Duhanska stanica – ruglo Širokog Brijega

“Prostor duhanske stanice bit će jedan od najboljih i najuređenijih prostora u središtu grada. Cilj su sadržaji od općeg interesa, od škole, do gradskog muzeja te ostalih polivalentnih sadržaja koji će se napraviti na ovom prostoru” – izjavio je ovo gradonačelnik Širokog Brijega 3. srpnja.

Ali, ne ove godine, nego 2015. godine. Prošlo je od tada točno 752 dana i ništa se nije promjenilo. Duhanska stanica izgleda jednako kao i prije 752 dana kad je Miro Kraljević dao izjavu za širokobriješki portal  Jabuka.tv.

Našli smo ovaj stari članak i planirali smo nazvati gradonačelnika, međutim, nakon što smo prošli pored duhanske stanice uvjerili smo se da nema potrebe, naime, ovim tempom obnavljanja, ni za 752 godine se ne ni ništa promjenilo. Istini za volju, grad, odnosno, gradonačelnik snosi i najmanji dio odgovornosti jer je i najkraće nadležan, međutim, čemu potreba za davanjem neispunjivih obećanja?

Evo kako i zašto su osnovane

Godine 1880. osnovana je Tvornica duhana u Mostaru, prvi duhanski objekt u Hercegovini, a otkupni ured, odnosno, duhanska stanica, otvorena je 1912. u Širokom Brijegu. Narod ju je zvao Dogana. S prvim se otkupom duhana počelo u šest baraka.

Prvi podatci proizvodnje duhana u Širokom Brijegu zabilježeni su 1914. kada je 1.792 proizvođača zasadilo oko 16 tisuća ‘struka’ duhana u prosjeku, na površini od približno 400 hektara. Od zasađenih ‘struka’ proizvedeno je skoro 500 tona duhana.

Usporedno s povećanjem sadnje koja se trajno nastavljala, iako se mijenjala, podizala su se i skladišta za spremanje i djelomičnu preradu duhana. Zahvaljujući fra Dominiku, počelo se s izgradnjom nove Duhanske stanice godine 1930. i završilo se 1938. Pored dva velika skladišta izgrađena je i upravna zgrada.

U duhanskom uredu na Širokom Brijegu bilo je u 1940. godini, u mjesečnom prosjeku, zaposleno oko 580 radnika. Međutim, teško je ustanoviti broj zaposlenih u Duhanskoj stanici jer je to u najvećem dijelu bio sezonski rad, a povremeni radnici, u pravilu, nisu bili osigurani.

Inače, duhanske stanice su proživjele štošta; krize, bune, radničke nemire, ali tranziciju ipak nisu.

Vatrene stihije

Širokobriješka je gorila u plamenu 2013., kao i ona u Ljubuškom iste godine, dok su čapljinska i čitlučka okasnile, odnosno, uranile, 2016. i 2010.

Kad je u pitanju ŽZH, u lipnju 2015. ministar Dario Sesar je u razgovoru za Večernji kazao kako se stanice dodjeljuju općinama na korištenje. Međutim, ni od tada se ništa značajno nije dogodilo. Nedjelovanje županije svih ovih godina ne treba ni komentirati. Cilj minisrstva gospodarstva je bio gašenje Agencije za privatizaciju, a status poduzeća bi se riješavao likvidacijom, prodajom ili stečajem. Međutim, unatoč tome što je dodijeljena općini, odnosno, gradu Širokom Brijegu, sve je ostalo isto.

Prostor nekadašnje duhanske stanice danas služi kao parkiralište na “divlje”. Gosti iz lokalnih kafića se šale da je to dobro jer im skraćuje put do ispijanja kave. Ipak, nakon požara 2013. ovdje je riječ i o ruševini koja može biti potencijalna opasnost. U slučaju bilo kakvog potresa, može doći do stradanja jednog broja ljudi koji tamo parkiraju, naročito vikendom kada se traži i mjesto više. Osim što je opasna, duhanska je danas i ruglo jer se nalazi praktično u centru grada, a godinama zjapi prazna i zarasla.

Nekada davno, fra Jozo Zovko je navodno bio zainteresiran za izgradnju bolnice, no dobio je zabranu. Od koga i zašto, nije jasno.

Bilo kako bilo, danas je duhanska ruglo Širokog Brijega i priče o prenamjeni nemaju smisla jer velik dio kompleksa je neupotrebljiv, a postoje i neki katastarski te vlasnički problemi oko zemlje. Većina kompleksa nije za upotrebu, izuzev malog djela sprijeda uz cestu i dijelova upravne zgrade. Prostorije tvornice su u potpunosti neiskoristive. Prava je šteta da to sve skupa izgleda tako i kvari izgled grada koji posjeduje velik broj lijepih stvari.

Mladi iz Širokog su s vremena na vrijeme znali organizirati akcije čišćenja ili izvođenje kulturnih programa u iskoristivom dijelu kompleksa, međutim, kao i nekada otkup duhana – i to je dio prošlosti. Treba ih razumjeti, boje se da će smetati ukoliko dođe do ispunjenja svih silnih obećanja.

(Dnevnik.ba)