Goran Bogdan super zvijezda u Beogradu, a sad je otišao snimati film u Wales

Goran Bogdan zadnjih godina gura karijeru vani; i sad je, nedugo nakon ovog intervjua otišao snimati novi film u Wales. Glumio je u velikim projektima, između ostalih i s Ewanom McGregorom – za kojeg kaže da je super lik, kao da je iz Širokog.

Nedavno je dao otkaz u Zagrebačkom kazalištu mladih kako bi se do kraja posvetio filmovima i serijama, a Telegram je proveo neko vrijeme s njim u Beogradu, gdje je iznimno popularan, osobito nakon spektakularnog uspjeha serije “Senke nad Balkanom”. Shvatili su to već u autu, na granici sa Srbijom

Ovaj tempo je gadan u p***u materinu, kaže Goran Bogdan i umre od smijeha.

Danas sam opet malo odspavao na setu. Koliko puta su me fotkali dok spavam negdje po snimanjima, mogao bih napraviti izložbu fotografija. Zaspim čim legnem i svaki slobodni trenutak koristim za to, izgovori i zažmiri na kratko.

Vozimo se prema Beogradu. U autu je tišina, a on svako malo visi na mobitelu i dogovara detalje oko večerašnjeg otvorenja Festa, filmskog festivala na kojem je predsjednik žirija za glavni program.

Nešto kasnije objašnjava kako se taj stari beogradski festival podigao zadnjih godina, i to otkako ga je preuzeo njegov dobar prijatelj Jugoslav Pantelić.

Odličan lik. Upoznali smo se prije sedam godina kad sam sa Sonjom i bikom prvi put bio u Beogradu. Jugoslav je tada bio novinar na B92 i radili smo intervju. Odmah smo se sprijateljili, a na Fest dolazim godinama, tako da je nekako prirodno došlo do toga da žiriram, kaže ovaj Širokobriježanin za Telegram.

Mate Bulić nam nije dao da bilo što platimo

Vozimo se Slavonijom prema granici. Dosadni, isti krajolici se ne izmjenjuju, imam osjećaj kao da stojimo na mjestu. Vani je počeo puhati nekakav suludi sjevernjak. “Što je ovo, bura u Slavoniji?”, komentira Goran dok stajemo na benzinskoj u blizini Slavonskog broda. Mobitelom okine dvije fotke neba. “Izgleda kao da nas čeka Armagedon”.

Na benzinskoj srećemo Matu Bulića i Željka Pervana s nekom ekipom. Putuju prema Slavonskom brodu jer Bulić tamo ima koncert. Grle se s Bogdanom, a Mate nam uzima sve što imamo u rukama i kreće prema blagajni. Nema nikakve šanse da nas pusti da to sami platimo.

Mate i moj otac su iz istog sela. Znamo se otkad sam bio ovoliki, pokazuje Bogdan rukama otprilike pola metra visine. Ne zadržavamo se dugo jer je već frka s vremenom. Uzimamo kavu za van i krećemo. Na autoputu Bogdan skuži da nema mobitel. Ostavio ga je puniti na benzinskoj. Mijenjamo smjer na prvom račvanju i vraćamo se natrag, Bogdan nam se svima ispričava pet puta. Zbilja pristojan i skroman tip. Na izlazu iz auta dobaci: “Koga ćemo sada sresti?”.

I na granici se spominju “Senke nad Balkanom”

Na srpskoj granici prepoznaje ga policajac. Uzima osobnu, nasmije se i pita za snimanje druge sezone. “Snima se, snima”, odgovara raspoloženo Bogdan, “Sada idemo malo na Fest”. Policajac mu dobacuje nešto vezano uz lik Mustafe Golubića, kojeg Bogdan glumi u Bjelogrlićevim Senkama nad Balkanom. O toj seriji bruji cijeli Beograd, a za našeg posjeta u tih par dana, naslov se u nekim neobaveznim razgovorima spomenuo barem pet puta. Prva sezona, kaže Bogdan, prošla je sjajno. Gledanost po epizodi znala je doseći i dva i pol milijuna. Inače, serija prati događaje na Balkanu između dva svjetska rata, a likovi su stvarne ličnosti iz tog razdoblja.

