Indeks sreće građana: Koliko je zapravo dobro živjeti u Širokom Brijegu?

Centri Civilnih Inicijativa (CCI) u petak su u Širokom Brijegu putem održanog uličnog štanda predstavili istraživanje o “Zadovoljstvu građana kvalitetom života u Širokom Brijegu” koje je urađeno tijekom 2020. godine u okviru projekta “Veća odgovornost lokalne vlasti za kvalitetu života građana/ki”.

Ulični štand je imao za cilj kroz izravnu komunikaciju s građanima predstaviti rezultate istraživanja o kvaliteti života koje su Centri Civilnih Inicijativa po europskoj metodologiji proveli u Širokom Brijegu u tekućoj godini.

Provođenjem studije o kvaliteti života građana dan je presjek trenutne situacije u okviru različitih oblasti života kao i načinu na koji se ljudi ophode prema istima. Ovakav pristup omogućava značajan doprinos društvenoj politici, identificirajući potrebe i manjkavosti brojnih područja kvalitete života, i otkrivajući u kom pravcu treba biti usmjeren rad lokalnih institucija vlasti.  Građani su oni koji u suštini nešto mogu promijeniti i naravno lokalna vlast koja treba slušati njihove potrebe, odnosno što je njima najvažnije u tom trenutku i da ponude rješenja u idućem razdoblju, izjavio je Zoran Pajćin, ispred CCI-a.

Istraživanje je provedeno u razdoblju od lipnja do kolovoza ove godine u dvije etape, a provedeno je i kvalitativno i kvantitativno istraživanje (fokus grupe i anketa građana).

Htjeli smo otkriti koliki je zapravo indeks sreće građana u Širokom Brijegu i koliko je zapravo dobro živjeti u Širokom Brijegu. Više smo htjeli doći do nekih konkretnih informacija, a ne samo da kažemo da su građani nezadovoljni ili zadovoljni i htjeli smo vidjeti što građanima odgovara, a što ne odgovara. Uvijek ima onih koji i odbiju odgovoriti, ali uvijek se nađe ljudi koji stvarno žele iznijeti svoja razmišljanja koja mogu doprinijeti informacijama i rezultatima, a koji mogu dalje pomoći formiranju nekih strategija i zakona ili barem mijenjanja nekog mišljenja u bilo kojem dijelu lokalne vlasti, podijelila je svoje iskustvo Iva Ivanković, suradnica CCI u ovom projektu.

Zoran Pajćin i Iva Ivanković

Provedeno istraživanje je pokazalo kako najveći utjecaj na objektivnu kvalitetu života, koji za Grad Široki Brijeg iznosi 7,2 od maksimalnih 10, imaju: infrastruktura, lokalna uprava, aktivnosti lokalne uprave na zaštiti životne sredine, kultura, šport i tehnologija.

Među dominantnim indikatorima, najlošije su ocjenjeni lokalna uprava sa 4,8 , gdje je promatrana kvaliteta usluga općinskih funkcija, postojanje neformalnih oblika plaćanja, te osiguravali li lokalna uprava u dovoljnoj mjeri temeljne potrebe i prava građana. Zatim aktivnost lokalne uprave na zaštiti životne sredine sa 5,9 i kultura s 5,9 i tu je promatrano zadovoljstvo sa ponuđenim kulturnim sadržajem i posjete institucijama kulture. To su jedine oblasti čije se vrijednosti indeksa kreću oko 5, od maksimalnih 10.

S druge strane, indeks sreće i indeks zadovoljstva vlastitim životom, one oblasti na koje građani najviše sami utječu ocjenjeni su s visokih 8,6 odnosno 7,9.

Široki Brijeg je poželjan za život, meni osobno je lijep grad i ja se ne bih nikuda odselila, dosta je naklonjen obitelji pa mislim da je to veliki plus. Mislim da bi vlast trebala poraditi na uplati dječjeg doplatka i to bi dosta pridonijelo ovom gradu, možda i na sufinanciranju vrtića, jer vjerujem da su oni roditeljima skupi, potom na školstvu, udžbenicima itd. Što se tiče odnosa prema mladim ljudima, mislim da tu ima dosta prostora za napredak, ima dosta nedostataka na kojima bi valjalo poraditi. Meni je ovaj grad jako drag i ponavljam kako se ne bih odselila. Vjerujem da će se nakon nadolazećih izbora, možda i vlast promijeniti, ako ne onda da će postojeća rješavati probleme, kazala je mlada Širokobriježanka Matea Crnjac.

