21. ožujka se u cijelom svijetu obilježava kao svjetski dan osoba sa Down sindromom.
Downov sindrom nije bolest i nije uzrokovan nečime što netko čini ili ne čini; ponekad se jednostavno dogodi, i događao se kroz povijest, u svim zemljama svijeta. Otprilike jedna od 700 beba diljem svijeta je rođena sa ovim sindromom.
Taj sindrom na različite načine pogađa različite ljude i stupnjevi mentalne retardacije, kao i fizičkih ošćećenja mogu biti različiti. Djeci rođenoj sa sindromom Down je možda teže hodati, govoriti ili učiti nove stvari, no to ne znači da nikad neće naučiti te stvari; Mogu ih naučiti, samo će za to trebati više vremena, više prakse i više odlučnosti i potpore, kako bi se postigle stvari koje ostali ljudi uzimaju zdravo za gotovo. Njihova postignuća su tim veća. Ljudi sa sindromom down se mijenjaju, uče i rastu cijeli život. U zapadnim zemljama su velika nastojanaj da se uključe u normalan život, da se zaposle i (u skladu sa svojim mogućnostima) osamostale.
U Bosni i Hercegovini, čini se da smo miljama daleko od toga. Ovdje se ljudi sa sindromom down ponekad moraju boriti za osnovna ljudska prava, koja su nam svima ustavom zajamčena. Uostalom, u zemlji u kojoj su nezaposlenost i loša ekonomska situacija glavni problemi, koga briga za neki postotak nekih tamo ljudi koji ionako ne mogu nikako pridonijeti. A mogu. Kad bi barem svi bili malo više otvorena srca i raširenih ruku i kad bi bili spremni češće pokazati im da smo uz njih, i da smo spremni pustiti ih u svoj svijet, svima bi bilo bolje. I nama, i njima, i našoj djeci sutra.
Ovaj kratki članak neće nije smješten u rubriku „Zdravlje“ već u rubriku „Obitelj“ jer sindrom down nije bolest, i jer je Obitelj jedno od rijetkih mjesta gdje djeca i ljudi sa sindromom down mogu pronaći bezuvjetnu ljubav , beskrajno strpljenje i iskreno prihvaćanje.
I ne zaboravite, današnji dan se, u znak solidarnosti sa osobama sa sindromom down, u cijelom svijetu obilježava kao „dan šarenih čarapa“ (lots of socks day). Obucite i vi svoje dvije. Različite.
(www.jabuka.tv)
naravno da djeca s Down sindromom moraju biti uključena u zajednicu i veseli su i prekrasni na svoj način. Ali reći da SINDROM Down nije bolest u najmanju ruku je neozbiljno. Ne znači da su oni manje vrijedni ili bilo šta negativno, ali to je poremećaj na razini kromosoma, isto kao što su i brojne druge bolesti. Ovo je bitno zbog toga što djeca s ovim sindromom imaju problema sa srcem, jako često oboljevaju od leukemije, imaju posebne potrebe i intelektualne poteškoće. Ponavljam ova djeca su divna ali čemu govorenje da su zdrava i normalna (pod tim mislim jednakoga zdravlja kao opća populacija).