Na setu Senki nad Balkanom sa Leonom Paraminski

Taj Mustafa Golubić, kojeg glumim, bio je špijun i zaposlenik komunističke partije i dobar Staljinov prijatelj. Inače Hercegovac i čovjek koji je uvijek bio korak ispred svih. Jako zanimljiv lik, kaže Bogdan koji je u seriji prvo trebao igrati Antu Pavelića. S Bjelogrlićem mu je gušt raditi, a kroz prvu sezonu su se i sprijateljili.

Bjela je kao čovjek odličan, a bogami i kao redatelj. Vidim da rapidno raste, jasan je Bogdan

Svoje glumce ovdje obožavaju, dižu im spomenike

Na ispitivanja o serijama kod prelaska granice već se naviknuo, a neke carinike već poznaje po viđenju koliko putuje na relaciji Zagreb- Beograd. U Beogradu se odavno udomaćio jer je zadnjih pet, šest projekata zaredom snimao tamo.

Ne osjećam se kao zvijezda niti u Beogradu, niti bilo gdje drugdje, a niti težim tome. Ali činjenica je da Srbi svoje glumce i dramske umjetnike obožavaju, i to na razini nogometnih zvijezda kod nas. Nažalost, u kratkom periodu umrlo je dosta mojih kolega, ali recimo Draganu Nikoliću ubrzo nakon smrti podigli su spomenik u Vrnjačkoj Banji.

Prije sedam godina krenula je suradnja ZKM-a i Jugoslavenskog narodnog pozorišta pa je u Beogradu bio na čestim gostovanjima.

Nakon toga su uletjeli Košarkaši, pa Last Panthers. I sve te koprodukcije su počele sve više živjeti. I ovo je jedno prirodno tržište. Beograd tu pokazuje veću otvorenost i puno se više snima nego u Zagrebu, tako da… Evo me tu, napominje.

Na snimanju kućne prašine Nine Violić

Ta dva grada, kaže, idealna su za kombiniranje.

Beograd je puno veći, svečaniji, više divlji, a s druge strane Zagreb ima tu neku mirnoću i šarm. I to je super kombinacija. Beograd gravitira već prema dva i pol milijuna ljudi, što se osjeti, kaže Bogdan i naglašava kako ga je London Times proglasio gradom s najboljim noćnim životom u Istočnoj Europi.

I stvarno, treba ga dozirati, dosta je on buran

Ewan McGregor je super tip – kao da iz Širokog

Goran Bogdan sve popularniji i u Srbiji: “Jedan posao vuče drugi”

Otvorenje Festa u hotelu Crowne Plaza, krenulo je malo nakon što smo stigli u Beograd. Gužva, nekakav bend na bini, kružeći konobari s kanapeima i vinom. Dakle, klasična predfestivalska zabava. Do Bogdana se nije moglo doći. Vukli su ga za rukav i salijetali sa svih strana, ali to je kao predsjednik žirija morao odraditi. Još u autu nam je najavio dolazak Johna Malkovicha. Ponudio se da će mi srediti razgovor s njim. Nažalost, Malkovich se na kraju nije pojavio.

Tko zna, možda još i dođe. Tko će znati s njima? komentirao je Bogdan.

Nešto prije ponoći bježimo iz Crowne Plaze prema gradu. Čekamo taksi koji nas vozi u Beton Halu u blizini ušća Save i Dunava. Idemo u Ambar bar gdje vinarija Bibić predstavlja svoja vina. Taksist nas ostavlja tridesetak metara od bara jer dalje kreće pješačka zona. Vani je -6 i puše košava. Lede nam se prsti i lice. “J***ti, ovo je gore od bure”, kaže Bogdan. Džentlmenski skine svoju kapu s glave i ponudi mi je. “Jednom sam snimao polugol po ovakvom vremenu, zamisli tek to”, kaže i dodaje kako se s vremenom naviknuo na sve uvjete.

Primjerice, u Calgaryju u Kanadi na snimanju treće sezone Farga svaki je dan glumio na -35 stupnjeva u trenirci.

