Goran Bare: Legenda domaćeg rokenrola i najbolje izjave koje pamtimo

Imam jednog prijatelja koji je vjerojatno jedan od najvjernijih Baretovih sljedbenika. Otkad se doselio u Zagreb, a ima nekih sedam godina od toga, posjetio je gotovo svaki koncert Majki u okolici. Kad ga pitam zašto ide toliko često i čemu to sve, on odgovara prilično jednostavno: da je Bare njemu jedini istinski roker, da se do sada ni na jednom koncertu nije razočarao i da će ga nastaviti slušati sve dok ima što za reći.

Kada kaže da je Bare jedini pravi rokenrol nemam razloga da mu ne povjerujem.

Dapače, smatram da se u hrvatskoj popularnoj kulturi ustalio kao čovjek koji živi rokenrol bez kompromisa. O onoj staroj “it’s better to burn than to fade away” mogle bi se voditi duge rasprave, ali činjenica je da malo tko ostaje dosljedan u trideset godina karijere. Rekao je da ne gleda televiziju jer ga živcira, nema internet jer ga ne smatra potrebnim, a novaca nema jer se novci i rokenrol međusobno isključuju.

Goran Bare je neumorna konstanta u našem društvu, on je “sudbina koja se ruga, podli đavolji sluga”. Od zazivanja rokenrola se vjerojatno umorio, što je stariji i njegov zvuk postaje drukčiji, ali je u jednome ostao isti, a to su njegove legendarne i nerijetko kontroverzne izjave. Tom prigodom vam donosimo neke od istaknutijih kojima je podizao prašinu u javnosti.

O medijskom žutilu, Porinu, Štuliću i Vladi

Rječit je bio 2012. godine kada je došla nova Vlada:

To ti je isto ko Jadranka Kosor. Šta rade, ne rade ništa… zapravo, rade. Onaj bahati, bahati, Čačić. E taj radi. Iako je Bahat, radi. Jer ova država zbilja nije država, sori.

O novim generacijama

Mislim da su klinci previše lijeni, pretili i da jedu previše čipsa. Puno d***** po tastaturama, trebali bi više brijati po ulici, organizirati skupove, ako treba potući se s policijom, pokazati silu i snagu. Međutim, sve se svodi na to da imaju 300 prijatelja na FB. Mladež je otišla u tri p**** materine, rekao je Bare u jednom intervjuu.

Kada ga pitaju o mladim bendovima, veli da ne sluša dovoljno domaće muzike:

Vjerujem da će se stvarati neki novi val, ne vidim ništa, ne vidim bendove, mislim, vidim bendove, ali oni to rade tako da im glazba nije radiofonična, preosobna je, tako da se, što bi se reklo, stvara alternativna scena.

Teške boje

Bare se bez dlake na jeziku izražavao i o vlastitom psihičkom stanju, bez pretjeranog uljepšavanja. Kako je u hrvatskom medijskom prostoru teško zadržati određenu dozu privatnosti, osobito kada jašeš đavla na valu za apokalipsu kao što Bare više puta jest, dosta je informacija, što istinitih, što lažnih kružilo o njemu. Kada se novinari dotaknu tih tema, Bare preuzima inicijativu i govori o stanju svog uma kao svojevrsnom limbu u koji je uletio “divljački, kao životinja”.

Bog, domovina, nacija

Kada se radi o religioznosti u Hrvata, Bare neće uljepšavati situaciju:

Pa nek ljudi vjeruju u što hoće, nisam protiv vjernika, nego sam protiv nametanja, ne volim kad se nešto nameće. Ne volim kad je nešto pod must. Naprimjer ako nisi katolik, nisi Hrvat. Smatram da su svi Hrvati koji su rođeni u Hrvatskoj i koji se izjašnjavaju kao Hrvati, bio on musliman, židov, pravoslavac itd.

O pitanjima domoljublja izjasnio se u dobro zapamćenoj epizodi Nedjeljom u 2:

Hrvatska nikad nije postojala do ’91. Uvijek smo bili pod nekim. Ljudi ne vole svoju zemlju. Hrvat se fura da voli Hrvatsku, a pljačka je, to je grozno, ne vole svoju zemlju. Kako može bit’ domoljub koji krade od svog brata Hrvata.

O Majkama i bluesu

Na pitanje Bare ili Majke odgovara da je sve to isto, odnosno da je svejedno kako to zvali, rekao je u intervjuu za Muziku. Svoju glazbu smatra bluesom, makar ne zvučala uvijek tako:

Došao sam iz takvog kraja, iz provincije, gdje su komarci k’o orlovi, žene puše na trijemovima, močvarno područje, k’o delta Mississippija. To mi je bilo blisko, pa još tekstovi, sve mi se to po glavi počelo vrzmati…

Mi zapravo sviramo blues, samo što to ponekad kad snimimo pjesmu ne liči na blues, ali u suštini je to sve blues.

Stvaranje pjesama u studiju i nastupanje na bini usporedio je s umjetnošću: s jedne strane je snimanje koje je poput pisanja romana ili slikanja, a s druge je bina koja je poput uloge u filmu ili kazališne pozornice:

Volim izazivati razne reakcije kod ljudi. Ne želim da to bude ‘Sad smo mi profesionalci, pa ćemo dva sata pjevati i pljeskati, pa će biti dva bisa, pa ćemo otići kući odspavati’.

Želim da ljudi zapamte taj koncert na bilo koji način i mislim da se naši koncerti pamte. A najbolji koncerti su oni nakon kojih dođem u garderobu i kažem ‘Ovaj me koncert pomladio 100 godina’ i kad publika to osjeti. Pjevač, frontmen uvijek zna kad je dobro.

Nedavno je objavljen njegov posljednji album “Nuspojave” koji je nazvan ‘najmračnijim izdanjem dosad’. U njemu nastavlja nositi ime Majki kao osobnog simbola, a donio je i jedan drukčiji zvuk u kojemu eksperimentira s novim žanrovima. Kako se vrijeme mijenja i novi trendovi dolaze, Bare se vodi samo onom da je najvažnije ostati slobodan i otvoreno se izražavati.

(Muzika.hr)