bi pojedina sela dolazila na Devetnicu određene večeri. Svi koji su mogli hodati došli bi i Gospi donijeli »svoja srca, ljubav, želje i svoje boli«.
Mladi iz Dobrkovića predmolili su molitvu krunice, čitali misna čitanja i molitvu vjernika, a crkveni zbor sv. Nikole Tavelića, pod ravnanjem Marije Musa, svojim skladnim pjevanjem uzveličao je misno slavlje.
Fra Nikola Rosančić je prije svete mise pozdravio predslavitelja fra Danka Perutinu koji dolazi prenijeti nam svoje iskustvo iz Gospine škole i najveće ispovjedaonice svijeta – iz Međugorja. Fra Danko je u uvodnom dijelu mise, koju je predslavio zajedno s fra Nikolom, fra Hrvojem i Vjekoslavom Lasićem, kazao: »Okupila nas je oko sebe Majka. Gospa nikada ne okuplja oko sebe da bi ostali s njom. Ona ukazuje na svoga sina Isusa Krista. Ona nas želi dovesti do Njega jer to je najveći dar od svih darova: susresti živoga Boga.«
Riječi Evanđelja navijestio je fra Hrvoje Lasić.
Na početku svoje propovijedi fra Danko je ispričao poticajnu priču: »Dvije žene došle svetom i nadaleko poznatom mudracu zatražiti savjet za duhovni život. Prva je bila velika grješnica, na početku braka prevarila je muža, ispovijedala se, ali nije mogla zaboraviti taj grijeh. Štoviše, savjest joj nikako nije dala mira. Druga žena uvijek je živjela po zakonu i osjećala se u svemu pravednom te je uživala duševni mir. Mudrac ih pozove da obje ispripovjede svoj život. Prva je u suzama ispripovjedila svoj veliki grijeh. Jecajući je rekla da za nju ne može biti oproštenja jer je mnogo sagriješila. Druga je žena rekla da nema ništa o sebi ispripovjediti. Sveti se čovjek okrene prvoj ženi i reče: “Idi kćeri, potraži najveći kamen koji možeš podići i donesi ga ovamo.” Zatim se okrene drugoj i reče: “Donesi mi toliko malih kamenčića koliko ti može stati u pregaču.” Obje žene požuriše izvršiti mudračev nalog. Prva je donijela veliki kamen, a druga je dovukla veliku vreću punu kamenčića. Mudrac ih pogleda i reče: “Sada odnesite kamenje onamo odakle ste ih uzeli i to svaki kamen na njegovo prijašnje mjesto, a onda se vratite.” Žene su pozorno izvršavale mudračev nalog. Prva je lako našla mjesto odakle je uzela kamen, te ga je tamo i ostavila. Druga je uzalud obilazila, nastojeći se prisjetiti odakle je sve uzela svoje kamenčiće. Bilo je nemoguće riješiti zadaću pa se mudracu vratila nesretna s vrećom punom kamenčića. Sveti se čovjek nasmiješi i reče: »Isto se događa s grijesima«. Okrenuvši se prvoj ženi progovori: »Lako si vratila svoj kamen na njegovo mjesto, jer si znala gdje si ga uzela. Priznala si svoj grijeh, ponizno si saslušala ukore mnogih ljudi i vlastite savjesti i u pokajanju si sve popravila, a ti, pak”, reče drugoj ženi, “ne znaš odakle si uzela svoje kamenčiće kao što se nisi mogla sjetiti svojih malih grijeha. Možda si i ti osudila tuđe velike grijehe, ali zaplela si se u vlastite grijehe, jer ih nisi znala prepoznati.”« Nakon toga je nastavio: »Poruka ove priče je jasna. Svi mi, vjerujem, radije bi se prepoznali, a možda i živimo, kao ova druga žena koja je činila neke male grijehe i živi u lažnom i prividnom miru. Vjerujem da se netko može pronaći na mjestu ove prve žene koja je priznala svoj grijeh i uvidjela težinu onoga što je napravila i ponovno se vratila svome Bogu. Međutim, đavao je od početka želio prekinuti prijateljski odnos između čovjeka i Boga. I mi smo u današnje vrijeme pritisnuti grijesima, a jedan od većih grijeha, kojih ne uočavamo – što nije uočila ova druga žena iz priče, jest ravnodušnost. A ravnodušnost prema grijehu je odsutnost volje i želje da se raspozna zlo. Mi vrlo lako opravdamo svoj grijeh, pa se može čuti često ona rečenica: “Bog je milostiv, On će sve oprostiti”. Može se također čuti rečenica: “Bog je Ljubav! On ne može dopustiti da netko ode u pakao, jer Ljubav ne može povrijediti nikoga.” Sve su te rečenice djelomično točne: jer Bog jest Ljubav, ali je istovremeno i Pravednost. Svaki grijeh, pogotovo teški, dovodi do prekida s Bogom, dovodi do prekida sa životom.
