''Najviše mi je stalo do kritike domaće publike i do njihovog prihvaćanja filma.''
Kratkometražni igrani film redatelja i scenarista Nebojše Slijepčevića i producenata Katarine Prpić i Danijela Peka (Antitalent) natječe se za Zlatnu palmu za najbolji kratki film s još deset naslova iz cijeloga svijeta te je u spomenutu selekciju uvršten među više od 4.200 prijava.
Riječ je o drugom filmu od osamostaljenja Hrvatske koji će na canneskom festivalu biti prikazan u službenom, glavnom natjecateljskom programu, odnosno u konkurenciji kratkometražnih filmova (“Ciao mama” Gorana Odvorčića i Propeler Filma 2009. godine).
Festival u Cannesu završava u subotu, 25. svibnja, svečanom dodjelom nagrada.
Film govori o istinitom događaju i herojskom djelu jednog pojedinca sredinom ’90-ih kada su u Štrpcima u Bosni i Hercegovini naoružane srpske paravojne snage zaustavile vlak s 500 putnika na relaciji Beograd-Bar te počinile ratni zločin pogubivši 19 muslimana.
Tom činu suprotstavio se samo Kaštelanin Tomo Buzov, umirovljeni časnik Jugoslavenske narodne armije.
Scenarij za film napisao je redatelj Nebojša Slijepčević, a uloge tumače Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić, Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina.
Film se temelji na stravičnom zločinu počinjenom u Bosni prije 30 godina. U svaki su zločin uključene tri strane: počinitelji, žrtve i svjedoci. Redatelj je rekao kako ga je posebno zanimala treća skupina.
Pristupili smo ovom filmu kao da se događa danas, i kao da se ova situacija događa nama, ovdje, dodao je o filmu redatelj. Nasilje se, dodao je, događa oko nas svakodnevno i “svatko od nas se u tome suočava s pitanjem koje postavlja i protagonist filma: trebamo li se suprotstaviti nasilju čak i ako nismo neposredna meta”.
Film je nastao u koprodukciji četiri zemlje – Hrvatske, Bugarske, Francuske i Slovenije.
Koproducenti filma su Katya Trichkova (Contrast Films, Bugarska), Noëlle Lévénez (Les Films Norfolk, Francuska) i Boštjan Virc (Studio Virc, Slovenija). Film je nastao uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.
U službenom natjecanju kratkometražnog filma ove se godine natječe njih 11, a jedan od članova žirija kratkometražne konkurencije je i Vladimir Perišić čiji je dugometražni igrani film “Lost Country”.
Film “Lost Country” je realiziran u koprodukciji s Hrvatskom (Ankica Jurić Tilić, Kinorama), 2023. godine prikazan u sklopu paralelnog programa Tjedan kritike (Semaine de la Critique).
Na industrijskom dijelu festivala sudjeluju i hrvatski filmaši: producent Tibor Keser na platformi Producers on the Move, a producentica Lucija Perić na New Producers Room (Short Film Corner / Rendez-vous Industry).
(www.jabuka.tv)
[gallery ids="692505,692498,692506,692513,692520,692502,692495,692494,692516,692496"] Njemačka nogometna reprezentacija pobijedila je Škotsku s 5:1 u prvoj utakmici Europskog nogometnog…
[gallery ids="692509,692511,692510"] Juniori HKK Široki u petak su na Pecari u odličnoj utakmici savladali ekipu…
[gallery ids="692488,692486,692489,692487"] Predstavljanje knjige – slikovnice "Mala medicina" autorice i doktorice Darije Ostojić izazvalo je…
Princeza od Walesa Kate Middleton objavila je novosti o svom zdravlju, prvi put od kada…
U organizaciji 1. pješačke gardijske pukovnije Oružanih snaga BiH, u petak je u vojarni Ante…
Papa Franjo pozvao je lidere bogatih svjetskih demokracija da u prvi plan rasprava stave upotrebu…
Komentari:
Jako zanimljiva tematika. I ne mora se ici u tako ekstremne situacije, kao sto je rat/tj.oruzani sukob u kom sama cinjenica da je druga strana naoruzana i u svakom trenutku ima moc nad nama, moze odluciti hocemo li dalje ziviti, ili ne, je ta uloga "svjedoka" poprilicito nemocna, jer se i ona u stvari za tren moze pretvoriti u zrtvu. Mislim da bi bilo jos zanimljivije obraditi temu o svakodnevnom nasilju, koje se dogadja stalno nama i oko nas, ali ne samo fizickom, koje je u modernom zivotu rel.rjetko, nego o verbalnom, emocionalnom i psihickom nasilju, koje je sveprisutno i svakodnevno. U takvom modernom zivotu uloge se cesto mjesaju, a ni mi sami nismo cesto svjesni koju ulogu imamo, jer su granice dosta fleksibilne, u jednom trenutku smo zrtva, a u sljedecem pocinitelj, a da to nismo ni skuzili.