Obje naše vjeroučenice, Danijela i Antonija, dovezene su žurno u bolnicu.
Najprije se pristupilo pregledu Danijele i ustvrđeno je kako je već preminula. Kako tvrde očevici, ona je bila mrtva na licu mjesta u predvorju kripte katedrale, odnosno,kapelice sv. Josipa, jer joj je iz tijela istekla gotovo sva krv. Antonijina je operacija trajala puna tri sata, ali joj se nije moglo pomoći jer su joj geleri raskidali krhko tijelo.
Požrtvovni liječnici učinili su sve što su mogli. Kako im je samo bilo priopćiti da je preminula. Vijest o njihovu preminuću vrlo brzo se proširila gradom Mostarom, kao i diljem svijeta, piše Večernji list BiH.
Dvije učenice i vjeroučenice postale su mučenice – stoji u knjizi “Antonija i Danijela”, priča o dvije djevojčice koje su poginule od posljedica granate koja je pala kod mostarske katedrale u studenom 1994. godine.
Ispraćaj žrtava
Knjiga koju je priredio don Davor Berezovski navodi kako su na današnji dan djevojčice bile pokopane. Unatoč ratnom stanju, velika kolona ljudi od nekoliko stotina metara protezala se od mostarske katedrale prema groblju “Masline”. Došli su kako bi ispratili na vječni počinak dvije curice kojima je bezumnost čovjeka i zločinački poriv prekinuo mlade živote.
“Ostale su vaše vjeronaučne bilježnice pokraj lokve vaše krvi, probijene gelerima i natopljene vašom krvlju. Neprijatelj Božjeg imena i ljudskog dostojanstva, golijatski naoružan do zuba, bez ikakve ljudske pameti, čovjekoubojica i lažac od početka, pošao je protiv vas dviju i protiv pedesetak vaših vršnjaka i vršnjakinja, učenika i učenica 7. i 8. razreda, i to s teškim topovima i tenkovima, minobacačima i granatama, da vas pobije. Više ste puta i same govorile svojim vjeroučiteljima: ‘Zašto pucaju po nama? Mi idemo na vjeronauk, nisu ovo položaji vojske’. Moralno raspamećeni zlikovci ne razlikuju curicu na vjeronauku od bunkera i rovova” rekao je na pokopu biskup Ratko Perić.
Biranim riječima od djevojčica se oprostio i tadašnji župnik župe sv. Petra i Pavla fra Dane Karačić.
“Neka nam bude utjehom da ih je smrt zatekla u najplemenitijem što su mogle činiti, na vjeronauku, učeći o Bogu.Neka naše suosjećanje i sućut s vama budu znak jedinstva našeg hrvatskog naroda, naših kršćanskih osjećanja i cijele Katoličke crkve”, poručio je fra Dane Karačić.
I ove godine, kao i posljednje 23, u miru i tišini obilježena je godišnjica pogibije Antonije i Danijele. Radilo se o jednom od najtužnijih dana u Mostaru prošloga rata.
Dugogodišnja inicijativa
Nekoliko je puta u javnost izlazila inicijativa da Mostar dobije ulicu koja će nositi ime ovih dviju djevojčica, ali to nikada nije realizirano. S obzirom na to da Mostar nema Gradsko vijeće posljednjih devet godina, to je nemoguće bilo učiniti. Naši sugovornici ističu kako će inicijativa sigurno biti pokrenuta kada grad na Neretvi konačno dobije Gradsko vijeće te kako svakako očekuju da ideja bude provedena u djelo.
“Neće nam ih to vratiti, ali će nas podsjećati na njihovu veliku žrtvu, strašni zločin i bezumnost koju čovjek može počiniti”, zaključili su naši sugovornici. Kao i u brojnim drugim slučajevima, nitko za taj zločin nije odgovarao.
Vjerojatno i neće. Slični zločini su barem kažnjeni po zapovjednoj odgovornosti. U ovom slučaju se ni to nije dogodilo. Stoga se postavlja pitanje koliko je realno očekivati pomirenje na ovim prostorima ako oni koji su činili strašne zločine nisu nikada odgovarali za svoja zlodjela.
(www.jabuka.tv)
Tužno!!! Najtužnije od svega je što je toliko majki i očeva ucviljeno, toliko supruga i dječice ostalo bez supruga i oca…tih slavnih godina dok je naše jedinstvo i vjera bili na vrhuncu imalo je sve neki smisao, a danas čovjek može izgovoriti samo: Zašto??? Zašto ovolike žrtve kad politika radi kako hoće, mogli su se i tih godina isto dogovoriti, a ne izazivati rat, ali briga političara i moćnika, njihova djeca su bila na sigurnom.
BRAVO
Sa četnicima je dogovor NEMOGUĆ. I danas je glavni problem srbijanska/četnička/ politika.Ne bulazni i okani se komunjarske uravnilovke.Stara torcida-usrani partizan.
Da je nemoguć ne bi naši stali pred Banja Lukom nego bi malo drugačiji ishod bio, ali onaj tren kad politika kaže STOP, zaustavlja se, zato još više žalim sve žrtve bilo kojeg rata.
To nije bio dogovor nego ZAPOVIJED VELIKOG BRATA.
Nema ovo veze s četnicima (za njih znamo da su bili prljavi i nalokani zločinci), jer ovo je nedjelo napravila takozvana “harmija bih”, za koju muslimanski mediji i politika tvrde da nikada i nigdje nije pravila zločine.
Znam, ali ovaj *dogovoreni* prodaje udbaške teze o dogovorenom ratu.
Za sve koji pljuju po četnicima:crknite,zar su manje važni životi mučenika mrcvarenih u ćelovini,dretelju ,lori?Vi koji ste jedinrtveni po tome što ste imali logor za djmecu nemate moralni kredibilitet da bilo kome sudite .
Vi ste klali na licu mjesta Da je vaša istina o Jasenovcu, uistinu stvarna istina, onda ne bilo OLUJE niti bi se desila Srebrenica.Na ovim prostorima nema mira dok se ne svedete u povijesne granice-bg pašaluk
Vi ste klali na licu mjesta.Krivci ste i za smrt ove djece jer ste vi isključivi krivac za rat.Znamo mi vašu istinu o jamama i jasenovcu.Vi ste u istočnoj Hercegovini prvi počeli sa jamama ubijanjem Hrvata i Muslimana.I onda vam je vraćeno istom mjerom.O vašem *mučeništvu* i ljudstvu najbolje govori Srebrenica.
Za ” anonimno u 16.40″: crknicete vi svi ! Jedan po jedan! Idi na Ovcaru u Spomenkucu! Pa vidi sta ste radili! Neznalo se za vas ! Zatrlo vam se pogano sime! Ovo ti pisem jer sam neke stvari dozivila u ratu. U Vukovaru dusu licim, kad projdem i prosecem! A ti crkni😱!
Da je moguće šta nam vi želite odavno nas ne bi bilo a da se trudite-trudite se.Vjerovatno si potomak nekog od pokrštenet kozaračke djece jer oni instinktivno osjećaju od koga su pa imaju potrebu da sataru sve što ih na to podsjeća.
Najveće zlo ovoga prostora su partizani i njihovi potomci! Toliko nevinih su poubijali zapalili poklali a nastavak im je bio tijekom Domovinskoga rata i danas traje na razne načine!