“I još sam morao po ledu voziti motor koji ne znam voziti”, prasne u smijeh. “Kako je to izgledalo? Sporo. Ali, sve to ide u rok službe”. U taj rok službe ide i strah koji je svake sekunde kroz četiri mjeseca osjećao dok je snimao tu seriju. “Kolege su bili divni i zato mi je bilo lakše. Vrištao sam od sreće svaki dan. Pazi, dobiješ priliku raditi s nekim svojim dječjim herojima poput Ewana McGregora, Michaela Stuhlbarga i Davida Thewlisona“, kaže Bogdan.

McGregor je najjednostavniji i najopušteniji čovjek na svijetu. Kao da je iz Širokog.

Spačke  koje su izvodili na setu Last Panthers

Drugu popularnu seriju u kojoj je glumio, Last Panthers, režirao je Johan Renck, redatelj kultnog Breaking Bada. Tu je seriju Bogdan snimao osam mjeseci u Beogradu, Marseilleu, Crnoj Gori i Londonu. Glumio je Milana Čelika, člana srpske bande kradljivaca dijamanata. “Proputovali smo skoro cijelu Europu. Super mi je bila ekipa, a kako se u scenariju spominje cijela srpska banda imao sam tu i cijelu srpsku ekipu: Đuričko, Janketić, Boris Isaković. Odlično je bilo. Tada sam prvi put ostao u Beogradu neko duže vrijeme i svidjelo mi se”.

Na snimanju je, kaže, bilo puno zezancije i stalno su jedni drugima radili spačke. Mučim ga da se prisjeti neke anegdote, kaže mi da su prošle četiri godine pa se većine toga ne sjeća. “Joj, sad sam se sjetio jedne dobre!”, povikne u nekom trenutku. “U jednoj sceni sam se trebalo zagledati u sliku na kojoj su moj pokojni otac i mlađi brat. Trebao sam izgledati tužno, sjetno, a oni su mi isprintali sliku s nekog gay porno sajta i uvalili mi je. Gledali su hoću li uspjeti da se ne nasmijem. I nisam uspio. Bilo je stvarno hrpa takvih štoseva, moram reći da je i Renck genijalan tip. Zajebavali smo se non stop”.

Zahvaljujući toj seriji dobio je i agenticu u Londonu i otada tamo često snima neke manje filmove. I sada, dok ovo pišemo, Bogdan je u Walesu gdje snima nekakav indy film o kojem ne smije još ništa reći, osim da se zove Concrete Plans i da se snimati do četvrtog mjeseca.

Na snimanju novog filma u Walesu

Skradinski  Rižot za Hercegovinu dogovara u Beogradu

U Ambar baru dočekali su ga prijatelji, a među njima i bivši NBA-ov košarkaš Dragan Tarlać. Pije se Bibićevo vino, priča se o kazalištu, a za šankom nedaleko našeg stola stajao je i Rene Bakalović. Da Bogdan zbilja ne miruje, pokazuje i činjenica da je te noći, usred Beograda, uspio dogovoriti pripremanje skradinskog rižota na svojem festivalu u Hercegovini koji se održava krajem sedmog mjeseca. Veselo se vratio za stol, rekao nam novost i pozvao sve na dođemo na festival u Široki Brijeg.

Za stolom nam se pridružio i vladika Nikodim, mladi episkop na čelu Dalmatinske eparhije Srpske pravoslavne crkve. “Nikodim je divan prijatelj. Izuzetno je pametan, govori sedam jezika, studirao je filozofiju u Rimu”, šapće mi Bogdan. Godinama se, kaže, znaju i druže, a upoznali su se na Sajmu knjiga u Beogradu. “Prošlo ljeto pozvao sam ga na svoj festival u Široki. I došao je!”, prilično oduševljeno prepričava.

S Vladikom Nikodimom u Beogradu

U selima su ga primali doma i upoznavali s babama

Sljedeća stanica bila je kafana i sevdah. Značilo je to povratak na košavu i traženje taksija. “Ovdje postoji puno tih lažnih taksija, pa ti za par metara znaju naplatiti 50 eura”, objašnjava mi. Tražimo poštene taksije koji se mogu prepoznati po broju telefona istaknutim na reklami, no svi parkirani na koje nalazimo su lažnjaci.

