Filipu Milasu (11) prvom u SKB Mostar ugrađena inzulinska pumpa

Šećerna bolest, od koje u svijetu boluje više od 150 milijuna ljudi, opterećenje je za odrasle, a kamoli za mališane koji se već od djetinjstva moraju naučiti kontroli, odricanju i odgovornosti. S bolešću se od svoje treće godine nosi hrabri jedanaestogodišnji Filip Milas, koji je prije nekoliko dana napravio jedan mali iskorak. 

Ugradnja

Naime, on je prvi kojemu su u Klinici za dječje bolesti SKB Mostar ugradili inzulinsku pumpicu. Ulaskom u jednu od soba na odjelu za dječju endokrinologiju dočekao nas je nasmiješeni plavokosi dječak. Filipa nije zbunio dolazak novinarskih ekipa, koje su ga okružile  kamerama, kao i škljocanje fotoaparata. “Liječnici su mi stavili pumpicu. Sada mi je puno lakše, jer se više ne moram puno bosti injekcijama inzulina, samo svaki treći dan moram promijeniti infuzijski set, kaže Filip za Večernji list dodajući kako sada može i puno više jesti.

Prim.dr. Željka Bilinovac, endokrinologinja i pedijatrica Odjela za endokrinologiju Klinikeza pedijatriju SKB-a Mostar kazala nam je kako su zahvaljujući ZZO HNŽ-a nabavili i uključili pumpu. “To je trenutačno najmoderniji aparat koji postoji na tržištu, kao i sustav za mjerenje šećera. Mi smo njemu to plasirali, a on je jako pametan i dobro educiran, kao i njegovi roditelji, o šećernoj bolesti. Njegova kontrola šećera je savršena, a doza inzulina se sada smanjila za 20 jedinica. Do kraja druge kontrole, njegova će doza biti pola od one koju je primao ranije, kazala je dr. Bilinovac dodavši kako se sada dječak ne mora pet, šest i više puta bosti kako bi imao šećer normalnih vrijdnosti. U svemu ovome pomogao joj je njen tim: dr. Marija Šandrik, te sestre Branka Karačić i Nives Vasilj.

Važnost edukacije

O šećernoj bolesti moraju znatii roditelji, poput Filipove majke Dragane koja je kazala da im je ovo olakšanje. “Ukazala se potreba za pumpicom jer je dolazilo do povećanja šećera i određenih problema. Kad smo krenuli s pumpicom, to je bilo kao ostvarenje sna. Odjednom je šećer bio savršen, prima upola manje inzulina, a čak pojede i poneki slatkiš što do sada nije. Ovo je u biti kao da nema šećer, kazala je za Večernji list Dragana dodavši kako ipak treba biti pažljiv i educirati se. Filip je normalan dječak, koji ide u školu, ali eto, kako sam kaže, mora još neko vrijeme provesti u bolnici kako bi sve naučio. “Ovo je jako dobro i moraju ovo nabaviti. Lakše bude, poručio je Filip drugoj djeci koja imaju dijabetes. Naravno da čeka igru sa prijateljima, ali dodaje da se “ne smij gurati kako se aparat ne bi pokvario”. “Pozdravio bih svoj 3b razred  i svoju osnovnu školu i učitelje, a pogotovo one koji će me pitati, kazao je nasmiješeni Filip.

Treba pomoć za nabavku aparata

Dr. Bilinovac je kazala kako je veliki napredak kod liječenja dijabetesa kod djece i liječenja dijabetesa inače. “Treba nam pomoć kako bi se animirali fondovi i osigurala sredstva za nabavu ovog aparata i za drugu djecu. Aparat je 5000 KM, a setovi se mijenjaju svaka tri dana i oni dođu 30 KM svaki. To poskupljuje liječenje, ali je u konačnici terapija jeftinija jer se manje koristi inzulina, te je manje komplikacija bolesti, kazala je dr. Bilinovac.

(Večernji list | www.jabuka.tv)