Dvadeseta obljetnica smrti viteza Zlatka Spajića

Oslobodilačka akcija Lipanjske zore promijenila je strateške odnose u dolini Neretve. Združene hrvatske snage odbacile su neprijatelja i uspostavljene crte  na pojedinim dijelovima istočne Hercegovine koje i danas čine razgraničenje između Federacije BiH i RS. U akciji oslobađanja sudjelovalo je 4670 vojnika združenih hrvatskih snaga.

Slavkov najmlađi sin Zlatko sredinom kolovoza 1991.g. kao dragovoljac stupa u postrojbe obrane Domovine. Kao pripadnik 4. splitske gardijske brigade prošao je sva ratišta na južnom bojištu. Prije nego je došao braniti rodnu grudu, dva puta je ranjavan. Zlatko je bio neustrašiv ratnik koji je kobnoga dana već bio ranjen u ruku i poslan u bolnicu. Međutim, nije se dao smesti, pa je dao prednost obrani rodne grude.

Bio je to neravnopravan okršaj, jer su u određenom trenutku na Zlatka i suborce Vladu Gotovca, Petra Ćuka, Božu Zadru i Mladenka Marića – Baću krenula dva borbena vozila – prage. Zlatko nije znao što je strah i jednu je uništio dok je druga teško ranila Zadru i Marića-Baću, a smrtno  pogodila Ćuka, Gotovca i Zlatka. Upravo ovih dana častimo uspomenu na te divne mladiće i velike ratnike.

Jučer je u crkvi na Širokom Brijegu  prikazana misa zadušnica za pokojnoga Zlatka, a u popodnevnim satima položeno cvijeće na njegovo ovozemno počivalište. Zlatko je za života obožavao nogomet braneći mrežu, kao i Domovinu. Vitezu u čast, odigrana je nogometna utakmica u kojoj su nastupili Donjani i Gornjani s rezultatom 7 : 4 za Donjane, kojima je pripao  pobjednički  pokal. Potom  je uslijedila zajednička zakuska.

Zlatko Spajić rođen je 1.6.1970.g, a život je položio na oltar Domovine 15.6.1992.g, na Buni, kao pripadnik 4. bojne 4. splitske gardijske brigade. Zlatkov otac Slavko, bio je također elitni hrvatski vojnik u sastavu PTS-a, koji je uz ratne zadatke davao počasnu stražu, ispred Vladine zgrade na Markovom trgu. Obavljajući dužnost 8. svibnja 1945.g. nije dočekao smjenu. Prošavši sve strahote križnog puta uspio se vratiti kući s 40 kilograma. Na putu od Mostara do Dobrkovića nitko ga nije uspio prepoznati zbog njegove slabosti i izmučenosti. Zlatkov primjer govori da jabuka ne pada daleko od stabla.

(www.dobrkovici.com)