Brico na vratima grada: Ja sam inventar Širokog Brijega

Prva asocijacija na kultnu dramsku seriju “Velo misto” legendarnog splitskog kroničara Miljenka Smoje mnogima je brijač Meštar kojega je utjelovio Boris Dvornik. Posebno je pamtljiva njegova replika ”Neću politiku u svoju butigu” koju je, aludirajući na nepoželjnost političkih razgovora u svojoj brijačnici, veoma često ponavljao onima koji bi pokušali promovirati svoja politička opredjeljenja u njegovom malom obrtu.

U živopisnoj kronici grada Splita u kojoj se, uvijek između smijeha i drame, isprepliću mnoge ljudske sudbine u razdoblju od 1911. do 1945. godine riječ brijača Meštra uvijek je imala posebnu težinu. Meštrovo se mišljenje običnom malom pukom veoma često doimalo jedinim ispravnim u potrazi za rješenjem razmatranog problema ili teme.

Humorom prožeti društveno-politički komentari

Kako je Meštrova brijačnica bila mjesto susreta na kojima se razmatralo o manama i vrlinama jednog grada i vremena, tako bi se moglo reći i za frizerski salon širokobriješkog brice Damira Ćorića – Damca. Njegovi veoma britki i humorom prožeti društveno-politički komentari koje objavljuje preko svoga Facebook profila česta su tema razgovora u Širokom Brijegu.

Iako ponajprije izazivaju smijeh i izmamljuju osmijeh na lice, njegovi komentari i statusi veoma često potiču na razmišljanje (da ne kažemo i angažirani rad). Na sebi svojstven način, pomalo ironično i mangupski se poigrava onime što se događa u njegovom Širokom Brijegu, društvu, državi…

”Facebook mi je kao dječje igralište na kojem se kao malo dijete zabavljam. Mnogima su ti moji komentari postali predmet rasprave i svatko ih prihvaća i razumije onako kako osobno smatra da ih treba vrednovati. Unatoč različitim reakcijama, nikada nisam imao nikakve ozbiljne prijetnje zbog napisanoga. Ili možda i jesam, ali ih nisam osobno shvaćao”, ističe naš sugovornik koji za sebe ima poseban opis.

”Ja sam inventar Širokog Brijega i vječna oporba svakoj vlasti. Kako ovoj aktualnoj tako i svakoj onoj u budućnosti. Iako apsolutno nikoga ne mrzim i nikome ne želim zlo, moja je struka praktički kroz cijelu svoju povijest bila pomalo protiv svih režima i vlasti”, dodaje Damac.

“Širokobriježani” navikli slušati žene

Svoje stavove iznosi javno i uvijek stoji iza napisanoga ili izrečenoga. Svjestan i brojnih pozitivnih pomaka u svome gradu, priznaje, nastavit će komentirati poteze aktualne vlasti i plodove njihova rada. Uostalom, zanima ga samo boljitak okruženja u kojem živi i sa suprugom Natalijom i troje djece vidi svoju budućnost.

”Moj odnos s vlasti je idiličan. Uistinu nemam problema s njima. Koliko god oni naprave za Široki Brijeg, uvijek ću reći da je malo”, ističe Damac želeći svojim riječima potaknuti njihov voljni moment za bolje i više.

”Prostora za napredak uvijek ima. Grad nije ni njihov ni moj, nego svih nas koji ga istinski volimo. Zato Široki Brijeg vidim kao mali i lijepo uređeni gradić po svakom ključnom infrastrukturnom i životnom pitanju”, dodaje naš sugovornik.

Iako smatra kako sljedeći mandat moraju doći mlađi ljudi, školovani, s više voljnog momenta i oboružani znanjem stranih jezika, velika mu je želja na čelu grada uskoro vidjeti gradonačelnicu. Razlog tome leži, kako kaže, u činjenici da su ”Hercegovci, a posebno Širokobriježani navikli slušati žene”.

Posao prožet brojnim zgodama i anegdotama

Brico, kako ga nazivaju oni kojima ”na glavi radi”, za zanimanje frizera se odlučio jer je, kako kaže, ”od svih škola u Mostaru tu bilo najviše žena”. Ispočetka, priznaje, za frizerski posao nije bio previše zagrijan. Naglašava kako se sve promijenilo kada je upoznao svoga učitelja.

”U početku sam bio dosta nemaran učenik, neke nastavnice su zbog mene ekspresno posjedile, a moj otac praktički bio redovitiji od mene u školi. No, kasnije sam se uozbiljio, za praksu našao najboljega učitelja i frizera na svijetu Tomislava Naletilića – Ćomu, krenuo volontirati u staračkom domu na Radobolji u Mostaru i ostalo je povijest”, prisjetio se Damac svojih frizerskih početaka.

U proteklih dvadeset godina „gledanja u tuđe glave“, od čega petnaest samostalno, svjedočio je brojnim zgodama i anegdotama koje će, kako kaže, jednoga dana pretočiti u knjigu.

”Upravo zbog toga svoj posao ne bih mijenjao za ništa na svijetu”, poručuje ovaj popularni Brico koji, poput glavnog stražara bogatog trezora, budno i zorno, u svome malom obrtu kraj Soptinih kuća nastavlja pratiti bilô svoga grada. I biti, istovremeno, i kroničar i kritičar širokobriješke mijene.

(www.bljesak.info)