Dodatno, prema mišljenju građana, najvažnija tri pitanja kojima bi Grad Široki Brijeg trebala biti prioritet su: obrazovanje, poticanje gospodarskog razvoja i zdravstvena zaštita.

Svoj stav o životu u Širokom Brijegu novinarima je podijelila i nešto starija gospođa Zrinka Lasić.

Zrinka Lasić je ponosna na svoj Široki Brijeg

Za mene je Široki Brijeg i moja zapadna Hercegovina, a hercegovački kamen ne dam nikome, a Široki Brijeg je za mene najljepši grad u Herceg-Bosni. Ja sam hvala Bogu zadovoljna životom u Širokom Brijegu, izgubila sam muža prije osam godina, preuzela sam njegova primanja, vojnu i civilnu mirovinu i ja sam zadovoljna. Koliko mi država dadne ja sam zadovoljna, a ne tražim ni više ni manje, kazala je.

Nalazi provedenog istraživanja bit će predstavljeni i putem “Foruma kandidata”, na kojem se očekuje sudjelovanje svih kandidata za gradonačelnika Širokog Brijega, nakon čega će kandidati imati prigodu odgovoriti kako bi unaprijedili stanje u oblastima koje su kroz navedeno istraživanje, ali i od strane građana identificirane kao prioritetne.

(www.jabuka.tv)

51 komentar

  • Ovo je udar na zdrav razum. Iz grada i okolice iselile stotine i tisuće ospba a ovi kažu da je bolje u ŠB nego u Ženevi. Svakakvih bolesti ima …

  • Evo vam anketa damo pročitajte komentare! Život u Širokom je odličan pogotovo za one koji su umrli! Lijepa naša otadžbina😭

    • Do kada je god ljudi tipa Ćosić, Kraljević i Darija Knezovića koji visi po cesti ko neki manijak da bi pokupio malo novca od Brine nema dobra. Zato nas je sve manje.

  • Ko?
    Nema boljeg grada na svitu za živit.U nas je prof povjesti.u mirovini inače plemićke krvi kupio od mirovine stan u Ševe od mizernih 179 m2.Ali sta ce jadan na šiši mu gori pa ce vjerovatno proizvodit lektriku jerbo kažu nešto ima vezu u Električnim.Mršš vi i ovakav grad pun korupcije i prostitucije.

  • Očekuje se sudjelovanje svih kandidata za gradonačelnika Širokoga Brijega, kao da ih ima nekoliko, a prijavila se dvojica i to oba sa MZ Brig, interesantno i to Miro Kraljević sadašnji gradonačelnik i Vlado Marušić, vjerojatno kao budući kandidat za gradonačelnika, izuzev ako ima svoje komisije koje će onemogućiti dopisivanje glasova protivniku iza 19 sati na izborni dan, a i na uočnicu izbornoga dana. Tko ima bolje ljude za brojanje taj će i pobijediti. Što se tiče samoga života u Širokome Brijegu dvije stvari su mi interesantne. Prava je kako je preteča Širokoga Brijega, tzv. Lištica, u ono vrijeme bila među naj nerazvijenijim općinama u BiH i imala je nekih 27 tisuća i nešto stanovnika, nešto oko 6 tisuća uposlenih i prosječnu plaću oko koeficijenta 1 u odnosu na prosječnu plaću u BiH. Drugo, danas Široki Brijeg ubrajaju među najrazvijenijim općinama i gradovima u BiH, a ima isti ili sličan broj stanovnika, ima približno isti broj uposlenih, ima znatno lošiju prosječnu plaću od prosjeka plaće FBiH sa koeficijentom oko 0,70 i ima znatno veće cijene i znatno skuplju košaricu za preživljavanje četveročlane obitelji od grada Mostara. Kako objasniti ovaj paradoks? Jedino moguće objašnjenje je fakenews, ili lažne vijesti. Narod preživljava od smeća od hrane, sušenih kostiju, galofak piletine, nešto što uzgoje u osobnom vrtu i od donacija iz inozemstva za one koji imaju sreće pa imaju nekoga svoga vani. Najveći poslodavac u gradu je država, županija, općina, policija, sudstvo, školstvo, kultura, zdravstvo, i sve pozicije su popunjene isključivo kadrovima hdz partije. Tko nije u partiji može samo sanjati posao u navedenim institucijama ili tražiti nešto kod privatnika kod kojih se radi za plaću od 500, 600 KM ili 700 KM kao trgovac kod “uglednoga širokobriješkoga gospodarstvenika”. Neki imaju sreće pa rade za 800 KM ili čak 900 KM. Naravno tu nema minuloga rada, nema toploga obroka, nema naknade za prijevoz na posao i sa posla, nema K karte, nema godišnjega odmora, jer ogromna većina “uglednih širokobrijeških gospodarstvenika” to nema običaj radniku isplaćivati. Većina ih bježi vani, odnosno bježe svi, pogotovo oni koji imaju nekoga svoga vani pa povlače jedni druge. Vidimo i fratri kukaju sa oltara kako nema krizmenika, odnosno ima ih manje 127 u odnosu na 2014. godinu koja je bila jučer. Mandat dužnosnika bi zakonom trebalo ograničiti maksimalno na dva mandata. To bi potaklo konkurentnost, barem malo. Sve usluge bi trebalo učiniti dostupnim u elektronskom obliku, a svi koji rade u uslužnom sektoru bi morali biti dostupni ljudima i prije 8 sati i poslije 15 sati i to na šalterima, a ne u sobicama za šminkanje i ispijanje kave uz obvezno “dođi sutra” svakome tko im narušava idilu svakodnevnice. Dokle god najatraktivnija radna mjesta popunjavaju sinovi i kćeri partijskih funcionera, kojima plaća nije niti za lak za nokte ili za kavu u kafiću, nego ih se smjesti samo da nisu kući, dotle će život iz Širokoga Brijega nestajati, a sam Široki Brijeg venuti sa prosječnom dobi koja je danas već preko 60 godina starosti. Neka mu se dragi Bog smiluje!

