Esej Viktora Orbana: Domovina, kršćanstvo, obitelj i suverenitet nisu folklor nego srž Srednje Europe

Višegradska skupina (V4) osnovana 15. veljače 1991., ovih dana slavi 30 godišnjicu postojanja. Riječ je o kulturnom i političkom savezu Poljske, Češke, Mađarske i Slovačke, koji počiva na jačanju i zajedničkom usklađivanju gospodarskih, vojnih, strateških, energetskih i geopolitičkih ciljeva.

Zemlje članice V4 zajedno imaju oko 65 milijuna stanovnika, te su zajedno 6. gospodarska sila Europskoj uniji. Premijeri država Višegradske skupine sastali su se u srijedu u poljskom Krakowu kako bi obilježili 30. godišnjicu saveza, prenosi Narod.hr.

Povodom 30 godina postojanja Višegradske skupine, mađarski premijer Viktor Orban objavio je esej u Magyar Nemzetu u kojem je istaknuo bit europskog poziva za Mađare uvođenje beskompromisne antikomunističke tradicije u zajedničku jezgru europskih vrijednosti. Esej prenosimo u cijelosti:

Kroz svoju povijest Srednja Europa uvijek je imala ne samo ulogu, već i poziv. Sve do 1990. godine sovjetska okupacija naše regije skrivala je ovu činjenicu od našeg pogleda. Zadatak realizacije naše tradicionalne misije u modernom kontekstu ostao je besmislen sve dok su sovjetske trupe bile smještene u našim zemljama, a nas je vodila isključivo želja da se oslobodimo Varšavskog pakta.

Uz to, naši su horizonti bili ograničeni, a naša snaga preusmjerena zadatkom da se oslobodimo vlastitih komunista i – nakon što su nestali bajonete okupatora – šaljući ih tamo gdje im je bilo mjesto: što dalje od vlasti, u školske primjere povijesnih zločina pomoću kojeg možemo obrazovati svoju djecu i unuke i pokazati im što proizlazi iz pokušaja izgradnje budućnosti bez da se prigrle nacionalni ideali i kršćanska učenja.

Nakon svrgavanja komunizma i stjecanja naše slobode, naše su zemlje bile sretne, ali ozbiljno oslabljene. Sve naše energije bile su posvećene preživljavanju, ispitivanju snage ogromnom transformacijom i postavljanju temelja za novo doba kompatibilnog sa zapadnim svijetom. Unatoč tome, već 1991. godine zapovijed koju smo dobili iz naših srca bila je da će naše zemlje – Poljska, Mađarska i Čehoslovačka – morati na neki način udružiti snage. Znali smo da stoljeća dolaze i odlaze, ali narodi Srednje Europe ostaju zajednica zajedničke sudbine.

I doista, trideset godina kasnije i kao članice NATO-a, sposobni smo se nazvati najdinamičnijom regijom u Europskoj uniji. Solidan rast, mala nezaposlenost, brza digitalna transformacija, snažna ulaganja: sve smo to danas.

Uzastopni obnovljeni napadi izvana i plamen imperijalističke ambicije iznutra bili su europska povijest

Teške rasprave unutar Europske unije o migracijama, demografskoj situaciji, ulozi obitelji, sukobu između nacionalne kulture i multikulturalizma ponovno nam skreću pozornost na povijesni poziv Srednje Europe. Postoji li uopće takvo što? Ako da, koji je njegov moderni oblik? A za nas premijere najvažnije je pitanje: može li politika odgovoriti na to?

Prema mađarskom načinu razmišljanja, Srednja Europa je teritorij koji se nalazi između zemalja Nijemaca i Rusa. Na sjeveru graniči s Baltičkim morem, a na jugu s Jadranom. I premda bi se moglo raspravljati o njezinim preciznim granicama, nema sumnje da središnju regiju Srednje Europe čine zemlje V4.

Mi Mađari uvijek smo vjerovali da nismo jednostavno rođeni na ovom svijetu: ako je netko rođen kao Mađar, ima i svoju misiju. Nečija misija nadilazi njega samog: njegov opseg i značaj su europski. Također znamo da ovu misiju možemo ispuniti samo zajedno s ostalim narodima Srednje Europe. Jer u regiji između njemačkog i ruskog svijeta – regiji u kojoj zapadno kršćanstvo graniči s pravoslavnim svijetom i gdje su mnogi jezici i nacionalne kulture odrasli do zrelosti – postoji specifična zajednička kulturna kvaliteta, pogled na život, oštrina uma i karakterističan stav. O tome svjedoči mnoštvo poljskih, slovačkih, čeških i mađarskih pjesama, romana i filmova. A naš je poziv održati sve to.

