Dr. Roberto Grujičić o udaranju djece: Je li batina izašla iz raja?

Jedna od najosjetljivijih i najkontroverznijih tema u odgoju je tjelesno kažnjavanje djece, a u našim krajevima još se zadržala ona misao da je „batina iz raja izašla“.

Dok neki tvrde da je to znači da je to nužna odgojna metoda, drugi u toj rečenici jasno vide da je „izašla“ jer joj u raju nije mjesto i jasno se protive upotrebi šibe u odgoju djece.

Upravo ta tema u fokusu je nove epizode podcasta „Rastući s djecom“ u kojoj gostuje dr. Robert Grujičić, dječji psihijatar, koji nam pomaže razumjeti što se zapravo događa kada roditelj digne ruku na svoje dijet – zašto do toga dolazi i koje posljedice ostavlja, i na dijete, i na roditelja.

Roditelji često opravdavaju fizičko kažnjavanje rečenicama poput: „Što ako krene prema utičnici?“ ili „Što ako potrči na cestu?“. Dr. Grujičić ističe da iza većine takvih impulsa zapravo stoji strah, a ne želja za time da dijete nešto naučimo. Strah od opasnosti, gubitka kontrole, panika – sve su to emocije koje preplave roditelja i tada često „ruka sama poleti“. No, što dijete u tom trenutku uči? Ne uči što bi trebalo učiniti sljedeći put. Ne uči kako se ponašati, već samo osjeća strah i konfuziju. Udarac ne nosi poruku – on prekida komunikaciju.

U razgovoru se dotičemo i tvrdnji da su „batine od nas napravile ljude“ i analiziramo kako nas je to zaista oblikovalo – ne samo kao pojedince, nego i kao društvo. Otvaramo pitanje emocionalne regulacije roditelja, unutarnjih obrazaca koji često dolaze iz vlastitog djetinjstva, i onog osjećaja krivnje koji nastupi odmah nakon udarca. Jer većina roditelja – kada ih preplavi emocija – ne zna što drugo učiniti.

Dr. Grujičić govori i o ideji da, ako već mislite da je batina jedini izlaz, pokušajte pričekati 15 minuta. Udahnite. I onda se vratite djetetu. Hoćete li i tada udariti? Ili će vam se u tih 15 minuta otvoriti druga mogućnost, prilika za drugačiju reakciju?

Važno za dodati – Ovo nije epizoda koja osuđuje. Ovo je epizoda koja razumije zašto dolazi do impulsa – ali ne pristaje da to ostane odgovor. Također, ovdje ne pričamo o „popuštanju djeci“, već o postavljanju granica bez nasilja, o odgovornosti odraslih i o tome kako vlastiti strah i nemoć ne smiju postati teret koji nosi dijete.

Ako ste se ikada osjećali preplavljeno, ako vas je dijete izbacilo iz takta, ako ste nekad rekli „ne znam što da radim osim udariti“ – poslušajte ovaj razgovor.

(www.jabuka.tv)