Da vam budem iskren, siguran sam kako velike odgovore čovjek može pronaći u naoko malim stvarima. Šum rijeke, lavež psa, ljudski pokret, pogled koji ne prati rad usana, sve to su znaci. Iako, po prirodi, nekako smatramo da grandiozne spoznaje traže i grandiozne muke i odricanja, nekako sam siguran da je igra postavljena skroz drugačije – i da sve što treba znati ne mora biti daleko negdje, skoro pa nedokučivo, nego je, baš naprotiv, sve to ušuškano tu oko nas, na dohvat ruke.
Piše: Boris Čerkuč | Bljesak.info
Da ne duljim previše i ne smaram vas filozofiranjem, ispričat ću vam ovdje jednu fenomenalnu priču, jedan događaj koji se zbio prošlu subotu, a koji je meni, eto, idealan za objasniti neke stvari i koji u meni ne da budi optimizam, nego mi ga zakucava na maksimum! Naime, zamislite sada situaciju u kojoj na jednom mjestu imate gomilu ljudi, recimo onako odokativno, par tisuća duša. Uglavnom mladi, ali ima tu i onih u srednjim godinama, pa i starijih, ima i onih koji su tu obiteljski, ima onih koji su u krugu prijatelja, ima onih koji su došli samostalno.
I muškaraca i žena. Ima ih i radnika i onih koji bi rado radili, i doktora i inženjera, umjetnika i onih koji će to tek postati, ima onih koji su vidjeli svašta i onih koji bi voljeli da nikad nisu. I svi su u toj šarenoj masi kao jedno, po šesnaesti put u miru i bez incidenta, druželjubivi i raspoloženi, svoji, a opet svakome na raspolaganje, jer druženje traje i traje… I svi su tu, kao jedna sretna mješavina, troše dugo očekivana tri dana jednog fenomenalnog festivala na Širokom Brijegu, po šesnaesti put okupili su se na Borku, pored rijeke Lištice da proslave to što jesu. I što je s njima još toliko njih koji su to isto.
“I svi su u toj šarenoj masi kao jedno, po šesnaesti put u miru i bez incidenta, druželjubivi i raspoloženi, svoji, a opet svakome na raspolaganje, jer druženje traje i traje…”
I ne samo Širokobriježani, nego i prijatelji iz čitave Hercegovine, mladi iz drugih gradova srca našega, ali i gosti iz Sarajeva, Zagreba, Rijeke, pa čak i dalje…sve do Beograda. Ta tri dana West Herzegowina Festa, Grad Široki Brijeg opravdava svoju nedavno stečenu titulu grada! Ne treba biti skroman, zahvaljujući Goranu Bogdanu i Nikoli Galiću, te još nizu drugih ljudi koji su se skupili u grozd organizacije, njihovom entuzijazmu i volji da u svom kraju imaju ovakvo nešto, da daju svom gradu i ljudima dimenziju više, čak i oni iz velikih gradova regionalnih centara ostanu bez teksta svaki put kada dođu i vide to čudo u srcu Hercegovine.
WHF, dragi moji, nije običan festival. Ni po čemu! I ako treba, rado ću svjedočiti pred svakim tko tvrdi drugačije. A kao dokaz zašto nije običan, nego čuđenje u svijetu, k’o oni pjesnici iz slavne izreke A. B. Šimića, poslužit će, osim karaktera i strukture festivala nad kojom se i danas iščuđavaju najveća kulturna imena s ovih prostora, i ova moja mala priča s koje sam tako lako skrenuo maloprije, pa je red da se vratim na nju.
“WHF, dragi moji, nije običan festival. Ni po čemu!”
Naime, treća i završna noć festivala, negdje oko jedanaest sati, taman kad su svi okupljeni spremni na vrhunac WHF-a, stiže dojava da se netko odlučio igrati, pa kao u filmovima dojavio policiji kako je negdje na prostoru festivala – ni manje ni više nego eksplozivna naprava! Ne ulazeći u razloge zbog kojih je netko, eto, odlučio nazvati policiju i reći da stvari stoje tako kako stoje, svima vam je jasno da bi u 99 posto slučajeva to bio nož u srce jedne zabave, koja se ima prekinuti i to taman kad je na vrhuncu.