Koncepcija Mađara o njihovoj misiji datira još iz Rimskog Carstva. Prema našim mislima, našu su Europu stvorili narodi koji su, neovisno jedni o drugima i u različito vrijeme, napadali Rimsko carstvo. Ti su narodi osnovali svoje zemlje na ruševinama nekadašnjeg Rimskog carstva. Usvojili su kršćanstvo, ali nisu predali vlastite kulture; kao rezultat toga, čekićem povijesti iskovane su razne legure.

To je odlučilo o našoj sudbini, rođenjem ne samo nacionalnih država, već i nacionalnih kultura. Pojavio se ideal, zakon, propis o tome kako Europa treba biti: veliko duhovno jedinstvo sa zajedničkim kulturnim obrisima, predodžbama i krajnjim ciljevima, ali s odvojenim i neovisnim članovima međusobno vezanim u jedinstvu Europe. Svatko od njih dužan je služiti europskom duhovnom jedinstvu i njegovim ciljevima, ali nisu dužni služiti interesima jedni drugih. Europa je raznoliko jedinstvo. Oni koji napadaju njegovo jedinstvo loši su Europljani; ali to su i oni koji nastoje izbrisati njezinu raznolikost.

Jedinstvo mnoštva i mnoštvo u jedinstvu. Ovo je europska tajna, njezina privlačnost; upravo ta dramatična napetost daje joj ljepotu, a to je ona najnutarnja suština koja se ne može naći nigdje drugdje na svijetu. Zbog toga su ljudi u Srednjoj Europi zaljubljeni u Europu. Shvaćaju da sklad leži u napetosti i suglasnosti razlika. Harmonija ne znači jednolikost; to ne znači monotonu homogenost. To je izvor misije Mađara i ostalih srednjoeuropskih država koje teže neovisnosti.

Okrenuti prema van, braneći duh koji povezuje nacije i kršćansku europsku kulturu od svih vanjskih napada na Europu, u obliku bastiona i štita; okrenuti prema sebi, braneći različitost od pokušaja nametanja hegemonije nad neovisnim državama. To je stoljećima bila tajna i preduvjet europske ravnoteže i stabilnosti. Ovo je europska samoobrana; a, pokušavajući predstaviti ideju europske suverenosti u Bruxellesu, čini se da se i francuski predsjednik oprezno kreće u tom smjeru. Dvostruka borba obrane od vanjskih i unutarnjih neprijatelja: borba za europsko jedinstvo i za njegovu raznolikost. Uzastopni obnovljeni napadi izvana i plamen imperijalističke ambicije iznutra bili su europska politička povijest do kraja Drugog svjetskog rata, kada je naš kontinent izgubio pravo i sposobnost da kontrolira vlastitu sudbinu.

Stare članice EU čule su neobične pojmove – domovina, kršćanstvo, obitelj i suverenitet

Sredinom 2000-ih svi četvero smo se pridružili Europskoj uniji. Otvorili su se novi horizonti, a rasprave o europskoj biti i njezinoj budućnosti također su postale naše rasprave. Nakon što smo bili autsajderi, postali smo insajderi i suočili smo se s neizbježnim pitanjem: što će biti doprinos Srednje Europe našoj zajedničkoj europskoj budućnosti? Stari članovi kluba čuli su pojmove koji su im bili neobični: domovina, kršćanstvo, obitelj i suverenitet. U početku su ih smatrali elementima kulturno-povijesnog folklora. Mislim da su vjerovali da je to neka vrsta privremenog stanja koje utjecali na kasnije ulaske, nešto što će proći s vremenom, poput vodenih kozica. “Napokon”, pomislili su, “na kraju dana, svi idemo u istom smjeru i sigurno svi želimo stići na isto odredište.” Bila je to ugodna misao koja nikoga nije odvela izvan zone komfora – i doista, financijska kriza 2008.-2009. predstavljala je dovoljno tehničkih izazova sama po sebi.

Tada se na nas obrušila migrantska kriza. Otvorile su se oči, sve se naglo promijenilo i jasno smo vidjeli duboke razlike između načina razmišljanja, filozofija, principa društvene organizacije i osobnih obveza.

Tada smo mi Mađari shvatili da govori i spisi o postkršćanskoj i postnacionalnoj eri nisu bili samo novinarska bomba, već stvarne političke namjere; zapravo su formirali cjelovit europski program, budućnost koju su zamišljali zapadnjaci, budućnost koju su već započeli graditi.

Shvatili smo da – dok smo trpjeli komunizam na europskim sovjetiziranim teritorijima i čeznuli za načinom života koji se temelji na kršćanstvu i suverenitetu – su oni koji žive u amerikaniziranoj polovici Europe redefinirali bit Europe i neprestano radili na provedbi njihova programa. Nisu vidjeli europsku misiju kao odbijanje vanjskih napada na kršćanstvo ili kao očuvanje naše unutarnje raznolikosti. Njihova nova europska misija postala je potpuna otvorenost: uklanjanje granica – ili njihovo postojanje najviše samo kao privremeno, nužno zlo; rodne uloge i obiteljski modeli koji se mogu mijenjati po volji; a politika koja obvezuje održavanja naše kulturne baštine vidjeli su kao zadatak koji bi radije trebalo prepustiti muzeolozima. Njihov cilj nije samo da sve to osmisle, stvore, uvedu i zakonski nalože u vlastitim zemljama, već i da to postanu općim uvjetima u svakoj zemlji Europske unije – uključujući one poput naše, koje nisu spremne pristati na to.

