Europski rekorder: BiH ima 26.000 političara!

Nije nikakvo čudo što je Bosna i Hercegovina – čuđenje svijeta.

Kada se dublje ‘uroni’ u njezinu unutarnju strukturu, uređenje i organizaciju, brzo se dođe do nevjerojatnog podatka – na svim razinama vlasti u BiH postoji blizu 6000 formalnih političkih funkcija i još blizu 20.000 upravljačkih i rukovodećih pozicija koje su zapravo čisto političke funkcije. Tako ispada da naša zemlja ima gotovo 26.000 političara pa je i po tome država mimo svijeta.

Zadatak novim vlastima

Političkim strankama koje su na ovaj ili onaj način u vlasti nimalo ne odgovara razotkrivanje i raspolaganje ovim podacima. Razlog je jednostavan – toliki broj političkih funkcija omogućava im u javnom sektoru zapošljavati svoje ljude po svojim kriterijima i u konačnici time sebi osiguravati glasove birača na izborima.

To je, očigledno, i razlog što BiH nema zakon o političkim funkcijama – da ima i da je skrojen po europskim standardima i pravilima, potpuno bi bio sužen prostor za politizaciju javnog sektora i bio bi izvan apsolutne političke kontrole kakva postoji već godinama.

A koliko realni sektor, dakle gospodarstvo, odnosno porezne obveznike košta administracija, dovoljno svjedoči podatak da se, primjerice, blizu 650 milijuna maraka iz državnog proračuna potroši na bruto plaće i naknade te naknade troškova zaposlenim u državnim institucijama. Inače, javni sektor pojede gotovo polovicu BDP-a, a samo javna uprava i administracija u BiH na svim razinama ima oko 185.000 zaposlenih.

Bez dvojbe, i to je dovelo do toga da je BiH po svim ‘tablicama vrijednosti’ na europskom dnu – ima najveću stopu nezaposlenosti, najmanji BDP, najbrojniju državnu administraciju i najlošije uvjete za gospodarstvo.

Može li se takva situacija promijeniti kako bi država napokon prestala dubiti na glavi i stala na noge? Ako je suditi po onome što se ovog proljeća događalo u Bruxellesu, Europska unija je još tada digla ruke od ovdašnjih državnih, entitetskih i županijskih vlasti kojima mandat istječe u nedjelju i ponudila je novu mapu puta pobjednicima izbora koji će se održati 12. listopada.

U najkraćem, radi se o novom ekonomskom putu BiH koji podrazumijeva hitne i precizne reformske zahvate, a hoće li biti realiziran taj Sporazum za rast i zapošljavanje koji nudi EU, ovisi o novim vlastima. Pojednostavljeno kazano, ako blizu 26.000 formalno političkih, zatim upravljačkih i rukovodećih pozicija i dalje ostane pod kontrolom politike, BiH neće porasti niti će biti zapošljavanja osim po stranačkim i rođačkim linijama.

Šest reformskih poteza

Vrlo svjesno, još u travnju je pobjednicima listopadskih izbora u BiH iz Bruxellesa ponuđena i mrkva – priopćeno je da Europska unija, Svjetska banka, MMF i Europska banka za obnovu i razvoj imaju do u detalje pripremljene planove za potporu realizaciji Sporazuma o rastu i zapošljavanju (Compact for growth and jobs in Bosnia and Herzegovina), iza kojeg stoji i službeni Washington, te da je pripremljena i financijska pomoć za ublažavanje bilo kakvih teškoća koje reforme mogu donijeti, a koje su u svakom slučaju kratkoročne.

Računica je jasna – jedino ekonomske reforme mogu razbiti političke magle i blokade koje su BiH odvele u provaliju.

Sporazum za rast i zapošljavanje koji je u travnju usvojilo Vijeće za vanjsku politiku Europske unije precizira šest prioritetnih poteza koje bh. vlasti trebaju povući. Na prvom mjestu je smanjenje poreza:

Visoki porezi na plaće tjeraju ljude u sivu ekonomiju i podrivaju socijalno jedinstvo, odnosno stav da je nepotrebno plaćati za socijalne usluge. Siva ekonomija ne stvara prihod jer ne plaća porez, ali zaposleni u njoj koriste usluge koje se plaćaju novcem urednih poreznih obveznika. Dakle, porez na rad se mora smanjiti, a to će zahtijevati štednju u državnoj potrošnji – stoji u sporazumu.

Nadalje se zahtijevaju izmjene zakona o radu jer oni koji su na snazi onemogućavaju zapošljavanje ljudi bez posla, traži se eliminiranje administrativnih prepreka u poslovanju, inzistira se na suočavanju starih poduzeća s konkurencijom, njihovo restrukturiranje ili zatvaranje. Peta nužna mjera je sasijecanje korupcije uz ocjenu da ona “cvjeta na kompliciranim propisima, ali i naknadama koje službenici mogu ponuditi za rješavanje ili zaobilaženje birokratskih prepreka”. Zahtijeva se i striktno usmjeravanje socijalnih sredstava onima kojim zaista trebaju kako bi se prekinulo s praksom da oni koji nisu siromašni imaju razne beneficije.

Sve ove mjere znače rezanje javne potrošnje, odnosno veliko pospremanje u javnom sektoru što opet uključuje smanjenje broja zaposlenih jer posrnuli realni sektor više nije u stanju to financirati. Po svim relevantnim ocjenama, trećina zaposlenih u javnom sektoru je višak!

(Dnevni list)