A odakle je sve to počelo? Sve je počelo u Edenskom vrtu, jer đavao je od početka bio ljubomoran na prijateljstvo između Boga i čovjeka. I Eva pravi početničku grješku zato što ulazi u dijalog sa zlom. Svaki put kada se i mi nađemo u grješnoj prigodi, iako sami sebe zavaravamo da smo čvrsti, upast ćemo u grijeh. Stari duhovni oci su govorili: Spas je u bijegu od izvora grijeha. Puno puta ljudi pokušavaju ostati i boriti se. To je pokušala i Eva. Međutim, đavao ju je prevario. U napast je uvela i svoga muža Adama. Njihova zajednička grješka je da ne slušaju Božji glas, želeći zajedno s đavlom skinuti Boga s njegova prijestolja. I znamo kakav je bio rezultat: patnja i progon iz Edenskog vrta.
Međutim Bog nije ostavio čovjeka samog. Ponovno mu je pružio ruku. Bog želi savez s njim, želi ženu kao saveznicu u borbi protiv grijeha i zato izabire Blaženu Djevicu Mariju. Anđeo joj dolazi i pozdravlja je: “Raduj se milosti puna”. Ona zna što znače te mesijanske riječi. I Gospa, jednostavna, ponizna i slobodna djevojka mogla je reći u tom trenutku: Nisam spremna potpuno se odlučiti i predati se Tebi, Gospodine. I tada je stalo i nebo i zemlja čekajući što će odgovoriti djevica iz Nazareta. I ona kaže: Hoću. Evo ponizne službenice Gospodnje! I od tog trenutka se tijek povijesti potpuno mijenja. Možete li samo zamisliti na što bi sličio ovaj svijet da se Isus nije utjelovio i da se nije rodio. Njegove početne riječi bile su poziv na obraćenje i oproštenje grijeha. Isus nije čovjeku izrekao riječi osude, nego smilovanja.«
Govoreći o aktualnoj situaciji fra Danko je zamijetio: »U posljednjih pet godina samo se ponavlja riječ kriza. U prvom redu tu se misli na ekonomsku krizu, ali nije kriza 200 ili 300 maraka više ili manje. Kriza je smisla života. Čovjek ne zna tko je, zašto živi, nije radostan i ne zna gdje će nakon ovoga života.«
Nakon ispričane anegdote s kaznama u paklu koja ukazuje na grijeh propusta, fra Danko je dodao: »Propustom griješimo svaki put kada smo mogli učiniti jedno dobro više, a jedno zlo manje. Propustom griješi onaj koji nije osigurao svoga radnika. Griješi i onaj koji ga nije dovoljno isplatio, griješe propustom oni u obitelji koji ne vole svoje starce, griješe oni koji ne vole i koji vole malo.«
Na kraju svete mise fra Nikola Rosančić je kazao: »Zahvalimo Bogu što je izlio svoje blagoslove zagovorom naše nebeske Majke na one koji su ih otvorena srca bili spremni prihvatiti i ponijeti u svoj život. Hvala našem propovjedniku što nas je u tome potakao, kako bismo Riječ Božju i otajstvo koje se ostvarilo preko Marije mogli što bolje razumjeti, a onda i prihvatiti.«
Večerašnju svetu misu predmolit će fra Branimir Musa, župnik u Tihaljini na temu ”S Marijom, Posrednicom milosti.” Cijeli program Devetnica Velikoj Gospi možete pogledati OVDJE.
(franjevci-siroki-brijeg.info | Jabuka.tv)
