Čuvanje krumpira kroz zimu

Pravilno skladištenje i čuvanje gomolja krumpira je vrlo bitna mjera kojom se smanjuju gubici uskladištenog krumpira. Sprječavanje klijanja konzumnog krumpira uglavnom se provodilo tretiranjem – prašenjem gomolja kemijskim pripravcima. Vodeći računa o zdravim prehrambenim navikama, ovakvi pripravci se uvelike povlače s tržišta, tako da čuvanje gomolja krumpira postaje sve izazovniji posao.

Krumpir je povrtna vrsta koja se često nalazi na našim jelovnicima i koristi tijekom cijele godine. Rane sorte krumpira treba iskoristiti što prije, dok se tijekom zime koriste kasne sorte koje se mogu kvalitetno čuvati i koje su manje podložne klijanju.

Pravilno skladištenje
Krumpir se skladišti na temperaturi od 7-10 °C. Na našim prostorima, to su većinom podrumi, raznorazna spremišta i trapovi. Vrlo je važno da se radi o zatamnjenim prostorijama jer dnevna svjetlost i rasvjeta nisu poželjni. Skladišni prostori trebaju biti zatvoreni, da se spriječi ulazak štetnika koji mogu napraviti velike probleme na gomoljima krumpira.

Gomolji krumpira su “živa bića” koja disanjem oslobađaju toplinu i čuvanjem na hrpama neprimjerene visine, bez prozračivanja, postaju podložniji razvoju gnjiloće. Dobro je da nakon vađenja, krumpir odstoji barem 24 sata na sjenovitom i ne previše vlažnom mjestu. Nakon toga se izdvoje svi mehanički oštećeni gomolji, a preostali se sortiraju u manje drvene ili prozračne plastične gajbe.
Također, bitno je svakih nekoliko tjedana pregledati skladište i skloniti sve gomolje koji su krenuli trunuti.

Izbor sorte – vrlo bitan
Osim uvjeta skladištenja, sklonost krumpira klijanju zavisi i od sorte. Za dulje čuvanje treba birati kasne sorte koje imaju veći sadržaj suhe tvari. Sorte Rudolph, Princ i Babylon su jedne od zahvalnijih sorti za čuvanje. Rane sorte krumpira nisu pogodne za dulje skladištenje i njih svakako treba iskoristiti do početka zime. Da bi gomolji trajali što duže, potrebno ih je vaditi iz zemlje tek kad budu potpuno zreli.

(www.jabuka.tv)