Deset godina od smrti svetog Ivana Pavla II.

“Lasciatemi andare – Pustite me da odem.” Tim je riječima, kažu najbliži suradnici, papa Ivan Pavao II. posljednjih dana života izražavao želju za odlaskom u Očev dom.

A Otac, vječni Bog kojemu je cijeloga života vjerno služio, pred svoje ga je lice pozvao u subotu 2. travnja 2005., navečer u 21 sat i 37 minuta.

Sedamdeset tisuća vjernika na Trgu sv. Petra – u ime cijeloga svijeta – molilo je na koljenima krunicu. Sa svijećama u rukama, dok se plam svijeće života Ivana Pavla II. gasio pred očima svijeta. Nikada i nigdje nije u povijesti zabilježeno da su oči cijeloga svijeta bile usmjerene prema jednoj umirućoj osobi koja je teško patila.

Bolni izrazi na licu pape Wojtyłe koji je na Uskrs ostao potpuno bez glasa, postali su svjetskom povijesnom baštinom i onime što su vatikanski kroničari odmah nazvali njegovom najrječitijom, najjačom enciklikom – »enciklikom patnje«, prenosi portal Bitno.net.

(Fena)