  • Ratni profiteri i njihovi sljedbenici ili ti ga ulizice ovdje žive a ostali su mukom ovdje a ostali samo cekaju da napuste br.1 Grad Široki

  • U Sirokom dobro zive ratni profiteri, danasnji tajkuni, dezerteri i politicari koji su se mahom pokrstili iza devedesetih…. To su danasnji prestavnici visoke vlasti HDZ…. Ostali prezivljavaju ili su otisli vani trbuhom za kruvom…

  • Što se tiče Ćosića i Mire Kraljevića Široki će propadati i toniti u veću tamu to su ljudi koji su uzeli sve sto su mogli uzeti,to su ljudi koji su raslili mladez i ljude sa familijom,sumljam da će im vratiti bog.

    • Jednostavno je to promijeniti. Imamo još uvijek ljude koje narod uvažava, a njih treba pritisnuti jer narod je Crkva. Znači treba pratre upregnuti u kola da rade na promjenama i ne vikati “kako su svi moji župljani pošteni ljudi i nisu lopovi”, a tom istom pratru doneseš dokaze o lopovluku njegovih župljana. Javne osobe koji ne žive po načelima katoličkog svjetonazora treba uskratiti sakramente kojima se oni igraju i ne znače ima ništa. Da im nešto znače onda se ne bi ponašali onako kako se ponašaju. Pratri idu linijom manjega otpora i druže se sa tim “lešinarima nad narodom” i od njih uzimaju “krvarinu” koju koriste za neprimjerene svrhe. Treba izvršiti pritisak i na one “koji broje glasove” na izborima i ne dozvoliti više ono što se događalo svugdje, a na Kočerinu je izbilo u javnost. Ne okrećati glavu od susjeda koji krade i dopisuje glasove iza 19:00 sati i praviti se kako ništa ne vidjeh, već mu opaliti šamarčinu i nogom u guzicu sa biračkoga mjesta, a od njega okrenuti glavu u javnosti dok se ne popravi, jer svatko može pogriješiti. Ako prizna pogrešku i pokaje se za istu onda je ljudski oprostiti, a tako nas uči i Crkva. Međutim, oprost samo po sebi ne znači ništa ukoliko počinitelji nedjela ne traže oprost za svoje grijehe. Sve u u kućnom odgoju. Kako smo poslali svoju omladinu u svijet? Čemu smo ih naučili? Kako smo ih blagoslovili kada su krenuli u nepoznato? Jesmo li ih savjetovali da kradu, otimaju drugima i žive po načelima “use, nase i podase”?
      Ponosimo li se imovinom koju su prigrabili nemoralnim i krivičnim djelima? Koristimo li i sami blagodati te pljače, otimačine ili “snalaženja” kako mi to zovemo? Sve je do nas samih i nitko drugi neće praviti reda u našoj kući ukoliko mi sami to ne radimo. Sve polazi od kuće, od obitelji, pa će i zajednica biti onakva kakve su većine obitelji u tim zajednicama. Ako biramo ljude koji znaju najviše o poslovima na koje ih delegiramo, onda će i ti ljudi doprinijeti više za nas same, nego što bi mi sami znali na tim istim pozicijama. Naši susjedi Dalmatinci bi rekli “daj dite materi”, ta tko će bolje dite čuvati, odgajati i hraniti od matere, samo materi treba omogućiti uvjete za to, zato smo mi tu.

