Dragovoljac i branitelj iz Čitluka: Posao mi treba kako bih mogao uzdržavati bolesne roditelje

Ovih nas je dana u Čitluku posjetio Dobroslav Sušac zvani Boso Šulc, nezaposleni hrvatski branitelj iz Čalića koji je se istodobno doimao ogorčeno, potišteno i ponosno, te nas zamolio da javnosti prenesemo tešku životnu situaciju njega i njegove obitelji.

Hrvatski sam branitelj i dragovoljac DR. Nezaposlen sam. Oba su mi roditelja bolesna – majka od Nove godine bespomoćno leži na jednom krevetu, a otac na drugom čeka odlazak u bolnicu na operaciju. Živimo od 132 KM koje ja primam i od očeve minimalne mirovine. Već više od osam godina preko načelnikova ureda bezuspješno tražim posao. Uvijek mi odgovaraju: ‘Bit će. Bit će…? A doista sam u teškoj situaciji i voda mi je došla do grla. Posao mi treba kako bih mogao uzdržavati bolesne roditelje i brinuti se o njima u starosti i nemoći. Prihvatio bih bilo kakav posao, makar mesti Čitluk pa i lizati cestu ako treba. Sve znaju, imaju moju socijalnu kartu i ostale podatke čitlučke HVIDR-e, a opet sve ignoriraju. Sve što je bilo pozitivno o meni, odbačeno je i pogaženo. To se stalno ponavlja, a ja ostajem miran. Za sebe tražim satisfakciju jer sam se kao dragovoljac borio za hrvatsku stvar. Ako nosim crnu košulju, ne znači da ne valjam. Ne želim se nikome moliti ni klanjati. Ja se samo Bogu molim i klečim pred Bogom i nikada se neću pokloniti nikom drugom. Nisam se klanjao ni 1991. Kao jedinac u roditelja trebao sam se 1991. oženiti i ići u Njemačku. Ostao sam tu jer domoljublje nosim u srcu i u duši, a ne u ormaru. Nikakve lažne iskaznice nisam kupio, a imam ih sedam. Žalostan sam jer me načelnik od studenoga ne želi primiti. Moji roditelji i ja uvijek smo pomagali drugima, ono malo smo dijelili drugima. Sad nemamo više što dijeliti – kaže Dobroslav i dodaje: Hvala svim iskrenim braniteljima Brotnja koji me nazivaju i daju moralnu podršku.

Vecernji list