Glumac progovorio o borbi s anksioznošću: Mislio sam da ću umrijeti

Ryan Reynolds je jedna od slavnih osoba koje oduševljavaju komunikativnošću i smislom za humor. Sarkazam, šale na račun svoje djece i supruge, ali i na svoj račun, kao i dosjetke u intervjuima oduševljavaju javnost već godinama.

Ipak, posljednjih je mjeseci koristio svoje profile na društvenim mrežama i da bi govorio o vlastitoj borbi s tjeskobom, pokazujući kako razgovori o takvim problemima mogu puno pomoći oboljelima, ali i nastojeći ukloniti stigmu koja i dalje okružuje takve teme, a osobito kad su u pitanju muškarci.

U nedavnom intervjuu za Sunday Morning na CBS-u Reynolds je otkrio da ga je njegova anksioznost, koju je prozvao “doživotnim suputnikom”, dovela do toga da je razvio brojne mehanizme suočavanja s njom, uključujući mogućnost pristupa drugom dijelu svoje osobnosti dok se bori s tim.

Kad doživi tjeskobu kao rezultat javnog nastupa, Reynolds je rekao da je često u mogućnosti pristupiti mnogo staloženijoj i sigurnijoj verziji sebe.

Imam tjeskobu cijeli život, rekao je Reynolds. Osjećam se kao da imam dva dijela svoje osobnosti. Jedan preuzima kontrolu kada se to dogodi.

Kad sam svojedobno izlazio na pozornicu, kao kod Lettermana, uvijek bih bio nervozan, prisjetio se.

Sjećam se da bih stajao iza pozornice prije nego što bi se zastor otvorio i mislio sam u sebi: “Umrijet ću. Ovdje ću doslovno umrijeti. Zavjesa će se otvoriti i ja ću biti samo simfonija bljuvotine”. Bio sam uvjeren da će se nešto užasno dogoditi!

Čim se ta zavjesa otvori – a to se često događa i u mom poslu – kao da ovaj mali dečko preuzima vlast, objasnio je. Osjećam da mi otkucaji srca opadaju, a disanje mi je mirno, i jednostavno izađem i druga sam osoba. I kad odlazim s tog intervjua, govorim sebi: “Bože, volio bih biti taj tip!”

Prema BBC-ju, oni koji doživljavaju tjeskobu često bi mogli razviti psihološke alate za suočavanje, od kojih bi jedan mogao biti utjelovljenje alternativne verzije sebe. Čineći to u biti provodite oblik samodistanciranja od svog trenutnog subjektivnog iskustva, postižući smireniji osjećaj, objektivnost i kontrolu nad nečim što bi vam se inače moglo činiti kao stresna situacija.

Ostali mehanizmi suočavanja uključuju razgovor sa samim sobom u drugom ili trećem licu. Prednosti samodistanciranja proučavane su u časopisu Frontiers in Psychology 2021. godine, gdje je otkriveno da može pomoći sportašima s emocionalnom regulacijom, prenosi Index.

Studije objavljene u Journal of Personality and Social Psychology 2014. godine također su otkrile da razgovor sa samim sobom u drugom ili trećem licu također pomaže pojedincima da reguliraju razinu stresa, misli, osjećaje i ponašanje kada se osjećaju tjeskobno.

(www.jabuka.tv | Foto: Dia Dipasupil/FilmMagic)