Čilić: Tenisa vjerojatno nema do 15. rujna

Marin Čilić nalazi se u Cavtatu gdje trenira i čeka nastavak sezone.

Gostovao je u podcastu Sportkluba gdje je govorio o raznim temama, a krenuo je s pričom kako je saznao da sezona odlazi u mirovanje.

Kada su otkazali Indian Wells, imao sam najskuplju kavu. Naime odmah nakon završetka Davis Cupa otišao sam za Los Angeles kako bih što prije došao u Indian Wells jer je bila mogućnost da igram već prvog dana i dok smo slijetali u LA, pola sata prije toga turnir je otkazan. Prespavali smo u Los Angelesu i odmah se vratili nazad. Od tada sam u stanju mirovanja, ali i treniram i pripremam se. Prva četiri tjedna trenirao sam i više nego što sam trebao, ali iskreno uživam u tome. Volim vidjeti napredak na svojoj igri. Uz mene je bio i trener Vilim Višak, kasnije je došao i Vedran Martić s Dujom Ajdukovićem pa smo trenirali dva tjedna. Sada kreće treći ciklus s Vilimom i kondicijskim trenerom.

Veliko je pitanje kada će se sezona nastaviti i hoće li se nastaviti.

To je pitanje od milijun dolara. Teško je znati, ali spominjao sam i zadnjih tjedana da kako je pandemija došla brzo da se nadamo kako tako brzo može i otići. No kako stvari idu, vjerujem da se 99.99 posto otkazuje i američka turneja što znači da tenisa nema do 15. rujna. Teško je znati što će biti kasnije, koji će se turniri igrati, hoće li biti Mastersa, hoće li se sve spojiti, ali vjerujem da to ni u ATP-u ne znaju. Ili jednostavno sve zaboraviti i ići ispočetka.

Marin je jedan od rijetkih igrača na Touru koji nikada nije predao nijedan meč iako je imao situacija kada je mogao.

Bilo je par situacija u kojima sam znao da sam ozlijeđen i da ću teško do pobjede. Izdvojio bih dva meča, finale Wimbledona sam odigrao jer je finale, bilo bi glupo i ne bi izgledalo najljepše da sam predao, a također kada sam 2015. igrao protiv Đokovića, izvrnuo sam gležanj u četvrtom kolu US Opena protiv Chardyja. Osjetio sam da sam ga iskrenuo, ali nisam htio zvati fizioterapeuta da Chardy ne osjeti da sam slabiji na toj nozi i dobio sam treći i četvrti set. Kada sam došao u svlačionicu već je sve bilo plavo i imao sam hematom. Nakon toga sam dobio čak Tsongu što je bio pothvat u takvom stanju, ali Đoković je tada bio u najboljoj formi i nisam mogao, osim toga bio sam i branitelj naslova u New Yorku.

To finale Wimbledona sa žuljevima posebno ga je pogodilo.

Dobio sam žuljeve već pred kraj meča u polufinalu. Čim sam došao u svlačionicu, odmah sam išao kod fiziotarapeuta i na žalost stvorilo se dosta vode ispod palca. U to vrijeme su fizioterapeuti izvlačili vodu injekcijom, ali taj način je nezgodan jer dođe do boli i krvi. Ja sam vjerovao da ću se do finala oporaviti, to je bio petak, u nedjelju ujutro ponovno zagrijavanje i na žalost injekcija nije pomogla. Pred meč je bila odluka da ću dobiti još jednu injekciju 20 minuta prije izlaska i bio sam uvjeren da neće biti bolova. Međutim injekcija opet nije funkcionirala i dečkima sam deset minuta prije izlaska rekao da se ne mogu kretati, odnosno zaustaviti u jednu stranu, ali idemo pa što bude, bude.

Na US Openu 2014. godine nekakva prekretnica bio je meč protiv Gillesa Simona s kojim nije volio igrati, a u New Yorku ga je napokon dobio i to u pet setova.

Ne cijenim ga nimalo jer se na terenu uvijek izvija, boli ga gležanj pa ga boli koljeno, pa ne može igrati i onda trči pet sati. To nam se dogodilo i na Australian Openu te godine, ista situacija, previja se i ne može igrati i onda nakon kišnog prekida igra kao da se ništa nije dogodilo. U svakom slučaju nakon tog meča sa Simonom, ušao sam u zonu. Pred meč s Federerom, bio je to jako težak dan, na zagrijavanju Goran i ja, a u zraku je bila tolika vlaga da smo bili potpuno mokri za 25 minuta zagrijavanja. Nakon toga pala je kiša i kad smo Federer i ja izašli na teren bilo je sasvim drugačije vrijeme, to mi je dosta pomoglo.

(www.jabuka.tv)