Fra Dane Karačić pred političkim dužnosnicima: Grki su zalogaji kruha u tuđini

Širokobriješki franjevac fra Dane Karačić održao je govor u ime dobitnika javnih priznanja na svečanoj sjednici širokobriješkoga Gradskog vijeća u petak. U govoru je, između ostalog, upozorio na tragičnost iseljavanja ljudi i ukazao na posebnost Širokog Brijega.

Fra Dane Karačić jedan je od četiriju dobitnika javnih priznanja Zlatna plaketa “Grb grada Širokog Brijega” koja su ove godine, uz njega, dobili Ogranak Matice hrvatske Široki Brijeg, Gospodarsko društvo “Vibar” d.o.o. Široki Brijeg te postumno Zvonko Perko.

Široki Brijeg je posebno mjesto. Mogao bih nadugo i naširoko govoriti o svetosti Širokog Brijega i o njegovu značaju, rekao je širokobriješki franjevac na početku obraćanja, potom se zahvalivši u ime svih dobitnika javnih priznanja.

Nagrađeni franjevac pohvalio je ekspeditivnost drugog dobitnika javnog priznanja, širokobriješke tvrtke “Vibar“, istaknuvši da su oni jedna od tvrtki koja pomaže da ljudi ostanu u Širokom Brijegu i da ne idu u tuđinu.

Grki su tamo zalogaji hljeba. Gdje svoga nema i gdje brata nije, citirao je fra Dane Karačić stihove pjesme “Ostajte ovdje” Alekse Šantića.

Ovo se svima vama obraćam, naglasio je fra  Dane Karačić u Kinu “Borak” koje je bilo ispunjeno gradskim čelnicima i hrvatskim političkim dužnosnicima svih razina vlasti.

Jedan od omiljenih širokobrijeških franjevaca istaknuo je i važnost Matice hrvatske u očuvanju identiteta i kulture hrvatskog naroda.

Svi su u povijesti od Matice nastojali odsjeći, otkinuti. Jer, ako ostaviš jedan narod bez kulture i jezika, onda nema naroda. Ali, žilav smo mi narod, ustvrdio je jedan od dobitnika javnih priznanja u Širokom Brijegu, pozvavši da se sve učini za jačanje Matice.

Važnost i veličina Zvonke Perke, poznatog i pod nadimkom Đono, koji je postumno nagrađen javnim priznanjem, za širokobriješkog franjevca riječima nije opisiva.

Đono je nestvarna stvarnost koju nam je Bog dao. Njega nitko ne može definirati. Definiraju ga samo njegove slike, gotovo svaka naša obitelj ima njegovu sliku, rekao je fra Dane, dodajući da je u blagovaonici širokobriješkoga Franjevačkoga samostana jedna od prvih slika koju je Perko naslikao.

Tu se može očitati Zvonko i njegova duša. Tu je dao sebe. Na toj slici se vidi i glad i neimaština i suša i cijela panorama Hercegovine. I drama koju je proživljavala. A odjedanput se usred toga jadnoga stanja pojavi crn čovjek s brkovima, fratar, nosi dijete u naručju. Dakle – ima, bit će života!, zaključio je fra Dane Karačić, rekavši da će Perko ostati u sjećanju Širokog Brijega.

Fra Dane Karačić obraćanje je zaključio govorom o svojemu životu.

Prije 55 godina odjenuo sam franjevački habit. Tada sam ga zavolio i ne svlačim ga ni danas. Iako nije preporučljivo da ga se nosi, može se i u civilu. Ali, ja ga nosim uvijek jer ga i danas volim kao nekad, rekao je širokobriješki franjevac dodajući i danas voli svoj poziv i ravna se franjevačkim geslom: “Ne samo sebi živjeti, već i drugima koristiti”.

Ja sam vam toliko zahvalan da ste vi meni dali ovo priznanje. Koliko ja volim Široki Brijeg, da ste mi dali samo jednu grančicu grabovine i jednu grančicu tilovine, ja bih bio sretan i zadovoljan, rekao je fra Dane Karačić na kraju svojega obraćanja, nakon čega je nagrađen gromoglasnim pljeskom.

(www.jabuka.tv)