fra Ante Marić
Tekst prenosimo u cijelosti:
U ponedjeljak navečer, pred spavanje, jako me je ražalostila vijest iz Širokog Brijega – gori Franjevačka klasična gimnazija. Na svoj stoti rođendan, 1924. – 2024. godine. Naime, temeljni joj je kamen položen na blagdan sv. Franje, 4. listopada 1924., u čast 700. obljetnice stigmatizacije sv. Franje Asiškoga. Sirene vatrogasnih vozila, strka i zbrka, teške slutnje. Bože, čuvaj tu svetu školu, to sveto zdanje, tu djecu koja u njemu uče život. I onda, naviru sjećanja, ne daju snu na oči. Oćutiš da si star, da se mnogo toga sjećaš.
A ta gimnazija velika mi je ljubav. I sretan sam da je i danas zovu gimnazijom, da su u njoj naša djeca. Jer mogli su je preorati, kao i mnogo toga, spržiti i spaliti, u silos, u ne znam što pretvoriti oni koji se nisu bojali ni čovjeka, svećenika, redovnika ubiti.
Jutro poslije zovem Blanku (nap.a. Blana Kraljević, profesorica i knjižničarka Gimnazije) te mi veli da Knjižnica nije nastradala. Zovem oca gvardijana, tužan je kao i svi fratri u samostanu. Ovo me zorno podsjetilo na požar katedrale Notre-Dame u Parizu prije tri godine. Gori nešto sveto, nešto što ti je u srcu.
Široki Brijeg svoj nastanak zahvaljuje činjenici da su ga u prvoj polovini 19. stoljeća, kao pusto i nenaseljeno mjesto, od Mehmed-age Kurta, kupili hercegovački franjevci. Ti su redovnici sv. oca Franje već puna tri stoljeća, tamo od 1563., kada Turci ruše posljednje njihove samostane – sv. Ante u Mostaru i sv. Katarine u Ljubuškom, beskućnici u vlastitu zavičaju. Krišom mu svraćaju iz Živogošća i Zaostroga pa poslije iz samostana Bosne Srebrene – Kreševa, Fojnice i Kraljeve Sutjeske.
Kad dotrajala i okrutna turska vladavina ide prema svom skončanju, hercegovački franjevci, nastanjeni uglavnom u Samostanu sv. Katarine u Kreševu, sve jače i jače u svojoj Hercegovini ponovno žele sagraditi samostan i u njoj se ponovno nastaniti. Sa svim crkvenim i političkim dopuštenjima oni se odcjepljuju od kreševskog samostana 16. svibnja 1844. godine. Tog je dana fra Martin Ćorić Beljo s dvojicom novaka i nekoliko đaka klečao pred oltarom u crkvi sv. Katarine u Kreševu zahvaljujući za sva dobra koja su tijekom desetljeća doživjeli u tom samostanu i moleći zagovor sv. Katarine da se sretno vrate u svoj kršni zavičaj.
Zbogom, drago Kreševo, niti mi više igdar k tebi, niti ti k nami, kroz suze rastanka šaptala je molitva.
Pali su ti redovnici na goli i kameniti Široki Brijeg i prvih mjeseci “stanovali” pod kitnjastim hrastom. Sanjali su budućnost koja, poput velikog brda neizvjesnosti, pred njima stoji. Bilo je nekoliko fratarskih kuća po Hercegovini, a za sjemenište i buduće gojence užurbano na Čerigaju grade kuću uz onu koja je već tu kao sijelo blatskih pa čerigajskih župnika. Novaci se zakratko smjestiše u Mostarski Gradac, a onda i oni i đaci u spomenutu kuću na Čerigaju.
Dana 23. srpnja 1846. godine, jer ih Turci potjeraše iz Mostara, gdje su htjeli graditi prvo svoje stanje i stanje za biskupa, položiše temeljni kamen tom tako željenom samostanu. I čim su sagradili njegove prve prostore, smjestiše u njih 1848./1849. godine Uzgojni zavod i Novicijat. Kako su s gradnjom samostana išli sretnom završetku, uz njega 1860. godine sagradiše kao dodatak u sjecištu južnog i istočnog krila skromni prostor za školovanje i odgoj sjemeništaraca.
