Eurosong: ”Mižerja” se nije uspjela plasirati u finale

Ovaj put je ozbiljno! Hrvatska se ove godine odlučila ozbiljno uhvatiti u koštac s nesretnim nizom luzerskih pjesama koje često ne uspijevaju dogurati dalje od dna ljestvice, a ponekad im ne pođe za rukom ni kvalificirati se.

No, ove godine imamo ozbiljne kandidate i ozbiljnu pjesmu. “Mižerja” Klape s mora je ozbiljna i svi ozbiljni ljudi (i dobronamjerni susjedi) tvrde da imamo siguran hit u rukama. U emisiji koja je prethodila nastupu imali smo prilike vidjeti naše ozbiljne kandidate kako pjevuše svoje omiljene hrvatske predstavnice od ranijih godina. Na momente ste osjećali kao da gledate skupinu srednjovječnih bankara koji u pomalo komornoj atmosferi pjevuše “Svetu ljubav” i “Rock me, Baby”, a ne grupu mladih ljudi koja, eto, odlazi malo se zajebavati u Švedsku u nadi da će ostvariti što bolji plasman.

Ukratko, “ozbiljno” je naš ovogodišnji lajtmotiv.

Jedini problem je to da smo izabrali prilično neozbiljan teren da bi dokazivali svoju nadmoć. “Mižerja” naše “super-klape” djeluje kao izuzetno ozbiljna pjesma s kojom smo došli pokazati sav naš sjaj – na “Turbo Limach Showu”.

Različitost kao element iznenađenja

I nema sumnje, naš je element iznenađenja različitost. Definitivno ćemo se razlikovati od ostalih. Razlikovati kao pogrebnik među Muppetima. Naši su momci u tradicionalnoj nošnji upali u šareni cirkus koji zovemo Eurosong. I zaista se ne radi o tome da smo po bilo čemu lošiji od ostatka konkurencije već je postojao opravdani strah da ćemo izgledati kao jedini zaposlenici firme koji nisu dobili dopis da na uredsku zabavu moraju doći odjeveni u šarene ptičurine.

Od samog početka showa bilo je jasno da će natjecatelji dolaziti s pjesmama koje kao da su izašle s trenutnih top lista, a večer je otvorila mlada Austrijanka Natalia Kelly pjesmom “Shine”, a slijedila ju je nešto blaža Estonka Brigit pjesmom “Et uus saaks alguse”. Slovenka Hannah podigla je atmosferu pjesmom “Straight Into Love” koja se svojim falšanjem i “dubstepastim” aranžmanom izdvojila od svega što se dotad pojavilo.

Izvedba “Mižerje” je besprijekorna

A zatim su na pozornicu, nakon kvalitetne video razglednice, izašli naši alkari. O koreografiji teško da se moglo pričati osim ako lagano okretanje i dramatično gestikuliranje ne smatrate nečim spektakularnim. Doduše, uz laganu je pjesmu teško zamisliti bilo što energičnije i efektnije, ali valja istaknuti kako je izvedba bila besprijekorna.

Uzmemo li u obzir nastupe Dankinje Emmelie de Forest, Ruskinje Dine Garapove i Ukrajinke Zlate Ognevich, teško je točno odrediti koliko se naša klapa ističe, ali sa sigurnošću možemo reći da smo podbacili što se koreografije tiče jer mladu je Ukrajinku na pozornicu donio div što je privuklo pažnju na njenu, ni po čemu posebnu pjesmu “Gravity”.

Crnogorci podigli atmosferu

Nizozemka Anouk svoju je diznijevsku “Birds” izvela bez greške, ali Crnogorci Who See i njihova “Igranka” podigli su pomalo uspavanu atmosferu generalno dosadnjikave večeri. Njihov je nastup, što je vidljivo i po reakcijama publike, bio je upravo ono što je Eurosongu večeras nasušno nedostajalo.

Ukočeni Litvanac Andrius Pojavis svojom se beživotnom izvedbom bez ikakve sumnje istaknuo kao dosad najveći bezveznjak večeri, a nije mu posebno pomogla ni mlaka pop rock pjesmica “Something”. Ukratko, Pojavis nije pojava.

Irci prepoznali što se traži

Bjelorusija nije učinila puno dok je Aliona Moon iz Moldavije izvela prilično efektnu “O mie” čija je koreografija samo dodatno naglasila da smo uz ovakvu konkurenciju zbilja trebali poraditi na scenskom nastupu.

Irac Ryan Doolan i njegova “Only Love Survives” nekako najbolje predstavlja ono što se od pjesama s Eurosonga očekuje. To ništa ne govori o samoj kvaliteti, ali puno toga o kontekstu samog natjecanja kojem pjesmu na neki način treba prilagoditi.

Loš scenski nastup Srbije

Prva polufinalna večer u Malmöu nije izrodila posebno pamtljive nastupe, a Despina Olympiou iz Cipra savršeno je dočarala tu bezličnost svojom “An me thimasai”. Belgijanci i Roberto Bellarosa (“Love Kills”) bili su nešto življi, ali i dalje se nije radilo o nečem spektakularnom.

Na kraju polufinalne večeri nastupile su Moje 3 iz Srbije čija “Ljubav je svuda” vjerojatno neće osvojiti nagrade za domišljat tekst, ali nekako se očekivalo da će barem pokušati kompenzirati scenskim nastupom. To se nije dogodilo.

Hrvati nisu u finalu

Nakon što su predstavnici odradili nastupe uslijedilo je glasovanje (glasovi dobiveni telefonskim glasovanjem pridodani su glasovima žirija), a u finale su se plasirali: Moldavija, Litva, Irska, Estonija, Bjelorusija, Danska, Rusija, Belgija, Ukrajina i Nizozemska.

Je li naš loš plasman rezultat nekvalitetne pjesme? Ne. U moru pjesama izvedenih tijekom polufinalne večeri, malo se toga posebno isticalo. Nismo vidjeli “ziheraški” hit koji bi nas ostavio bez riječi, ali radi se o Eurosongu pa to i nije posebno veliko iznenađenje.

Ovih deset zemalja pridružilo se Švedskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj i Engleskoj koje su već osigurale svoj plasman, a finale Eurosonga gledat ćemo u subotu, 18. svibnja. (Index.hr)

(www.jabuka.tv)