      • Za 505, kakav narod takva i vlast , oni su samo prvi medju nama, mi hrvati lopovi ,ovaj nepravedni ,neposteni ,neodgovorni , nerazumni narod i nije zasluzio bolje nego sto ima sad ,jer uvijek su stakori na podmukao nacin sakatili pa i ubijali one koji su ukazivali na nepravdu na nepravednu raspodjelu sredstava , dobiti.Tako je bilo i u Jugi vise su hrvati ubili svojih emigranata nego cijeli sovjetski savez

        • U pravu si, Hrvati su nekada bili ponosni i hrabri ljudi, a danas šta su? Evo primjera i u RH, a mi šta radimo nego ih samo blijedo i neupitno kopitamo.
          Još jedan pokušaj igrokaza druga Pupavca u režiji i logističku potporu druga Pljenkovića. Biti danas političar u RH znači ne imati nacionalni predznak, isto kao i biti komunista. U RH nije provedena lustracija, kao niti u BiH i vlada mentalni komunizam. Gleda se samo pragmatika i percepcija prema nalogodavcima iz Brisela, jer on je postao centar moći. Danas gledamo u Brisel kao što smo nekada gledali u Beograd. Ako se to još “podmaže” sa određenim iznosima Eura, bilo od tzv filantropa Soroša, bilo iz kohezijskih ili predpristupnih IPA fondova EU svejedno, onda spojiš ugodno sa korisnim. Pa opće poznata stvar je da svakoga Hrvata(izuzeci samo potvrđuju pravilo) možeš kupiti sa 500 KN mjesečnog dodatka. Primjer su ti kupljene invalidnine ili one se koje danas kupuju. Kažu donesi 3200 Eura i dobiješ odmah na licu mjesta invalidninu od 70% koja ti donosi mjesečni prinos od 270 KM i još uvoznicu za auto svake tri godine. Hrvata ionako ima malo i dovoljno je kupiti njih 16,9% u RH i imaš vladu po želji 100%. Hrvati su toliko jeftini da se niti ovi u Briselu, a niti ovi u Sarajevu, ne mogu čudom načuditi. Kupuje ih se mizerijama iz zajedničkog proračuna, pa na to samo budale pristaju. Hrvate nije briga za “susjedovu kravu” i većina Hrvata moli Boga da susjedova krava crkne zato što on nema iste. Malo je koji narod jadan koliko su jadni Hrvati. Bježe iz svoje postojbine samo za malo veću plaću u Njemačkoj ili Austriji. Poznam mnoge muževe i žene koji su ostavili sigurne plaćene poslove u RH, a i neke u BiH, i otišli u druge zemlje za malo boljim plaćama koje im neće podići standard života. Ne bore se za promjenu na bolje svoje Domovine, svoje rodne kršne grude, već ju ostavljaju drugima da od nje rade što hoće. Više se i ne čudim ovim bolesnim političkim elitama što rade ovo što rade, jer im narod dozvoljava sve. U trideset godina smo pokvarili jednu cijelu generaciju, a vjerojatno i sami sebe. Treba pokušati ispraviti što se ispraviti može. To je jedan dugotrajan proces i vratiti povjerenje, čestitost i otključana vrata kuće kao što smo nekada imali i to će trajati barem onoliko koliko smo sve to i pokvarili. To je nemoguće ispraviti za vrijeme našega života i to je nešto što bi trebali ostaviti svojima u naslijeđe i to smatram većom vrijednosti od na primjer stana u Zagrebu. Ukoliko ostavimo sreću, zadovoljstvo, skromnost, odnosno Sedam darova Duha Svetoga, onda će se oni osjećati kao da posjeduju stan u Zagrebu, ma gdje bili. Iz toga razloga i pozivam pratre da se obrate ljudima sa oltara. Nije isto kada ja govorima o darovima Duha svetoga ili pratar sa oltara, ali u primjerenom kontekstu vremena i ljudima kojima se obraća. Treba izbrisati poslovicu koja zlokobno kruži u narodu Hrvata, “Tko zadnji ostane neka svjetlo ugasi”. Svjetlo je nada i ne smije se niakda ugasiti.

