Foto: Hrvoje Jelavic/Pixsell
Kada je Hrvatska 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata, Domovinski rat bio je u jeku, a gotovo trećina države bila je pod okupacijom tadašnje JNA i srpskih pobunjenika. Na svoje priznate granice Hrvatska je izišla tek šest godina poslije, nakon mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja.
U večeri priznanja prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman naciji je poručio: Današnji dan – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu 14-stoljetnu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana.
Svojim je suradnicima rekao: Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države.
Međunarodno priznanje Hrvatske postupno je slijedilo nakon proglašenja neovisnosti 25. lipnja 1991. Toga se dana od Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) razdružila i Republika Slovenija, a već idućeg dana novonastale države su se međusobno priznale.
Usporedno je tekao i proces razdruživanja Sovjetskog Saveza, u kojemu su prednjačile baltičke države i Ukrajina, koje su tijekom 1991. priznale Hrvatsku iako tada ni one same nisu bile međunarodno priznate. Prva je od njih to učinila Litva 30. srpnja 1991., a slijedile su je Ukrajina 11. prosinca, te Latvija 14. prosinca i Estonija 31. prosinca.
Island – prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku.
Kao prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku ostat će zapamćen Island (19. prosinca 1991.), a istog dana to je učinila i Njemačka, iako uz odluku da njezino priznanje stupa na snagu 15. siječnja 1992., zajedno s ostalim članicama EU-a.
Dva dana prije EU-a, 13. siječnja 1992. Hrvatsku je priznao Vatikan. Vatikan je priznanje Hrvatske i Slovenije najavio još 20. prosinca 1991. posebnim dokumentom kojim se odredio prema hrvatskome i slovenskom zahtjevu za diplomatskim priznanjem. Vatikanska diplomacija kao prva u svijetu još je 3. listopada 1991. objavila da radi na međunarodnom priznanju Hrvatske.
Dan nakon Svete Stolice Hrvatsku je priznao i San Marino. Nakon toga, 15. siječnja 1992. slijedila su priznanja Velike Britanije, Danske, Malte, Austrije, Švicarske, Nizozemske, Mađarske, Norveške, Bugarske, Poljske, Italije, Kanade, Francuske, Španjolske, Portugala, Irske, Luksemburga i Grčke. Dan poslije to su učinile i Argentina, Australija, Češka, Čile, Lihtenštajn, Novi Zeland, Slovačka, Švedska i Urugvaj.
Do kraja siječnja 1992. Hrvatsku je priznalo još sedam država – Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina (BiH), Brazil, Paragvaj i Bolivija. Među ostalima, slijedila su priznanja Rusije (17. veljače), Japana (17. ožujka), Sjedinjenih Američkih Država (7. travnja), Izraela (16. travnja, iako su diplomatski odnosi uspostavljeni tek pet i pol godina poslije) i Kine (27. travnja).
Prva azijska država koja je priznala Hrvatsku bio je Iran (15. ožujka 1992.), a afrička Egipat (16. travnja 1992.). Hrvatska je 22. svibnja 1992. postala i članica Ujedinjenih naroda, a 1. srpnja 2013. i 28. članica EU-a.
(www.jabuka.tv)
[gallery ids="758461,758462,758480,758482,758481,758484,758485,758492,758489,758491,758479,758475,758490,758478,758486,758483,758477,758466,758473,758488,758487,758476,758474,758459,758467,758471,758460,758468,758469,758463,758470,758464,758465,758472,758458,758456,758455,758453,758454,758457"] Finalist Kupa BiH, ekipa Širokog Brijega slavila je protiv Željezničara 3:2 u…
Marko Livaja je pri izlasku s terena, dok je prolazio ispod Armade, odnosno tribine s…
U derbiju 35. kola hrvatskog nogometnog prvenstva Hajduk je pred 17.000 gledatelja na Poljudu pobijedio…
U 19 sati u Hrvatskoj zatvorena su birališta na kojima je 3,5 milijuna birača biralo…
[gallery ids="758443,758441,758442,758444"] Otvorena izložba „Prostranstva“ Josipa Mijića u Franjevačkom muzeju i galeriji Široki Brijeg. U…
Velika hrvatska tvrtka objavila je zaradu članova svoje uprave i bonuse koji su im dodijeljeni…
Komentari:
Jadnici nisu znali da prema ustavu Jugoslavije imaju pravo odcjepljenja odnosno bezuvjetnog istupa iz jugoslavenske federacije. Jad i bijeda od ondašnjih hrvatskih i slovenačkih političara a o bosanskim Turcima da i ne govorimo.