Diljem svijeta gladuje 345 milijuna ljudi

U posljednje tri godine, zbog sukoba u Ukrajini, pandemije i klimatskih promjena broj gladnih u svijetu povećao se za 150 milijuna.

Diljem svijeta gladuje 345 milijuna ljudi, rečeno je među ostalim u prilogu za emisiju “Agenda: Svijet” kojega je pripremila novinarka Sanja Gvozdanović.

U predgrađu somalskog grada Baidoa jedanaestogodišnji dječak Dahir u školu ide u jedinoj majici i hlačama koje ima. Nastambom s limenim krovom odjekuju nazivi dana u tjednu, ali prečesto skladni ritam riječi para kašalj, podmukli znak bolesti i gladi. Većina djece koja su došla u školu nisu doručkovala, piše HRT.

Dahirov brat umro je od gladi, a dvije njegove sestre bore se, bolesne su i neuhranjene.

Želim da moje sestre ozdrave, poručio je Dahir.

U bolnici u središtu grada djeca, čiji je imunosni sustav oslabljen zbog neuhranjenosti, umiru od ospica i upale pluća. Različite su posljedice dugotrajnog gladovanja.

Danas se svi u Somaliji, mukarci, žene, djeca, suočavaju s gladi u razmjerima koje nismo vidjeli od gladi 2011. godine. Rizik od umiranja od gladi pojačava suša bez presedana, sukobi, posljedice COVID-a te prije svega nefunkcionalni zdravstveni sustav, rekao je Mamunur Rahman Malik, službenik Svjetske zdravstvene organizacije u Somaliji.

Diljem svijeta gladuje 345 milijuna ljudi, dvostruko više nego prije tri godine. Svijet se suočava s prehrambenom krizom bez presedana. Ona je posljedica prirodnih katastrofa, tu su i dvije godine krize prouzročene pandemijom i ruski rat u Ukrajini koji je poremetio globalnu trgovinu žitaricama i poljoprivrednim sirovinama.

Rusija izvozi više gnojiva od bilo koga na planetu. Možete vi voljeti ili mrziti Rusiju, trebaju vam žitarice i gnojivo, inače će ljudi umirati od gladi. Osam milijardi ljudi je na Zemlji, a 50% njih ovisi o gnojivima. Moramo pokrenuti protok robe. Ne smijemo gubiti vrijeme. U pitanju je sudbina planeta, kazao je David Beasley, izvršni direktor UN-ova Svjetskog programa za hranu.

Ukrajina je izvozila desetinu pšenice, petinu ječma i uljane repice te oko polovine sjemenki suncokreta koje se konzumiraju u svijetu. Ta zemlja jedna je od malobrojnih koje uzgajaju gotovo sve osnovne namirnice koje jedemo.

Zbog prehrambene krize najviše trpe zemlje s velikim udjelom uvoza i one koje već jedva spajaju kraj s krajem.

Neke države uvozile su svu svoju pšenicu i Ukrajine i Rusije

Prema UN-ovim podacima, Benin i Somalija svu svoju pšenicu uvozili su iz Ukrajine i Rusije, a Egipat 82%. Pola svojih potreba za pšenicom 15 afričkih zemalja zadovoljava uvozom iz Ukrajine i Rusije, 25 ih uvozi barem trećinu. Glad prijeti ekonomskom krizom pogođenom Libanonu, oko 95% žitarica uvozi preko Crnog mora.

Poljoprivrednicima u Tunisu često je problem upravo voda.

Nemamo vode da sadimo travu koju bi krave jele. Imamo zemlje za sadnju, ali nemamo vode, a i stočna hrana je jako skupa. Imao sam 50 krava, rekao je poljoprivrednik Maher Gizmir iz Turnisa i dodao da da im je danas teže živjeti, pa planira prodati krave.

Nestašica mlijeka u prezaduženoj zemlji u kojoj se vlada bori s inflacijom sve je veća. Na policama trgovina u Tunisu sve češće nema kruha, ulja, vode.

Kad tržište reagira na nestašicu, cijene rastu. Hrana je, prema UN-u, u odnosu na prošlu godinu poskupjela gotovo 30%. To čini uvoz skupljim i uzrokuje rast inflacije, na što onda reagiraju vlade: U strahu od nestašice zaliha ograničavaju izvoz. Primjerice, Indija je planirala povećati izvoz pšenice, ali sada ga je zabranila.

U Europi – uz poskupljenje energenata, nagli porast cijena hrane dodatni je pritisak za mnoge, osobito za kućanstva s niskim dohotkom.

Belgijska vlada je indeksirala cijene struje, plina i slično. Vrlo je nezgodno jer moram birati hoću li ugrijati stan ili kupiti hranu, kazao je student arhitekture Simon Duchene.

U zemljama Europske unije 95 milijuna i 400 tisuća ljudi, dakle gotovo 22% stanovništva, lani je bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti – najviše u Rumunjskoj, Bugarskoj, Grčkoj i Španjolskoj. U Velikoj Britaniji rast troškova života gura sve više Britanaca u siromaštvo, a banke hrane pod golemim su pritiskom.

Mnoge police su prazne zato što je potražnja porasla, a donacije su se smanjile. Ljudi nam znaju reći: lani sam donirao banci hrane, a sad ja trebam vas, kazala je Charlotte White, voditeljica banke hrane.

Najgore tek dolazi!, nedavno je upozorio Međunarodni monetarni fond.

U svojim prognozama za 2023. naveli su da će zbog rata u Ukrajini, rasta troškova života i inflacije ova zima biti izazovna, ali da će iduća vjerojatno biti još teža.

(www.jabuka.tv)