Srpski film „Oaza“ redatelja Ivana Ikića, arthouse ljubavna melodrama posvećena ljudima s posebnim potrebama, u kojoj su oni angažirani i kao glumci, osvojio je nagradu „Europa Cinemas Label“ na 77. Venecijanskom festivalu, kao najbolji europski film u programu „Dani autora“, u okviru kojeg je imao svjetsku premijeru.
Nagrada „Europa Cinemas Label“ se dodjeljuje se u Veneciji od 2004. godine – kao vid pomoći europskim filmovima u kinematografskoj distribuciji, odnosno povećanju njihovog dometa do publike i medija, piše RTS.
To je bilo jedno od najposebnijih ne samo snimanja nego događaja u mom životu. Blagoslovljen sam bio što sam proveo vrijeme sa tim anđelima na zemlji i što sam naučio od njih više nego u i jednoj školi na bilo kojoj radionici. Sretan sam, napisao je Goran Bogdan na svojem Instagram profilu nakon dodjele nagrade.
Poslije svjetske premijere na 77. Venecijanskom festivalu u okviru paralelnog i nezavisnog programa „Dani autora”, prva kritika srpskog filma Oaza, drugog dugometražnog igranog ostvarenja beogradskog redatelja Ivana Ikića, izašla je iz pera urednice u RTS-u i filmske kritičarke, Sandre Perović.
Već uvodno arhivsko svjedočanstvo s kraja šezdesetih godina 20. stoljeća nastalo u bivšoj državi uvodi nas priču o onima koji su rođeni drugačiji, kao lica ometena u razvoju s posebnim potrebama. Autentičan zapis o mogućnostima njihovog osposobljavanja i prilagođavanja u posebnim ustanovama, diskretno se pretapa u vrijeme sadašnje i tu počinje angažirana arthouse ljubavna melodrama sa snažnim socijalnim potencijalom, koja nas potiče da se upitamo koliko razmišljamo o ljudima koji su igrom sudbine različiti, s ograničenim životnim prostorom i mogućnostima.
Dugometražni igrani film Oaza redatelja Ivana Ikića podsjeća da su tu, da su prisutni i da imaju pravo na pristojan život u kome se dešavaju emocionalna previranja.
Tinejdžeri Marija, Robert i Dragana su glavni junaci, a u ostvarenju koje je na granici eksperimenta, glume ih lica s posebnim potrebama, štićenici ustanove socijalne zaštite „Sremčica“, debitanti Marijana Novakov, Valentino Zenuni i Tijana Marković koje je redatelj za ovaj svojevrstan hrabri podvig posvećeno pripremao godinu dana u okviru specijalne glumačke radionice.
Oni jednostavno briljiraju pred kamerom predočavajući nam nesvakidašnji ljubavni trougao u Domu koji je za njih svojevrsna oaza u odnosu na surov vanjski svijet, najčešće nemilosrdan prema slabijima. Potpuno ogoljeno, bez mnogo riječi i dijaloga, više vizualnom ekspresijom i gestikulacijom duboko su dočarana unutrašnja stanja nesretnih duša, njihova muka, tjeskoba, patnja za porodicom kao nukleusom društva, glad za ljubavlju i konstantna želja za begom u vanjski svijet, kao izlazom ka željenoj slobodi.
Jedini profesionalni glumci u filmu su, u ulozi odgajatelja – Goran Bogdan i Maruša Mejer koji bezrezervno dele kadar s kolegama naturščicima.
Snimljena kamerom između dokumentarizma i fikcije, Oaza stvara briljantnu fuziju između dva filmska roda, dokumentarnog i igranog. Za ovaj dvosatni smelo koncipiran film koji inicira tjeskobu kod gledaoca, potrebno je strpljenje, jer krajnji cilj nije da zabavi, već da probudi empatiju.
Ostvarenje Ivana Ikića je sirov, surov, realan prikaz jednog paralelnog skrajnutog svijeta, s epilogom koji je gotovo Šekspirovski“.
(www.jabuka.tv)
Svaka čast
Čestitke od srca cijeloj ekipi
Plisko
Ovog lika ne mogu definirat. Imam osjećaj da je bolji za svakog nego za sebe samog. Ali definitivno je talentiran, nadaren, glumi sve žanrove…čestitam, svaka čast
Bratstvo i jedinstvo. A ni pederi mu ne smetaju. Novi svjetski poredak.
Ima on duše
Ko god se pokloni lijevom svjetonazoru otvorena su mu vrata za priznanja u protivnom nema te nigdje.
Negativno o Bogdanu komentiraju kojekakvi birtijasi, sveznalice, likovi kojima je krajnji domet potegnut do Makarske zapadno i Mostara istocni, lokalni nusproizvodi velicanja neoustasije i lokalni zgubidani bez perspektive sa jedva zavrsenom trogodisnjom skolu. SMIJESNI STE.
Bogdan je lijevi glumac a ccc nisi glumac nego stvarno tako pogrešno razmišljaš.
Sta znaci ”lijevi glumac” svega ti? Zato sto se tebi ne svidja ili tebi ne pase onda je kao ”lijevi glumac” i to je automatski nesto lose, ti kao ”desni ne-glumac” si nesto bolji, uspjesniji, ispravniji, sta li?
Ponos naš! Svaka ti dala!
Čuj svaka ti dala, niđe veze. To ti je kletva brate, a ne nekakav izraz ponosa i čestitanja