Sad žalimo što nismo konobara u restoranu zamolili da nam naruči taksi. Komentiramo gostoljubivost i neposrednost ogromne većine konobara na koje u Beogradu možeš naletjeti. “Ovdje ti je to potpuno normalno. Daj zamisli da u Zagrebu kažeš konobaru da ti naruči taksi, pa poslao bi te u materinu”. Nakon smrzavanja i dvije, tri cigarete ispod nekakve nadstrešnice koja nas je, kao, trebala zaštiti od vjetra, nailaze vladika Nikodim i Tarlać i zovu nam taksi.

Na setu druge sezone Senki, s Draganom Bjelogrlićem, Leonom Paraminski i Slavkom Sobinom

Vozač se čini kao simpa lik. Valjda prepoznaje Bogdana, i kreće s pričom kako mu je drago što hrpa Zagrepčana dolazi u Beograd. Nekoliko tjedana ranije, u Splitu su bili napadnuti srpski vaterpolisti, pa se nekako spontano pokrenula i ta tema. Bogdanu se ne da više o tome pričati javno jer smatra da se pisanjem o tim temama stvari dodatno potenciraju, no naglašava kako kao Hrvat nikada nije imao nikakvih problema u Srbiji. “Prošao sam skoro cijelu Srbiju i bio sam u zabačenim, izoliranim mjestima gdje nikada nije bilo problema. Znali su me odvesti doma i upoznavati s babama, dedama, djecom…”, govori izlazeći iz auta koji nas je ostavio pred kafanom gdje ga čekaju prijatelji.

Ovako ti je u Beogradu svaki dan… i preko tjedna

Kafana u kojoj starinske stolne lampe nakrivljeno vise sa stropa u kombinaciji s gustim dimom cigareta, socijalističkim stolnjacima, prigušenim svjetlom i tužnim glasom sevdah pjevača mogla bi komotno poslužiti kao kulisa neke ex Yu drame.

“Ovako ti je u Beogradu svaki dan… i preko tjedna. S tim da je ovo nešto mirnija večer kako inače zna biti”, nadglasavajući muziku dere mi se u uho Bogdanov najbolji beogradski prijatelj Marko Janketić, glumac s kojim se zbližio za vrijeme snimanja Last Panthers. Jedan o drugom iza leđa izrekli su mi gotovo identične riječi. Nešto u stilu: “On je stvarno čovjek s ogromnim srcem”.

Ansambl ZKM-a bio mu je presudan

Zbog ludog tempa u kojem se zadnjih mjeseci našao, Bogdan je dao otkaz u ZKM-u. Nije fizički više stizao gurati film i kazalište. Htio je, kaže, biti pošten prema svojem matičnom kazalištu, no ta odluka, nije definitivna. “Možda se već sutra poželim vratiti u teatar. Ovo kombiniranje je bilo užasno naporno, a i nije fer biti svugdje na pola. Jedan od meni najdražih europskih glumaca  koji glumi u Ostermeierovom Hamletu, neki je dan na Instagramu rekao da mu je kazalište kao orgija, a film kao seks Lars Eidingerna brzaka. Mene trenutno puno više uzbuđuje film i uvijek sam ga kao klinac gledao u Širokom, a radio sam i u vidoteci samo da mi bude dostupniji. Film doživljavam nekako avanturističkije, a kazalište više kao jazz”.

U ZKM-u je proveo zadnjih deset godina, a došao je kao stipendist na drugoj godini akademije. Taj ga je ansambl, kaže, odgojio, a imali su i beskrajno puno strpljenja za njega kada je, s 26, 27 godina, bio najkrhkiji kao glumac. “Sjećam se da smo znali nekome za rođendan usred scene izići s tortom. Bilo je tu i presmiješnih psina. Uh, što smo radili… Tipa trebaš sjesti negdje, pa ti namoče sic, ali baš onako namoče, da bude pun vode. Pa ti u ruksak stave one utege što drže zastor. I kad trebaš negdje na brzinu krenuti, taj te ruksak s utezima zaustavi i samo vrati nazad, pa ga vučeš za sobom. Imali smo stalno neke spačke i one su nam davale živost na predstavama. I stalno si na oprezu, stalno gledaš s koje će strane neko sranje doć”.