      • Ćorak pajdo. Kad to nije 90-ih uspio Woytila, iako je, ružno reć’, “zapišao teritorij sa dva kardinala”, od kojih je jedan “na sedmom nebu” a drugi, eno, jadan gleda nebi li si kako  štogod “ušićario za penzije” pa kuka na strane diplomate, ne može pogotovu danas uspjeti od sebe već prilično ojađena i opljačkana nacija, u sebi svjetonazorski podijeljena, pomalo i licemjerna, sa sustavom a dobrim dijelom i mentalitetom koji je prilično korumpiran i zaostao, i klerom koji u prosjeku ne zna niti je li “pošao ili došao”. Dakle, ćorak. Treba to sve drugačije i puno mudrije – bez ponavljanja povjesnih kikseva.

  • Dobro žive ovi tajkunčići, političari, crkvenjaci. Nije loše ni ovim u državnim firmama(još nitko nije napustio i otišao van). Nit ima dječjeg doplatka. Stipendije se svake godine modificiraju za one mamine sinove. Najveći radovi se izvode na Privalju i u Buhovu gdje živi 300- tinjak ljudi. Tko god misli da nas Miro može vodit u ovakvim vremenima, taj se sa mozgom rastao. Pogledajte samo uz cestu:reklame Central osiguranja i čestitke 30 godina članovima iz HDZ.

  • Cuj naklonjen obitelji aj iz centra posalji dijete na kolodvor nema ni trotoara pa mora po cesti hodat a ne nesto drugo, ceste koje su radene jucer (ako su radene jer mnoge po selima su propale) su pune rupa i neravni sahtova onda moras vozit slalom pa ujutru kad naletim na saht upropasti mi ostatak dana da bi srecu ocijenio sa -1

    • Moja ti nije to tako davno bilo, ja sam bila mala prije 20tak godina i sjećam se toga, nenormalno je kojom brzinom se sve promijenilo…

  • eh kad vidim da osoba koja bi u sređenoj državi bila osuđena za gospodarski kriminal kod nas se smatra sposobnim, te je poželjan prijatelj a i tražen krsni kum. a to što je zbog njega ostalo ne mal broj ljud bez posla to zanemari..

  • Nekima smetaju ovi škrti umirovljenici iz inozemstva. Neki bi samo radili u drzavnoj firmi, neki bi da im netko otvori radno mjesto u privatnoj firmi. Bože eksperata pa kad ste tako pametni i imate ideje za upravljat drzavom pa barem otvorite neku firmicu i uposlite 10 ljudi. Nego niste sposobni dvi ovce čuvati a mislite biti predsjednik drzave. Zasučite rukave i radite. I ovdje se moze zaraditi sa manje rada nego u Njemackoj, bila sam tamo ne bi ni crnom neprijatelju poželjela. Kad bi ovdje radili koliko tamo a ne pola dana na kavi, sve bi cvjetalo.

    • A koliki si ti pametna pa išla u Njemačku a takav ekspert pa nisi” otvorila firmu i zaposlila barem 10 ljudi ili bila predsjednik države”.

  • Ne mislim za sebe da sam ekspert za razliku od vas, radim za drugoga i molim za njega da ga Bog pomogne da imam gdje raditi, u Njemacku ni za 5000 EUR. Kad bi bila ekspert ko vi iza tipkovnice sto sve znate onda bi se potrudila i nešto ucinila za sebe i još nekoliko radnika. Kriz Široki se ne može proći autom, kolone auta, odakle to kad bam je tako loše kako vi kažete. Odakle onolika moda na narodu, odakle ovoliko lijepih kuca kad je tako loše, ne možeš dočekati majstora za pola godine. To sto bi mi htjeli auto i kucu kao u susjeda i zbog toga smo nesretni to nikada nije bilo niti će biti. Svi smo razliciti, treba se veseliti svakoj sitnici koju i tek onda si sretan. Netko pravi kuću dok netko svoje popije, prokocka ili se prejeda…

  • Onima koji vide sve crno možda će i biti tako. Nekad bolje nekad gore ali isto živimo imali malo bolje auto ili losije važno je da vozi, imali kucu od 100m2 ili 300, vazno je da ne kapi na glavu. Kome je bitno da u kuci tri osobe popuše 750 KM, tko voli nek izvoli ili pola dana provodi u kafiću ili kladionici. Do tada ostali ljudi gledaju kako prezivjeti, poslati dijete na fakultet, ucenje jezika, ukljuciti u šport ili usaditi vrt kako bi jeli domaće. Najviše prigovaraju zgubidani koji su naucili u bivšem sustavu radio ne radio svira radio i tako svoju djecu uče nezadovoljstvu umjesto radu.

Odgovori na xcv X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.