Dr. Lujo Naletilić: Širokobriježanin po kojem je nazvana najveća ulica u zagrebačkom naselju Remetinec

Među 200 najpoznatijih Širokobriježana, koje je novinarska ekipa Večernjeg lista odabrala i objavila u velikom prilogu povodom ovogodišnjeg blagdana Velike Gospe i Dana grada Širokog Brijega našlo se i ime dr. Luje Naletilića, liječnika po kojemu je nazvana najveća ulica u zagrebačkom naselju Remetinec.

U toj ulici, na broju dva, Lujo Naletilić je od 1937. godine pa sve do smrti pružao liječničke usluge.

Danas je ta ulica najviše poznata po zatvoru u kojem je najmanje bilo onih koji su bili hercegovačkih korijena, po čijem je poznatom Hercegovcu i dobila ime. U škrtim podacima o njegovim korijenima do kojih smo mogli doći spominje se da je Lujo Naletilić rođen 1896. godine u Mostaru, živio u širokobriješkom naselju Lise.

Bogata karijera

Lise su dugi niz godina bili katastarski naziv za najveći dio Širokog Brijega, a danas se tim imenom naziv samo istočni dio grada i neposredan je ulaz u najužu gradsku zonu. No, Lujo je živio u samom središtu današnjeg grada gdje su živjeli njegovi roditelji Cvjetko i Jelka Naletilić, rođena Benco. U njegovoj obiteljskoj kući danas žive obitelji Slišković, Ćorić, Mandić, Jelić… koje je obitelj Naletilić davno prodala, a potom se naselila u Zagrebu. Lujo Naletilić je započeo Liječničke studije u Zagrebu kao stipendist Hrvatskog društva Napredak iz Sarajeva i od hercegovačke Zemaljske vlade, a što mu je kao siromašnom, a iznimno darovitom dječaku pripomoglo završiti medicinski fakultet u Beču 1924. godine.

Odmah po završetku studija stažirao je u Državnoj bolnici u Sarajevu, a ubrzo je 1925. godine imenovan za katastarskog liječnika u Duvnu. Tadašnji politički umnici Kraljevine Jugoslavije mislili su da je on kao deklarirani član HSS-a otišao u tada zaostalo mjesto vođen u političku negoli u liječničku misiju. Od 1925. pa do 1928. godine svoju liječničku misiju obavljao je na potezu od Mostara do Duvna gdje uopće nije bilo liječničke službe i on je svoj časni posao obavljao jašući na konju do odredišnog mjesta, kao što su i sličan posao radili svećenici obilazeći bolesnike pri davanju bolesničkog pomazanja ili ispovijedanja starih i nemoćnih ljudi.

Zanimljivo je da je on kao rođeni Širokobriježanin bio u izaslanstvu Duvnjaka koji su 1925. godine išli u Beograd tražiti preimenovanje Duvna u Tomislavgrad povodom tisućite obljetnice krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju, a što je kralj Aleksandar Karađorđević i odobrio.

No, nakon što je predvodio skupinu HSS-ovaca na pogrebu Stjepana Radića 1928. godine u Zagrebu, našao se u nemilosti tadašnjih vlasti i dobio je otpust iz državne službe. Kao liječnik nije mu bilo teško naći novi posao, pa se ubrzo zaposlio u Zagrebu liječeći uglavnom siromašne bolesnike koji nisu mogli platiti skupo liječenje kod tada renomiranih zagrebačkih liječnika.

U medicinskim pismohranima zapisano je kako je surađivao s uglednim zagrebačkim liječnicima i da je jedno vrijeme uglavnom liječio siromašne ljude, pregledavao i cijepio djecu i obavljao zdravstveni nadzor u školama i drugim ustanovama.

Humanitarni rad

Imao je i dosta političkih problema u sustavima koji nisu razumjeli njegovu liječničku misiju i koji su ga htjeli podvesti pod svoje skute. Starijim Širokobriježanima ostao je u pamćenju i njegov brat Franjo zvani Pop, kojega su partizanski osvetoljubci ubili na Gedžinoj strani 1945. godine, a među kojima je bio i trgovac Adam Topić i još petorica uglednih Širokobriježana.

Došavši u Zagreb Lujo Naletilić isticao se i humanitarnim radom i donacijama potrebitima, a što se i danas može naći u liječničkim pismohranima grada Zagreba. Među rijetkim Širokobriješkim studentima u Zagrebu pedesetih godina bio je i Berislav Topić, sin Adamov, danas sveučilišni profesor i akademik kojega je pokojni Lujo i još nekolicinu tražio po zagrebačkim ulicama kako bi ih počastio i pozvao na ručak, a što je tada za siromašne studente bila gotovo nemoguća misija.

U prigodi stote obljetnice njegova rođenja, kolege liječnici nisu ga zaboravili i predložili su da se zagrebačka ulica, u kojoj je i imao svoju ordinaciju. i nazove po njegovom imenu, a što se i ostvarilo upravo 1996. godine u spomen na njegov stoti rođendan. Danas je to najduža ulica u zagrebačkom naselju Remetinec, a njegovi nasljednici s ponosom čuvaju ime velikog liječnika i humanitarca.

(Večernji list | Miro Bošnjak)