Gruđanin u Europskoj akademiji znanosti, umjetnosti i književnosti

Komentari:

• Čestitke Pešorda!

• Neka te tam niđi vamo

• Bravo Mile!!

• Cestitke gospodine Pešorda

• Zahvaljujem Vam, Jabuko, na objavljenim čestitkama i na čitateljski dar Vam šaljem svoju pjesmu o otcu (inače, moj plemeniti otac Vinko Pešorda, bio je g.1947.osuđen kao "neprijatelj naroda", zato što je pred svojom rodnom kućom u Grudama napojio i nahranio gladne "škripare".

  M O J O T A C

  Moj otac srca većeg nego sunce
  Moj otac glasa ljepšeg nego govor mora
  Moj otac tijela koje prerasta brda
  Moj otac duha koji očovječi kamen
  Moj otac kojeg satra gladno nebo i
  gladna zemlja

  dirnu mi ruku slomljenom rukom i reče:
  Blagu riječ za ovu zemlju kaži, sine

  Moj otac glas dubine
  Moj otac trava u rebrima
  Moj otac sunce u stijenama

  Kako da te silna opjevam ja malen, oče

  Mile PEŠORDA

  „Nezaboravna Pešordina pjesma Moj otac“ (Stojan Vučićević: „Novo ime“, Hrvatski tjednik br. 32, Zagreb, 26.XI.1971.)

  Pjesma Mile Pešorde „Moj otac“ prvi je put objavljena 1969., u antologijskoj Panorami mlade hrvatske književnosti u zagrebačkom časopisu „Republika“; a godine 1971. objelodanjena je u prvoj knjizi pjesama Mile Pešorde ŽIVOT VJEČNI (Nagrada“Svjetlosti“, 1972.), u Sarajevu. Ta „nezaboravna Pešordina pjesma Moj otac“(Stojan Vučićević, „Novo ime“, Hrvatski tjednik br. 32, 26. XI. 1971.) uvrštena je u školske čitanke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini; god. 1998. zastupljena je u reprezentativnoj antologiji hrvatskoga rodoljubnoga pjesništva od Baščanske ploče do danas Mila si nam ti jedina (Alfa, Zagreb). Na Festivalu duhovne glazbe „CRO PATRIA 2004.“, u Splitu, glavnom nagradom Zlatnom plaketom nagrađena je skladba Josipa Magdića nastala na stihove pjesme „Moj otac“, a u izvedbi zagrebačkoga zbora Cantores Sancti Marci.
  Slovenski pjesnik i četverostruki akademik Ciril Zlobec, vrstan prevoditelj i promicatelj hrvatskoga pjesništva, u svome eseju o poeziji Mile Pešorde „Jedinstvo u mnogoglasju“ (2002.), glede pjesme „Moj otac“, ističe: „Čak i u homersku sliku oca on metaforički upliće elemente ovoga na izgled gruboga, a veličanstvenoga kraja svoga djetinjstva& Upravo je ova pjesme paradigmatska za pjesnika, jer se u njoj otkriva jedna od temeljnih osobina njegove poetike: dvostruka funkcija metafore. Ponajprije u pojedinim dijelovima pjesme, a onda pjesma sama kao cjelina. U ovome primjeru pojedine odlike hercegovačkoga kraja sastavljaju mitski lik oca, a pjesma kao cjelina, uključujući očev poetizirani lik, simbolički ugrađen u mozaik ovoga kraja, razotkriva u sveobuhvatnoj poenti sinovljevu nemoć, njegovu egzistencijalnu tjeskobu modernoga čovjeka. Karakteristično pjesnikovo suzvučje mnogostrukosti i jedinstva.“