Filmska priča iz BiH: Pas Hallo svako jutro već 7 godina dočekuje prijatelja na kolodvoru

Ekipa Provjerenog je takvu istu priču pronašla u našem susjedstvu. Samo što ova priča nema tragičan, već sretan kraj. Pas lutalica Hallo, za gospodara si je izabrao Džemu, smetlara iz Travnika. Svakoga ga jutra dočekuje na kolodvoru i zatim zajedno provode cijeli radni dan. I tako već sedam godina.

To neobično prijateljstvo oduševljava njihove sugrađane, toliko da je čak o njima – snimljen i dokumentarac.

Njegova jutra već 7 godina započinju strpljivim čekanjem. Od toliko ljudi koji svakog jutra prolaze istom trasom, ovaj mješanac odabrao je baš njega, Džemala – svojeg čovjeka. Od ponedjeljka do petka, svih 8 radnih sati oni provode zajedno, ne razdvajaju se ni na sekundu. I to ne kao gospodar i njegov pas, već potpuno ravnopravni.

Iako Džemo nije čovjek od velikih riječi, djelima je mnogo pokazao. Svojeg četveronožnog prijatelja pronašao je dok je bio izgubljeno štene. Odveli su mu mamu i brata, a njega ostavili samog. Nad time Džemo nikako nije mogao ostati ravnodušan.

Nije ga smio povesti kući pa je Hallo postao jedan od uličnih pasa kakvih su, nažalost, travničke ulice prepune. Tužna je slika napuštenih pasa koji lutaju ulicama. Ali Hallo nije napušten, iako to prolaznicima može tako izgledati.

Nažalost, Džemo svog ljubimca ne može odvesti kući jer živi s majkom koja ne dopušta da Hallo dođe s Džemom. O njima su čak snimili i film koji je oduševio mještane. Radnom šetnjom dugom Bosanskom ulicom naiđu na mnogo prijatelja koji ih sada prepoznaju, jave se, mahnu i s njima podijele ručak. Oni su postali travničke zvijezde, navodi Dnevnik.hr.

A kod Džeme nema zabušavanja – pedantno i predano odrađuje posao, a njegov se Hallo na to već naviknuo. Hallo iskoristi tek pokoju priliku pa navrati na neka svoja mjesta. Nezaobilazna je cvjećarnica gospođe Munevre kojoj je odnos ova dva prijatelja već godinama poznat.

Halla je jednom udario auto pa se u tom periodu tjedan dana ovaj dvojac nije mogao družiti, sve dok Hallo nije ozdravio, a Džem se svo vrijeme brinuo za njega. Dok mu je ”kolega” bio na bolovanju, smjene su trajale duže, kaže. A da njegov Hallo može reći štogod, vjerojatno bi rekao da je njemu tako onim danima kada Džemo ne dolazi na posao.

Kada petkom isprati svojeg jarana, zauzme mjesto u blizini komunalnog poduzeća, gdje zna da će se Džemo vratiti. Iako su ga neki htjeli udomiti, napravili mu čak i kućicu, Hallo nije htio ostati. Iznova i iznova vraćao se na svoje mjesto. On je očito izabrao.

Izreka kaže da je pas čovjekov najbolji prijatelj. No za odanost i prijateljstvo kakvo Hallo i Džemo imaju – trebat će smisliti novu, neku koja će moći opisati koliko je vjernosti, međusobnog poštovanja i ljubavi između čovjeka i psa, koji je mnogo više od obične životinje s travničkog pločnika.

(www.jabuka.tv)