Sve je to bilo nedostatno te se 1899. odlučiše napraviti pravu zgradu za te prilike. No i kad je 1901. godine bila završena, ne bijaše svojim prostorom dostatna za potrebe školovanja. Gradeći po cijeloj Hercegovini sve iz temelja, jer ničega ne bijaše, uvijek je hercegovačkim franjevcima prva na misli gimnazija. Urediti školu za odgoj vlastita pomlatka. Tako su, uz silne napore, 1924. počeli s gradnjom velebne zgrade vlastite gimnazije. Godine 1929. za mali konvikt vanjskih đaka, koje primaju od 1903., a redovito od 1911., sagradiše velebnu zgradu.
Uza sve to su za potrebe gimnazije gradili dućane (1861.), pučku školu (1867.) i hidrocentralu koja proradi 1935. godine. Ponajbolje članove provincije šalju poglavari na visoke škole kako bi gimnazija imala dobar i učen profesorski zbor. Godine 1889./1890. utemeljiše prvi razred gimnazije po svim državnim propisima školstva za takve škole. Uz veliki napor im država školske godine 1917./1918. priznaje i dopušta prvi ispit zrelosti s pravom javnosti.
Nakon toga gimnazija stasa u jednu od najboljih na ovim prostorima i šire. Pretrpjela je tursku i austrijsku vlast, ne bijahu joj sklone, preživjela je strahote i veliku glad tijekom I. svjetskog rata, u vremenu između svjetskih ratova izrasta u slavnu veliku Gimnaziju u Širokom Brijegu. No, kataklizmu II. svjetskog rata i poraća nije preživjela. Partizani su je zbrisali s lica zemlje. Njezine su profesore ubili, njezinu djecu – đake rastjerali, a bogate školske zbirke, muzej, kabinete, zgradu i arhivu uništavali i pljačkali da bi 1947. godine spalili sve što je do tada preostalo.
Nikada više nisu dopustili Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji da je ponovno uzdigne i oživi. Duga olovna desetljeća komunističkog režima nije se smjelo ni spomenuti njezino ime ni ime Široki Brijeg, koje je zabranjeno. Preživjeli su fratri zbrajali krhotine, tužili nad ratnim skloništem, koje do 1971. čuva ubijena i spaljena tijela njezinih profesora. Slučajno preživjeli njezini profesori s tugom su i šapćući, jer i zidovi su uši imali, pričali o svojoj i provincijskoj gimnaziji.
Svoju prvu službu nakon studija imam u Širokom Brijegu. Nama, vjernicima, i žiteljima grada Mostara Široki je Brijeg bio drago i sveto mjesto. Pješice smo išli na uočnicu Velikoj Gospi i uvijek krišom posjećivali mjesto gdje su spaljeni širokobriješki fratri. Sad sam tu. Ćutio sam ponos što sam u istom samostanu u kojem su i oni bili. Zamišljao sam tako često, što li su proživljavali u tim posljednjim časima prije odvođenja u smrt?
Čast sam imao živjeti sa slučajno preživjelim profesorima te gimnazije fra Vojislavom, fra Vencelom, fra Mladenom. Tako sam često želio s njima pričati o toj školi. Rado bi se odazvali, no osjećaji su im priječili do kraja iznijeti sve što su znali, što su u svojim dušama nosili. Znali bi samo ponavljati: “Nikad više takve škole!” I tu je u meni poniknula želja saznati o toj školi što više. Skupljao sam i najmanju sitnicu, pravio bilješke, od njih dobio mnoge vrijedne stvari i knjige: izvješća, zderane dijelove “Ruže” i tome slično.
S vremenom je to zanimanje raslo, a na osobit način, nakon pada komunizma. Sa svih su strana dolazili glasovi o njoj, javljali se još živi đaci, održavali simpoziji. Shvatio sam da je gimnazija sa sjemeništem i konviktom za vanjske đake izričito provincijski projekt. Bitni su, dakle, dokumenti o njoj u provincijskom Arhivu koji nije doživio sudbinu gimnazijske i samostanske arhive u Širokom Brijegu koje je OZNA spalila u veljači 1947. godine. I, uistinu, Arhiv Hercegovačke franjevačke provincije u Mostaru sačuvao je mnoštvo dokumenata o toj ustanovi. Uz nesebičnu pomoć provincijskog arhivara fra Ante Tomasa počeo sam preslikavati gotovo svaki dokument o gimnaziji. I došao do mnoštva njih.