“Netko je htio zabiti nož u srce festivala, a ono pumpa kao da se ništa nije dogodilo, zapravo, ono pumpa jače no ikada! Priča se, pjeva, druži, prolazi prvi sat, prolazi i drugi sat, već je debelo iza ponoći, ali ljudi ne idu!”
I sad, dragi moji slijedi ono što ovu priču čini velikom pričom – organizatorima se stegnulo u grlu, šok je sve to, miješaju se emocije, no kao prvo ipak treba zamoliti ljude da napuste prostor, iako svi osjećamo da je dojava lažna, da se netko tek tim činom isfurao, ali znamo i poštujemo procedure. No, potpuno neočekivano za neke bosansko – hercegovačke standarde, ljudi umjesto negodovanja ili ne da Bože, panike, slušaju na prvu i izlaze izvan prostora održavanja festivala. U miru i bez psovke, bez nepotrebnih pitanja, kao da je to posve normalno – i bez ikakve trke, stampeda, vriske, kao da se to događa po tko zna koji put, okupljaju se iza ograde, čekajući da institucije odrade svoj posao, da stignu pirotehničari.
Subota je i kasna je noć, svi znaju da će proces trajati, treba vremena da se ekipa iz MUP-a okupi i organizira, ali malo tko da ide doma. Gledam i ne vjerujem, netko je htio zabiti nož u srce festivala, a ono pumpa kao da se ništa nije dogodilo, zapravo, ono pumpa jače no ikada! Unutra, preko ograde, ostala je bina s upaljenim svjetlima, štandovi s pićem, šatori, grill, ali to ne smeta ljude da s druge strane ograde u mraku nastave kako su naumili! Priča se, pjeva, druži, prolazi prvi sat, prolazi i drugi sat, već je debelo iza ponoći, već je sasvim dovoljno vremena prošlo da se bez naknadne pameti ode doma ili negdje drugdje, čak i u Njemačku, ako baš hoćete, ali ljudi ne idu!
Gledam i još jednom ne vjerujem – puna dva sata u zagrljaju noći nakon pomračenog Mjeseca, uz šum rijeke i toplinu noći, ljudi sjede i razgovaraju, druže se poznati i oni koji tek postaju poznati jedni drugima, šale se i smišljaju nove nezaboravne fore, ponekad upitaju za stanje, ali ne idu nigdje! U mom bi rodnom gradu razgulili oko jedan čak i da je sve bilo u najboljem redu, ali ovdje ne. Nije to ni trenutan prkos, nije to ni ono kad kaže da je u ljudima zbog nečega proradio inat, to je čista nepatvorena priroda, nešto što je šesnaest godina raslo, od klice pa do bogate krošnje. To je stanje duha. To je pravo na svoje. To je naša priča koju ne damo nikome!
To je ono što je jače od svakog mračnog nauma, od svakog “šaljivdžije” koji se ufurao da je u holivudskom filmu, koji je umislio da je jedini bitan, da svoj jal ima liječiti prekidanjem tuđe sreće, da može prekinuti nešto što je sada već neraskidivo.
Vrijedna ekipa iz policije napokon stiže i odrađuje svoj posao, pirotehničari daju dozvolu da sve ide dalje – i učas svi oni ljudi koji su dva sata svog života proveli u mraku iza ograde, nekome od vas koji čitate to bi možda bilo lak i prestrašno, sada u miru i dostojanstveno ulaze – samo da bi svjesno i sa potpunom namjerom postali dio najbolje noći WHF-a ikada! Mislim, zovite vi to i inatom ako treba, ali to nije tek tako jednostavno objasniti u jednoj riječi!
Taj voljni faktor, ta emocija koju su ljudi te noći odlučili ostaviti, ta, hajde da je nazovemo, solidarnost organizatora i publike, izvođača i gostiju, na kraju su jednu noć na papiru osuđenu na propast pretvorili u trijumf hercegovačkog duha upletenog u veliku regionalnu priču kakva WHF odavno jest! I koja je prst u oko onima koji se rasipaju predrasudama o ovdašnjim ljudima, mjestima i čitavom jednom narodu, i onima koji se ovdje zdušno trude da te predrasude i opstanu.