Misija

U ovoj situaciji u Europi, mi Mađari možemo jasno uvidjeti bit svog europskog poziva.

To je uvođenje beskompromisne antikomunističke tradicije u zajedničku jezgru europskih vrijednosti. To je stavljanje zločina i lekcija iz internacionalnog socijalizma uz bok zločinima i lekcijama iz nacionalsocijalizma. Misija je pokazati ljepotu i konkurentnost političkog i društvenog poretka koji stoji na kršćanskom socijalnom nauku. Misija je pokazati drugima – prije svega našim prijateljima u Francuskoj – da, unatoč slabostima i nedostacima osobne vjere, u Srednjoj Europi postoji kršćanski model organizacije društva koji se temelji na kršćanskim učenjima.

Misija je stalno upozoravati one nacije u europskoj sigurnoj unutrašnjosti na postojanje vanjskih opasnosti. Misija je podsjetiti ih na nešto što iz povijesti toliko dobro znamo: da valovi ljudi koji prelaze Mediteran sada guraju plimu prema nama, a ti bi valovi mogli dosezati sve do Skandinavije. Masa migranata koje se sada pojavljuju zapravo je dio valova onih koji čeznu za europskim životom, a od kojih su se naši preci uvijek nastojali braniti svom snagom. Ne braniti se je de facto predaja, a posljedica toga bit će potpuna civilizacijska transformacija – kakvu su izbliza doživjele nacije u balkanskom susjedstvu na europskom južnom i istočnom perimetru.

I misija je podsjetiti se na to da, bez obzira koliko graditelji ovog carstva bili prosvijetljeni, oni će uništiti duh Europe i stoga će uvijek postići suprotno izvornoj namjeri.

U vezi s ovim teškim i složenim pitanjima među nama mogu postojati razlike – uključujući i među zemljama Višegradske skupine. Svakako postoje razlike u naglascima u smislu naših pristupa povijesti, mogu postojati razlike u načinu kako se osjećamo prema jednoj ili drugoj zemlji, a ponekad se čak i ne slažemo u tumačenju geopolitičkih odnosa.

Ali sigurno je da naše nacije u potpunosti cijene odgovornost koju snose za budućnost Europe: obraniti je od vanjskih napada i obraniti od unutarnjih imperijalnog dizajna, održavajući suverenitet naših domovina i nacija.

Neuspjeh u nečijoj misiji može biti herojski, ali u tome nema radosti. Ispunjavanje misije, tijekom vođenja svoje zemlje do uspjeha, slobode i prosperiteta nije ništa manje herojski; a također je i izvor radosti. Izgledi za potonje za Srednju Europu dobri su. U ime svoje nacije zahvaljujem vam na ova tri desetljeća Višegradske suradnje, zaključuje mađarski premijer Viktor Orban.

(www.jabuka.tv)

24 komentara

  • Jedini koji imaju stav sz Visegradska skupina, ostali su bezkicmenjaci provoditelji nakaradne holivudske gej politike ili tko zna cije politike koja je uglavnom sotonska. Sve izopacenosti svijeta dolaze iz tih nazovi naprednih drzava. Omladinu okreću, prije svega filnovi su mic po mic oni sto je razvratno pokazali kao normalni. Sada se napada sve sto je normalno dok za razvrat ne smijes reći da je izopacenost ili ces ostati bez posla pogotovo neka zanimanja kao glumci, novinari, djelatnici TV, i drugi sto ovise o proracunu. Bolje biti gladan ili kopat njivu nego otići u pakao. Bravo Orbane. Bog te pomogao da čuva š prave vrijednosti i svi vi iz Visegradske skupine. Europa sa onakvom levastom omladinom propada. Ne zele raditi, stalno vise ba mobitelu,racunalu i zati uvoze muslimanr jer nemaju koga

  • Obični nasilni licemjer koji mrzi sve različito i skriva se iza vjere a veze sa vjerom nema. Polagao je vijenac na spomenik na kojemu je pisalo da je Rijeka mađarska. I Mađari u Rumunjskoj jedu govna isto kao srbi šta jedu govna u C. Gori. I mađari u Rumunjskoj bi isto kao srbi u C. Gori htjeli da se pitaju i upravljaju i vladaju sa tuđom državom. Govno šovinističko je on. Pjuc mu u lice..

    • rijec “istomisljenjik” podrazumijeva misljenje. tanko da ovaj iskompleksirani patuljak ima misljenje. samo lupeta gluposti. kao i svi koji ga velicaju.

Odgovori na Bik X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.