“Hercegovački šljam”: Širokobriježanin uputio otvoreno pismo Draganu Markovini

Na redakcijski mail portala Jabuka.tv pristiglo je otvoreno pismo Zorana Zovke iz Širokoga Brijega. Pismo je napisano kao odgovor na teške riječi Dragana Markovine, kojima je – između ostaloga – naveo da “u Splitu živi hercegovački šljam“.

Zovko u pismu navodi da je na pisanje potaknut uvredama koje je Markovina iznio na račun Hercegovaca te piše o nekim značajnijim pothvatima i doprinosima hercegovačkih Hrvata kako bi pokazao da su oni “čista obraza”.

Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:

Teško je prešutjeti uvrede cijelom jednom narodu, odnosno Hercegovcima, kako ih naziva drug Markovina i sudrug mu po mržnji Zoran Pusić, ali i spustiti se na razinu jezika ulice. Međutim, navest ću tek neke činjenice koje će dodatno pojasniti tko je tu šljam, a tko je čista obraza i ponosa.

Pod pojmom Hercegovci podrazumijeva se da se radi o Hrvatima koji žive na prostoru Bosne i Hercegovine ili – ako im je tako lakše i draže – na prostoru Herceg Bosne.

A – za one koji to ne znaju – Herceg Bosna je hrvatska administrativna jedinica u sklopu Bosne i Hercegovine, nastanjena većinskim hrvatskim življem, koju su Hrvati obranili oružjem od raznih agresora i taj obranjeni prostor unijeli u Federaciju BiH, u kojoj su danas majorizirani, a pokušava ih se s toga prostora istjerati poradi stvaranja islamske države. Doduše, malo modernijom agresijom koja se zove optužnice za ratni zločin, kojih ima na tisuće protiv časnih i poštenih hrvatskih domoljuba, kojima je jedina krivica što su branili svoj dom u kom su rođeni, žive i – unatoč svemu – i dalje će živjeti.

Herceg Bosna je svojim zaleđem stvorila pretpostavke za oslobađanje Republike Hrvatske, a time i Bihaćkoga džepa – koji bi neminovno doživio veću kalvariju i od same Srebrenice – i tim svojim ogromnim doprinosom porazila velikosrpskoga agresora, zaustavila rat i donijela toliko željeni mir. Međutim, proces progona hrvatskoga naroda u Herceg Bosni započeo je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, otvoreni bošnjački lobist i lažni antifašist, nastavili su ga ekstremni bošnjački političari uz svesrdnu pomoć mrzitelja svega hrvatskoga, a svoj bijes iskalili su na politički nezaštićenom narodu u Herceg Bosni.

Mada je to povezana tema, ipak bih se više htio usredotočiti na samu izjavu druga Markovine da su Hercegovci šljam koji se doselio u Split i dodatno pojašnjenje druga Zorana Pusića kako drug Markovina nije mislio na one Hercegovce koji su otišli u Split (jer je i on bio među njima), već na one u Mostaru koji su vodili HDZ u ratnoj BiH, jer – kako kaže – to je taj šljam koji je odgovoran zbog toga što je on kao desetogodišnjak morao napustiti Mostar.

Drug Markovina nije naveo točan datum i godinu svoga odlaska iz Mostara jer su se on i njegovi roditelji očito osjećali sigurnima (ali ne i Hrvati Hercegovine) kad su u Mostar i okolna hercegovačka brda nahrupili do zuba naoružani i bahati srbo-crnogorski četnici i takozvani rezervisti JNA, koji su došli braniti sljedbenike Markovina i Pusića, a terorizirati mirne i nedužne građane većinom hrvatske nacionalnosti.

Međutim, u svibnju mjesecu 1991. godine Hrvati Hercegovine u mjestu Polog, na granici mostarske i širokobriješke općine, zaustavljaju kolonu tenkova JNA i time pokazuju svoju odlučnost da se neće dati pokoriti bez obzira na snagu i silu koju je posjedovala njihova armija, koja se izravno stavila na stranu velikosrpske politike predvođene Slobodanom Miloševićem. Pitam se jesu li Markovina i njegovi roditelji već tada napustili Mostar, s obzirom na to da je u travnju mjesecu 1992. krenuo opći napad i razaranje Mostara, koji je trajao puna dva mjeseca, ili je to učinio sredinom lipnja iste godine, kad su hrvatske snage organizirane u HVO, HV i HOS u briljantnoj akciji nazvanoj “Lipanjske zore” protjerale srbo-četničkoga agresora i oslobodile Mostar i dolinu Neretve.

Teško mogu razumjeti mržnju jednoga čovjeka koji koristi takve izraze (šljam), a sebe naziva intelektualcem i povjesničarom, a i drugoga koji se “k’o fol” bavi zaštitom ljudskih prava, ali ne iz uvjerenja, već iz vlastite pohlepe i mržnje prema Hrvatima, poglavito Hercegovcima, i bilo kojem obliku hrvatske državnosti i suverenosti. Svojim djelovanjem nastoji braniti agresora, a optužiti žrtvu, i to pomoću nevladinih organizacija dobro naplatiti.

Nažalost, Mostar i Hercegovinu napustili su mnogi – ne zbog HDZ-a, već zbog otvorene ratne agresije velikosrpske politike – ali su se mnogi i vratili, što je mogla učiniti i obitelj Markovina, a ne s pristojne udaljenosti, puni mržnje i prijezira, njegove osloboditelje nazivati šljamom.

I, na kraju, pitam se: je li sve ovo slučajno ili ne? Ipak mislim da se slučajno ne događa ništa, a da je ovo metoda specijalnoga rata. Ne zaboravimo da je ne tako davno Zoran Pusić predvodio jednu skupinu lažnih i olinjalih tzv. antifašista koja je sa zastavom propale Jugoslavije posjetila Stolac i izrazila podršku nasilniku Samiru Kaplanu i provokativno htjela doći na vodopad Kravice u ljubuškoj općini kako bi lažnim antifašizmom provodili fašističku ideologiju, ali su od redara i građana prepoznati i potjerani.

Zoran Zovko

*Mišljenja i stavovi izneseni u ovom tekstu su autorski  i ne predstavljaju izričite stavove i mišljenja portala Jabuka.tv.

(www.jabuka.tv)