I kad sam pomislio da bi to bilo sve, u Franjevačkoj knjižnici Mostar bilo je još mnogo vrijednih dokumenata. Na osobit način nekoliko godišnjih izvješća slučajno sačuvanih s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Posebno je bilo uzbudljivo pronaći fotografiju stare širokobriješke crkve u koju su svi ti đaci išli na molitvu do 1905. godine. Knjižnica je sačuvala i mnoštvo fotografija iz života gimnazije, fotografije nakon maturalnih ispita, mnoštvo negativa fratara fotografa fra Brune Adamčika i fra Branka Marića koji su i njezini profesori.
Posebna je priča o fra Bruninim negativima sačuvanim u Arhivu provincije, a koje sam na poticaj fra Vojislava Mikulića (on ih je i sačuvao) donio u Široki Brijeg 1987. godine. To je pravo bogatstvo ovako male zajednice.
Danas su svi ti negativi, zahvaljujući trudu mnogih u Arhivu Provincije, digitalno obrađeni. Zatornici ove velebne institucije desetljećima su o njoj širili neistine. Svaki dokument, svaka fotografija i najmanji papirić o njoj bio mi je radost. Odlučio sam tu radost podijeliti s javnošću. Svima reći istinu o tom školskom projektu Hercegovačke franjevačke provincije. Zato je studija o njoj ispala na gotovo dvije tisuće stranica. Zato je u njoj toliko preslika dokumenata i fotografija. Zato je u toj studiji kronika doslovce prepisana i dana svima na uvid.
Ovo je dokumentirana istina o Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Širokom Brijegu. Od uspostave prvog razreda 1889./1890. do zadnje školske godine 1944./1945. koja je u krvi prekinuta, svaka je školska godina i naslov u ovoj knjizi. Pokušao sam navesti imena đaka, ako je to bilo moguće, njihovih profesora, njihov uspjeh, ispite male i velike mature, popravne ispite, opći uspjeh.
Knjiga je podijeljena u tri sveska. U prvome je uvodni dio, povijesne okolnosti te život od 1844. godine do prvog ispita zrelosti s pravom javnosti 1917./1918. Drugi dio govori o razdoblju od 1918./1919. školske godine do 1934./1935. Treći je dio od školske godine 1935./1936. do školske godine 1944./1945. s posebnim poglavljem “Izgradnja širokobrijeških objekata”. Povijest nastanka, rad i skončanje gimnazije predstavljaju autentični dokumenti. Pokušao sam jednim hladnim pristupom ponoviti i prikazati sadržaj tih dokumenata. Ondje, gdje nisam našao dokumente, nisam ni nagađajući zaključivao. Površnim će čitanjem netko misliti da su neki od dokumenata suvišni, no svaki je od njih kamenčić divnog mozaika koji su mržnja i nekultura strgali.
Na toj sam knjizi radio mnoge godine. Ona je sveobuhvatan prikaz hercegovačke fratarske gimnazije tijekom stotinu godina. Bit će pomoć mnogima koji će krenuti u istraživanje pojedinih njezinih razdoblja ili pojedinačnih sastavnica njezina bića. Svjestan sam, dakako, činjenice manjkavosti svakog ljudskog čina. No, i bez suzdržavanja javno priznati da je motiv ovom trudu bila ljubav. Ljubav prema redu sv. oca Franje koji se na tako jedinstven način ostvario u ovom mom zavičaju, u Hercegovini.
Čitajući mnoge dokumente, oćutio sam toliko strepnje, toliko bojazni i straha da započeto uspije, toliko radosti sav se predati na toj njivi Gospodnjoj. Dokumenti i fotografije progovaraju sirotinjom i neimaštinom onih koji sanjaju djela koja su naoko u samom svom početku osuđena na propast. No, uspjeli su. Izniknuli iz prašine i “vacarde”, odjeveni u “klašnjave” hlače i lanene košulje, odjeveni u habite od čoje, izloženi nemilosti zaraza i sušice, ostavljeni od svih i tako često otpisani od moćnika. Čitaš kako sa zorom ustaju i kako satima danom u radu ustraju, kako s ljubavlju i ničim poljuljani sriču od a – be – ce, da bi za nekoliko godina naučavali iz najučenijih europskih katedri.