Da vam budem iskren, siguran sam kako velike odgovore čovjek može pronaći u naoko malim stvarima. Ova stvar i nije toliko mala, čak naprotiv, ali odgovor je definitivno ostao u zraku čak i kad su se, s ranim jutrom, svjetla pozornice zgasnula – nećemo mi, dragi moji, nigdje odavde! Samo da znate…
(www.jabuka.tv)
Ovog tjedna započela je kampanja za europarlamentarne izbore koji se održavaju od 7. do 9.…
Novi okršaj s banjalučkim Borcem, ovaj put u sklopu 29. kola Premijer lige BiH, Široki…
[gallery ids="682719,682720,682721,682722,682723,682724"] FK Željezničar porazio je NK GOŠK 2:1 u susretu 29. kola Premijer lige…
U razgovoru za Dnevnik Nove TV legendarni Goran Ivanišević komentirao je nedavni prekid suradnje s…
Nogometaši Sloge svladali su ekipu Zvijezde 09 rezultatom 2:0 u susretu 29. kola Premijer lige…
U Grčkoj se u srpnju uvodi šestodnevni radni tjedan. Kako navode lokalni mediji, ova obveza…
Komentari:
To je samo pokazatelj da nemaju gdje drugo i da za tih 10 km ce neko pjevat pa taman Bogdan 😍
Nemojte vi nigdje samo se pomaknite koji kilometar van grada.
Legendo, ako se tri dana ne može predurati kad se nešto događa onda se seli negdje u brdo i imaš mir i tišinu. Malo bi da smo grad, pa malo ne bi. Mir s tobom.
Ja apsolutno nemam ništa protiv Whf cak naprotiv,al mislim da bi bilo bolje i za organizaciju da se maknu van grada tako da se moze produzit zabava do jutarnjih sati i svi zadovoljni.
Tako je Borise, puna podrska! Stop krkanizaciji i kulturnom odumiranju Hercegovine, dosta su primitivci kolo vodili, kome smeta, kome se ne svidja, neka zaobidje u sirokom luku i nastavi mrziti sve sto ne spada u njegovo ograniceno poimanje svijeta, svakako nece nikad ni izaci iz svojih uskih okvira, takvi su sami sebi najveca kazna!
Ako su ovi kultura, onda bolje bit seljačina.
S takvim razmisljanjem si ti svakako seljacina, bolje ti bilo ili ne, ali to tebi nitko objasniti ne moze, a i ne mora, jednostavno zaobidji, imas raznoraznih drugih ''kulturnih'' desavanja po gradu, pa izvoli! Ali nemoj kriviti posjetitelje WHF-a sto je tebi, i takvima, krajnji domet u Mostar do Daleke ili u Makarsku do Bebica, uz nezaobilazno busanje u prsa jednom godisnje u Zagrebu, naravno kada treba umjesto Hrvata koji zive u HR odlucivati o porezima, raznoraznim pravima, referendumima, izborima, i slicno!
nebitno imaš dislike zbog ovog zadnjeg.
Zadnje se odnosi na karakternu referencu takvih, koji se za sve vole pitati cak iako se njih to ne tice, jer vole biti najvece rvatine, najveci domoljubi, najveci vjernici, pa evo, sto se tice WHF, i najveci krkani ocito...
Širenje lažnog optimizma!
