Grabar-Kitarović: Đoković i ja se oko cijepljenja duboko razilazimo

Prije 30 godina Hrvatsku su priznale članice Europske unije, a Njemačka, koja je uz Vatikan u tome imala ključnu ulogu, uspostavila je 15. siječnja i diplomatske odnose s Hrvatskom.

Istog datuma Hrvatske je 1998. završila i mirnu reintegraciju u ratu okupiranoga hrvatskog Podunavlja.

Sjećam se upravo tog trenutka kada su se na večernjim vijestima krenula redati imena država koje su nas toga dana priznale i kako se vani čula pucnjava, slavlje. Odmah sam znala zašto, nisam mislila da su se ponovno obnovile ratne aktivnosti  u Zagrebu. U to sam vrijeme bila u Ministarstvu znanosti, tehnologije i informatike. Bila sam i apsolventica na fakultetu i bila sam baš kod prijateljice s fakulteta doma. Sjećam se koliko sam bila preplavljena tim pozitivnim osjećajima, radošću, ponosom i nadom, kazala je za RTL bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Mogu li građani biti zadovoljni državom koju imaju?

Mislim da nikada ne trebamo biti u potpunosti zadovoljni. Uvijek treba stremiti onom boljem i višem. Ja moram reći da kada je počeo rat u Hrvatskoj, bilo je teško zamisliti da ćemo 30. godina kasnije biti samostalna, oslobođena, reintegrirana država, članica EU i NATO-a. 

S druge strane, posebno ovo vrijeme pandemije koja je uzrokovala opću krizu u svijetu. Ipak nisam zadovoljna ovim stagniranjem, ne samo države nego i društva. Sveopćom raspravom, nedostatkom optimizma i ambicije, usudila bih se reći. Nekako nedostatkom vjere u sebe. Mislim da možemo bolje. Mislim da nam svima fali ambicije kao društvu. Kao društvo smo otporni na promjene.

U kampanji ste govorili da bi Hrvatska mogla biti najbogatija i najsretnija zemlja. Spominjali ste i 8.000 eura plaće za mlade ljude. Je li vam sada žao?

Ne, nije mi žao. Mi moramo biti ambiciozni. Mi moramo stremiti ka tih 8.000 eura. Ako vi apriori kažete da je nešto nemoguće onda vi to nikada ni nećete ostvariti, ali ako si to zacrtate kao cilj to je realno i ostvarivo.

Zato što je to bilo rečeno u razgovoru s ozbiljnim državnicima s kojima sam razgovarala o tim programima razmjene gdje bi naši mladi išli na obuku i vraćali se u Hrvatsku i radili u tim određenim državama. Ono što sam ja htjela je pokrenuti konkretan projekt koji bi bio tek početak.

Nema vas u medijima, javnosti, no pratite događanja u politici. Znači li to vaš povratak u politiku?

Nikako, u ovome trenutku ne razmišljam o povratku u politiku. Nikako. Zato to previše ni ne komentiram jer ne vidim zašto bi moji komentari nešto posebno pridonijeli pogotovo ne želim pridonijeti nekakvom pridruživanju rasprave. Naravno, nikada ne reci nikad, ali u ovome trenutku nema želje niti planova za povratak u domaću politiku. 

Ono čime se bavim, osim Međunarodnog olimpijskog odbora jest i međunarodna sigurnost, prava žena i djevojčica, pravo na zdravstvenu zaštitu i posebno pravo na cjepivo, kazala je bivša hrvatska predsjednica.

Članica ste Međunarodnog olimpijskog odbora – kako gledate na skandal s Đokovićem?

Odbor je politički neutralan i ne dijeli mišljenje o političkim odlukama država. Svaka država ima pravo odbiti osobu čak i kada joj je izdana viza.  

Novak je meni osobno izrazito simpatična osoba. Za njega sam navijala u Tokiju i htjela da dobije olimpijsko zlato. Oko cijepljenja se duboko razilazimo. Ja sam se cijepila i moja obitelj se cijepila. Mišljenja sam da je cjepivo jedini izlaz iz ove situacije. Ovo mu jako šteti, nažalost.

(www.jabuka.tv)