O posljednjim danima života Franjevačke klasične gimnazije u Širokom Brijegu rječito govori pismo oca provincijala fra Lea dr. Petrovića upućeno 13. siječnja 1945. godine (službeni broj Provincijalata 10./45., SP SV 149., folija 11) ravnatelju gimnazije o. fra Radi dr. Vukšiću i gimnazijskom profesorskom zboru:
“POŠTOVANI OTČE RAVNATELJU,
Znam i duboko u duši osjećam, koliko Vi i sva braća profesori naše gimnazije podnosite tereta i krvavih žrtava za naš zavod, budućnost i nadu našu. Zato će Vam naplatiti dobrota Božja, a poznija će pokoljenja izkazati Vam harnost i zahvalnost. S moje strane i u ime provincijalne uprave svima vam iskrena i duboka hvala. Poštovani otče, nastojte i dalje sa svojim suradnicima spasavati sve što se spasiti dade. Koliko možete gledajte, da upregnutim svim silama održite taj temeljni naš naukovni zavod na dostojnoj visini.
Čuvajte ga kao oči u glavi, da što manje pretrpimo štete. Ako Vam prilike dopuste, nastojte da barem s našim djacima – klericima nastavite predavanja. Takodjer i s ostalima, ako se bude dalo. Došao bih među Vas, ali mi se tuga obavije oko srdca, pa ne mogu. Misli su moje uviek s Vama. Sve Vaše patnje i nevolje duboko suosjećam. Uza sve udarce sudbine ne gubimo nade u dobrotu Božju i Njegovo milosrdje. Bog će nas čuvati. On nas je branio i podržavao kroz prošla teška i duga, mutna i krvava stoljeća. Božje oko bdije nad nama. Naredio sam da 15. siečnja 1945. svi profesori i djaci budu na okupu – naravno, koliko dopuste prilike i okolnosti.
Mislim, da se i Vi s time slažete. Ako učinite što mognete, učinili ste sve. Ovom bih Vas prigodom, poštovani otče ravnatelju, zamolio da u sporazumu s pp. Oo. profesorima – posebno prefektima klerika-djaka – skalupite Pravila za klerike – djake. Sjednički odobrena pravila pošaljite Provincijalatu na konačno odobrenje. Bez ikakvih pravila nezgodno je prefektima, osim toga nema tradicije medju djacima – klericima. Nadamo se, da ćete u dogledno vrieme ta pravila predložiti, da odmah stupe na snagu.
Vama, otče ravnatelju, i svoj braći profesorima šaljem svoj iskreni bratski pozdrav Provincijal.
PS. Sazovite sjednicu i ovo pismo pred pp. oo. profesorima pročitajte.”
Za kratko su partizani ubili ravnatelja gimnazije fra Radu i mnoge profesore 7. veljače 1945. u Širokom Brijegu, a oca provincijala i drugu braću 14. veljače 1945. godine mučili, ubili i bacili u rijeku Neretvu.
(www.jabuka.tv)
Policijski službenici Uprave policije MUP-a ŽZH sudjelovali su na 10. Međunarodnom streljačkom turniru u preciznom…
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić neće sudjelovati na summitu čelnika zapadnog Balkana i Europske unije u…
[gallery ids="684767,684764,684730,684760,684765,684763,685132,684741,685131,684762,684731,684752,684732,684755,684761,684748,684733,684734,684735,684736,684737,684738,684739,684740,684742,684743,684744,684745,684746,684749,684750,684751,684753,684754,684756,684757,684758,684759,684676"] Dodig Tennis Center (DTC) uskoro u Međugorju otvara svoja vrata kao revolucionarni sportski…
Svi mi znamo da ni jedni lokalni izbori u Mostaru u posljednjih 20-30 godina nisu…
Kulinarski magazin Taste Atlas objavio je listu 100 najboljih bezalkoholnih pića, a na njoj se…
Košarkaši Širokog u utorak, 14. svibnja, od 19:00 sati na Pecari dočekuju Igokeu u 10.…
Komentari:
Ta Sirokobrijeska gimnazija je srce obrazovanja Zapadne Hercegovine. Sjecam se vjeronauka koje je u doba komunizma srednjoskolcima drzano u prostorijama samostana. Jedino sirokobrijeski srednjoskolci su tada imali vjeronauk, nitko drugi. Fra Ante Maric je drzao nama vjeronauk. S dusom je predavao,svi smo ga voljeli. I zbog njega volim tu povjesnu zgradu gimnazije i taj Brijeg koji odise zivotom.