normalno da nećete nigdi, kad vam nitko neće dopustiti takvo nešto u samom naselju
lupovanje do zore,
iskreno toliko ste bitni da me bas briga oćete li bančiti svake subote ili svake godine, stvarno nebitno
ali evo kada grad takvo nešto već dopušta onda neka se pobrine i za smeće koje ostavljate iza sebe,
Ne jedi go*na, sve se ocisti! Mars negdje drugo s tim svojim kompleksima 😊
Odličan tekst, ni riječi više ne treba dodati, hvala Boris ❤
kada su veliki kulturnjaci neka odu u ljubuški ili čapljinu i neka pjevaju a nedaju oni dole tovarin da ih maltretiraju samo smiju u široki i dozvoljavaju im oni što dobro znadu samo od glazbe odrignuti odrignut
U Ljubuškom i Čapljini u sred grada diskoteka, ljeti svakog vikenda buka ko ova na whfu pa opet manje ljudi sere zbog toga nego vi u širokom zbog tri večeri u godini
Jeste jadni kad vam se prodaje rog za svijecu!Narucen tekst! Od koga? Valjda se zna: od onih multi-kulti, LGBT i slicnih, koji ne znaju ni tko su ni sto su! Koji ne poznaju svoju povijest niti ih briga za buducnost nego dajte vi (mi)njima sada! Zar je vama WHF svjetski festival zato sto dovodite cetnike u samo srce Sirokog, tik do groblja gdje su pokopani branitelji koji su se borili protiv tih istih cetnika????Nemate svoje "ja", nacionalnost vam nista ne znaci, zrtve rata vam nista ne znace, mora da su vam roditelji bili u minhen-bojni pa obozavate sve sto je tudje a pljujete po svome! zasto ne idete u Beograd pa tamo slusajte Boru i njegovu bratiju a ne na ovaj perfidni nacin skrnaviti sirokobrijesko hrvatstvo. Ako sve sto je naopako ne dodje u Siroki, onda je to selendra! Selendra jest, ali grad cine ljudi koji u njemu zive, a ne jedan pevac iz Beograda, Tunguzije ili p.m. I onda nam se pod krinkom ovakvih tekstova prodaju multi-kulti sr....A mi naivni i vjerujemo kako se Siroki pretvorio u svjetski megapolis! A nigdje cvijetka jednoga u njemu, nigdje parkova, klupa, fontana, cesmama, smece na sve strane, parkira gdje tko hoce i kako hoce, psujemo, bacamo smece po cesti, u rijeku i gdje god stignemo; kad ulazis sa sporedne ceste na glavnu, cekas po pola sata da ti se netko smiluje i pusti te; nemamo ni truna kulture, dostojanstva, cistoce, ne brinemo za druge, ne cistimo okolis i jos takvih milijun stvari...To cini jedno mjesto gradom-kultura! Kultura zivljenja,razmisljanja, rada...Osobna kultura, uredska kultura, ekoloska kultura, socijalna kultura, nacionalna kultura...Kad mi to postignemo-a necemo ni za tisucu godina-onda mozete poceti razmisljati o dovodjenju gostiju na kojekave festivale!Ali bez cetnika molim! Tko njih zeli slusati i gledati, MARS u Srbiju!
Hahaha aj ne seri. Nisi dvaput povirio na WHF, ''cepas'' svaki vikend do zore uz raznorazne ''cetnike'', a kao smeta ti Bajaga koji je pojam i covjeka i glazbenika za takve, kvazi-hrvatino velika ustasofilna, nabijem ti na kurac takvo ''sirokobrijesko hrvatstvo'' i svakoga kome je poimanje hrvatstva i domoljublja apsolutna mrznja prema svemu sto ne spada pod definiciju rvat-katolik-krkan, vi ste najveci licemjeri i najveci problem ove i slicnih sredina i tocno ste razlog sto se lijepe etikete kakve se lijepe o gradu. Odjebi licemjeru ''domoljubni'' u troskocima!
Šupčino seljačka makni se ti.Ja sam ovdje rođen a i ćaća mi i valjda mogu živjeti u miru, a ne gledati vas kako se drogirate,rigate i ločete ispod mog prozora.Tko je neki Bogdan i Galić da mi unosi nered u život.Mislite li vi kako je ljudima koji imaju bolesnu djecu ili ljudima pred smrt sa najtežim dijagnozama ležati na samrti i slušat to što vi radite.Goni se u 3 p.m. idiote jedan i ti i organizatori.Pravite to negdje gdje nikome ne smeta i sve OK.Eno mu njegove Jare odakle mu je ćaća šljego pa neka tambura misec dana.
"Kad umreš, ti ne znaš da si umro i nije ti teško. Teško je drugima. Isto je i kad si glup."
Lijep citat za sve ove protivnike WHF-a. Da, najbolje bi bilo potjerati iz grada sve što nije spremno slušati samo ćaću i mater, na poslu, u crkvi i na izbornim skupovima. I obvezno na svakom tom govoru potvrđivat glavom i cijeli život provesti živeći ideje koje su mu ćaća i mater i svi njegovi preci mislili. Ništa novo ne donijet u život, ništa drugačije iskusiti, ništa ne pokušati...
Hvala Bogu na pojedincima koji se ne uklapaju u ono što vi mislite da bi trebao biti život, vjera, nacija i ljubav.