U Minstarstvu financija radio je dan ili dva

Glumu na zagrebačkoj akademiji upisao je tek s dvadeset i pet godina. Tog je ljeta bio na magisteriju iz makro ekonomije i taman je dobio posao u Ministarstvu financija. Dok je čekao da krene prvi radni dan, shvatio je da mu je zadnja prilika za upis na glumu. “Zapravo, taj me posao i natjerao da se pokrenem. Otišao sam na prijemni i nakon toga je krenuo posao u ministarstvu”. Otkaz je dao čim je saznao da je primljen na glumu, tako da je kao ekonomist uspio skupiti svega dan ili dva radnog staža.

Za prijemni se nije baš previše spremao jer je u zadnji tren donio odluku da ide. Prijavio se s pjesmama Posljednji Dorian Gray, Dorte Jagić, Kunderinom Zašto si tako lijepa i Kiševićevom Svoj djeci svijeta. Od monologa je izabrao Bricka iz Mačke na vrućem limenom krovu i Jeana iz Hugoovih Jadnika. “Spremio sam se potpuno sam jer u tako kratkom roku nisam uspio nikoga naći. Ali, opet, bio sam sedam godina u amaterskim kazališnim skupinama tako da sam imao nekog predznanja. Nije to baš kao da sam s njive došao”.

“Volim se sjetiti tog vremena amaterizma. I baš mi bude nostalgično. Jebote, taj žar! I danas ga nekad prizivam kad se preuprofesionalim. I uspijem ga dozvat’. Volim ga se sjetiti i što smo sve prošli. Oduvijek sam znao koliko je bitno zadržati žar amaterizma u ovome svijetu. Sjećam se, recimo, Spoonrivera, bila je to genijalna Dortina predstava. Zapravo sve njezine predstave bile su genijalne. I uvijek je pobjeđivala na SKAZ-u”, sjetno će Bogdan.

Natrag za Zagreb, nakon dva hektična dana u Beogradu

Narednih dana Bogdan je imao pogledati preko deset festivalskih filmova, te obaviti hrpu intervjua s tamošnjim medijima. Nakon ručka jurio je i na jednu od televizija na razgovor uživo. Tih je dana izašao i njegov veliki intervju u političkom tjedniku Vreme. I nekoliko ljudi tijekom dana čestitalo mu je na intervjuu. Oni koje sam čula da mu prilaze, uglavnom su komentirali da je pametan.

Jedna od njih je i producentica Maja s kojom smo se našli u Bistrogradu, hipsterskoj zalogajnici muža Ide Prester. Pričamo o prosvjedima koji se svake subote održavaju u Beogradu. “Prošle je subote došlo 80 tisuća ljudi i dobra stvar je što se ti prosvjedi šire sve više i po drugim gradovima”, dobaci producentica.

Spominje se i Sergej Trifunović, koji je vrlo angažiran. “Sergej mi je stvarno dobar prijatelj. Upoznali smo se po zagrebačkim birtijama prije puno godina, kada je s pokojnim Glogovcem dolazio u Zagreb. Tek kasnije smo surađivali”, kaže Bogdan koji je Glogovca zamijenio u film Otac, redatelja Srđana Golubovića. Bila ga je frka, kaže, zamijeniti takvu glumčinu. “Ma njega je nemoguće zamijeniti. Ja sam se samo trudio opravdati tu ulogu koliko sam mogao”.

Nakon dva i pol hektična dana u Beogradu, krenuli smo natrag za Zagreb. Jutro je nakon Oscara. Bogdan zgužvana lica stavlja ruksak u prtljažnik automobila. Producent Miša, koji ide na premijeru Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj u kinu Europa, vozi nas za Zagreb. Bogdan komentira kako je gledao Oscare do 5 ujutro, a Miša mu dobaci “I, jesi osvojio kojeg”? Svi smo umrli od smijeha.

(www.jabuka.tv)

4 komentara

Odgovori na Anonimno X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.