"Samo srednjoskolci"! Nije istina!!! Ja sam generacija od petog do osmog razreda 1958 - 1962 i imali smo vjeronauk u prostorijama samostana. Bilo je momenata kada su "drugovi" nastavnici znali kontrolirati tko je sve isao na vjeronauk, ali to nikoga nije uplasilo ili pokolebalo!
Ne rekoh o osnovnoj skoli, rekoh- Sirokobrijeski srednjoskolci, sto znaci ,nisu imali npr. Grudski srednjoskolci itd...
Osnovnu skolu nije nitko spominjao.
To su bila vremena kad se govorilo Hvaljen Isus,kad sretneš fratra koda si Boga sreo,poštivalo se i molilo,nije se čula ružna riječ,učilo se i slušalo.
Nije to nista pohvalno. Fratri su najobicniji ljudi. Samo sto je narod bio daleko zatucaniji, neobrazovaniji i nije imao nikakvog drugog nacina obrazovanja ili pristupa informacijama. Ne tako davno u povijesti se Crkva postavljala kao da i jesu Bogovi, kao vazniji od drzave i vazniji od naroda u kompletu. Neka, hvala, eto ih tamo, Crkvi crkveno, drzavi svjetovno.
Proslo je tvoje vrijeme..Crkva je odvojena od drzave al se vjeronauk drzi u drzavnim skolama..Eto vidis...Jer je isti taj narod i gradio ih..
Sve potpisujem i ja. Treba sada doslovce našu, Gimnaziju, obnoviti u potpunosti, dat joj novo ruho izvana i iznutra. Da bude na ponos nama i svima onima kojima Znanje, Učenje, Ugled itd., znače više od pukog politikanstva, sluganstva, lagana, obrane itd.
Bože blagoslovi!
A toje bilo vrijeme kadsu i fratri inarod bili drugačiji danas i jedni i drugi gledaju interes i bogststvo i koće bolje auto vozit
Toje otišlo naopako otkad se fratri udružili sa političarima a nebitanim obični mali čovjek
Imate potpuno pravo, uopće se fratri ne brinu za puk. Brinu se samo za svoje obitelj. Ako imaš fratra- tad imaš sve. Sređuju ispite, traže poslove, bolnička mjesta čak do Amerike, sinko moj, niti jedno vrime ne valja, niti ono, ali, brate mili, niti ovo. Ako se mene pita. Ćao
Šta vam je ljudi, šiša malo nagorila, popravit će se. Šta naričete nad njom. Vrijednijinje jedan ljudski život nego 1000 gimnazija. Malo se u ljude zagledajmo, to je baština za onaj svijet a nisu zidovi i zgrade... Isti ljudi propovjedaju da ne smijemo ni na šta bit navezani a ti isti kukaju nad krovom neke zgrade. Poludit ćemo od kontradiktorih savjeta za život.
Prvo pozivam na intelektualno razmišljanje o ovom članku koji je napisao franjevac Ante Marić !
Iznio je povijesne činjenice i romantizirao subraću franjevce ! Sve podržavam ,ali imam opasku!
Dragi franjevcu,ovo je jedan u nizu demagoških priopćenja kad je u pitanju Široki Brijeg i njegova gimnazija !I ti si jedan u nizu demagoga hercegovačkih koji je prešutio kad je trebalo.
Kao Petar Krista,tako si ti i tvoja subraća prešutjeli činjenice zbog dnevno političkih poena i materijalizma!
Prošlost gimnazije i njene razine učenja prije 50 godina, a da ne pričam o starijem vremenu, i danas je nemjerljiva !
Pričati o komunističkom režimu koji je branio postojanje i slobodnu hrvatsku misao a danas u takozvanom demokratskom društvu ne činiti ništa jeste demagogija !
I vi fratri ste je upucali i zapalili svojom šutnjom ili ne željom za povratkom u fratarsko vlasništvo !
Sjedili ste, jeli i pili, družili se sa izdancima boljševizma koji su prodefilirali kroz tu gimnaziju i sad pričati o komunizmu jeste demagogija .
Niste stali uz svoju subraću koji su imali hrabrosti podignuti glas ! A danas su ta vaša subraća ili poslana u bijeli svijet i degradirana kad je u pitanju hijerarhija franjevačkog reda !
Dozvolili ste da razni probisvijeti i ljudi sumnjivog morala određuju budućnost te gimnazije i naobrazbe u njoj. Kad ste dragi fratre pravili studiju o kriterijima obrazovanja u Hercegovini, kako se obrazuje kadar koji će nadalje obrazovati mlade naraštaje!
Koji su kriteriji zapovijedanja unutar obrazovanja ! Svi znamo i svi vi fratri znate !
U Hercegovini nema kriterija, oni koji imaju materijalnu moć i poznanstva , člansku iskaznicu, oni određuju budućnost bez obzira na posljedice! Drugo mišljenje ili stav u Hercegovini se predstavlja kao neprijateljstvo ! Sjetite se studenata u Mostaru prije nekoliko godina, rektor inače jedan od posljednjih mladih članova te iste komunističke partije je poslao njemu lojalne studente da snimaju prosvjednike . Bez obzira tko je u pravu a tko ne to je nedopustivo !
Sjetite se predizborne kampanje od prije nekoliko godina imate istaknutog člana komunističke partije koji pozira a u pozadini je naš samostan, vaša kuća fratre, a naša crkva koju su zapalili kako ste gore naveli komunistički zlikovci !
Zato vas molim kao hrvatski sin, koji podupire obrazovanje, odbacite demagogiju pospite se pepelom i svoju naobrazbu i moral okrenite u pravom smjeru, a taj smjer je lustracija ,ne državna nego svjetovna, jednostavno odbacite svako komunističko nasljeđe, nemoral, i politiku koja je trenutna i vratite gimnaziju u vlasništvo svete majke crkve. Tvoj subraća fra Ante su otvorila kafić a ne bave se prosvjetljenjem te mladosti .
Kao što fratri znaju sa oltara slati kojekakve poruke možda nedostojne euharistije i baviti se ulicom, evo okrenite list šaljite poruke istine i pozovite narod da odbaci gore navedeno !
Tada ovaj vaš članak može imati neki smisao, a sve ostalo jeste demagogija !
Fra Ante sjedite i dolazite u kuće najvećih ratnih profitera i bivših članova partije ,jeste li se zapitali kako takva preobrazba ? Ovo iz mene ne govori jal niti zloba, već razum i činjenice . Kako to da svi bliski vlasti imaju posao u javnim službama na visokim pozicijama, kako to da se zaboravila pripadnost komunističkoj partiji koja je sljedbenica onih koji su zapalili gimnaziju 1945.?????
Fra Ante pisao si sad za Večernji List, jel fra Ante znate tko je alfa i omega Večernjeg Lista???
Kakav mu je put do te pozicije? Pa nismo mi glupi ,ali nažalost jesmo pasivni!
Sve komunjare i njihova djeca jesu čimbenici svega! Stoga sve je onako kako smo zaslužili
Prijatelju moj, netko mora biti i u politici, kao što je i onda morao!
Jugoslavija se ne bi raspala niti Hrvatska stvorila da se partija nije "iznutra" rušila!
Pa sjeti se samo Hrvatskog proljeća Gotovca, Budiše...
Tako ti je i danas, mora netko tko je spreman na žrtvu i odgovornost (ali i tko se zna laktat!) biti u politici, inače bi nam Sarayevo kapu krojilo!
U sridu!
Neka fra Ante ili metko odgovri zasto je gimnazija predana njemackim vojnicima?
Pa zato što su Nijemci došli i ljubazno zamolili : oprostite, bi li nam mogli predati vašu gimnaziju. Molim vas, predaje nam je. Tako je ta vojska radila.
Nisu svabe nikoga molili vec jednostavno uzeli sebi za pravo oduzeti tude i poubijati po citavoj europi jos druge natjerati da im u tome pomaze, to je ta crna strana o kojoj se ne govori.
Nisi shvatio sarkazam.
Pa valjda i sam znas odgovor.. Nijemci su tada bili vlast a vlast ne pita neg uzima..njemacka bolnica u gimnaziji bjese. A ne znam zasto to potas ovog fra Antu. Tada se ni rodio nije.
Franjevci nemaju sta traziti u obrazovanju danas. Masu toga si naskrabao, vise od pola ne vrijedi pisljivog boba. Crkva treba strogo odvojena biti od sekularnog drustva i obrazovanja. Onaj koga zanima klerikalizam i Crkva, ima vjeronauk i ima sjemenista, teologiju, i to je to.
Komunisticka ideologija ti ne izlazi iz glave a...Prespavao si 1990.g a i devedeser prvu
Tko vjeruje u Svevisnjeg Boga nebi trebao iz okretati lažnu prošlost u nekakav idealistički Stav. Jadan je narod koni svoju lažnu prošlost ugrađuje u svijetlu buducnost.
Sudjedi lažu cjelom svijetu Hrvati dsmi sebi. Ptedhodnik puno si u pravu
Etl komunist nam nisu lagali 45g nego po istini govorili... partizani dobri a ustse zlocinci a... Mos mislit..A ti partizani pobise hrvatsku mladost 45.g kao jagnjad za klanje.
18:02,
Moj p. Did je govorio:
Sinovac nije tako bilo kako vas uče i piše u knjigama. Niaši su svi bili s ovu stranu Mokašnice a oni napadali s druge strane. A ti govori kako vas uče a to nije točno.
Kako nas ne poubijase sve u jugi ako je to tako, nasi su najvise stradali od njemacke komande i poslusnosti njima.
tebi je izglda malo hrvatske krvi prolivene 45.g a i poslije ubjstvima škripara i pol disidenata po svitu od strane udbe.
U to vrijeme u Gimnaziju su isli odlični učenici a danas se prave na silu 4-6 razreda gimnazije. Od toga jedan razred mozes sastaviti dobre učenike kojim to zvanje pripada. U to vrijeme fratri su bili uz svoj narod a danas je Crkva i fratri uz politiku i mocnike. Gore pisu da se u to vrijeme gledalo i pratilo od strane komunista tko ide na vjeronauk i crkvu. A danas i unazad 25 god direktori gimnazije su bili ti koji su pratili u taj vakat komunizma. Nekada predavali marksizam, obranu i zastitu a danas direktori gimnazije i strukovnih skola. Sve nam to govori gdje zivimo i kakva se politika vodi. Naša Gimnazija, zgrada je zaslužila prije 25 god da se renovira, restaurira, obnovi i da sija onako kako je i trebalo. A da nebi ovog požara jos bi se dugo urušavala. A novaca je bilo na pretek kao sto ih ima i danas. Ali na zalost uvijek su bili neki drugi prioriteti i privatni interesi… U ovom slucaju ne mozemo kriviti niti Sarajevo ni Komsica niti bosnjake ni srbe. Sami smo krivi sto je do ovog doslo….
Ja kao zena, zahvaljujem iskreno Bogu sto sam se rodila u vrijeme socijalizma u nasoj siromasnoj Hercegovini. Zahvaljujuci tome mogla sam utaziti svoju glad za znanjem, obrazovanjem, novim spoznajama i razvojem. Da sam bila rodjena u vrijeme u kom su franjevci vodili ovu gumnaziju, u kojima je zenama bili nemoguce skolovati se, moj cijeli zivot bi bio puno siromasniji i tezi.
U socijalizmu se zena puno vise cijenila, nego u danasnjem sustavu, ili za vrijeme franjevaca i sl..
Ne smije se biti licemjer.
Nisu tebi fratri branili obrazovanje. Sveuciliste i Zg postojalo je i u 19.st. ad ti fratri krivi sto tvoji nisu bili u mogucnosti placat a..
Ma nemoj, ko pratri su u tom smislu napredni i poticu zene da se obrazuju, financijski osamostaljuju, budu samopouzdane i neovisne o muskarcima.
Nije to ni posao Crkve ni fratara..Lijeva feministicka agenda ti udarila u glavu.. valjda znas da su fratri udarili temelje skolstva u Hercegovini..