Bliži se kraj ljeta, a supermarketi nas iznova bombardiraju akcijama za školski pribor i odjeću. Djeca postaju centar naših preokupacija i ambicija, a jedan od najvećih stresova na roditelje i djecu je polazak u prvi razred osnovne škole.
Stoga vas želimo opustiti i razveseliti s nekoliko asocijacija na niže razrede osnovnih škola iz vremena s kraja 20. stoljeća.
Pernica na kat i dan danas postoji, ali više nije toliko u modi. Prije 20tak godina najveća “faca” u razredu je bio onaj tko je imao pernicu s “najviše katova”. U sjećanju ostaju pomna brojanja katova i rasprave je li jedan kat znači jedna ploha na kojoj su bojice ili jedan patentni zatvarač između dvije plohe.
Za jednu marku mogli ste kupiti dva paketa Panini sličica, dvostruko više nego danas. Ne treba spominjati da ste paketiće u to vrijeme mogli kupovati njemačkom markom, kunama, dolarima, a ponegdje i talijanskim lirama. Jedan paketić sličica iznosio je 0,5 KM, a tada ste taj iznos mogli platiti papirnom novčanicom od 50 feninga.
Smrznuti sok u plastičnoj ambalaži bio je u to vrijeme strašno popularan. Za samo 1 kunu mogli ste se osvježiti od ljetnih vrućina, a još i dan danas traju rasprave kako se ovo ledeno čudo zapravo zove. Jedan od naziva je i “uži-duži”.
Možda zvuči nevjerojatno ali jedini način za pozvati roditelje prije 20 godina bio je ubaciti karticu s “impulsima” u telefonsku govornicu i utipkati broj. Mogli ste pitati i ravnatelja da vam izađe u susret i dopusti da “okrenete” kući.
Djeca su u to vrijeme još izgledala kao djeca: potpuno bezbrižna od nametnutih kompleksa skupoće odjeće i prepoznatljivih marki. Nije rijetkost da se u jednom razredu moglo pronaći više majica iz SAD-a koje su stigle kao ratna pomoć putem Caritasa.
Pokemon žetoni su, istina, par godina mlađi, ali teško ih je ne spomenuti u ovoj priči. Oni koji danas paničare zbog “zdravoljubaca” ili nekih popularnih crtića, očito se ne sjećaju pokemon “manije”.
Inovacije u svijetu repromaterijala uvijek su izazivale pažnju školaraca. Netko bi u učionicu donio “izum” a uskoro bi se uvijek našao netko tko bi čari moderne tehnologije pokušao zlorabiti.
Jedna je to od posljednjih generacija za koju su grafoskop i grafofolije bile stvar “tehnologije”. Preteča powerpointa danas izgleda tako opuštajuće i nenametljivo da bi se moglo razmisliti o njegovoj reaktivaciji.
Ogromne “kockaste” torbe bile su simbol prestiža ali i gluposti. Ogromna teška i plastična masa bez imalo anatomske dimenzije danas je relikt iz prošlosti. Nažalost, težina torba i dalje je ostala ista.
I za kraj je tu standardni doručak: smoki i sokić. Novčani fond za doručak u iznosu od 1KM, gotovo u pravilu, utrošio bi se na ovaj neumoljivi dvojac i jednu Čunga Lungu.
(www.jabuka.tv)
e lale moja,,,,,,
A je i lipo bilo… kad neko kaze nebi nazad…
Evo ja kažem da ne bi
Suza na oko krenu kad sam vidio euro2000 sličice, ali one iz 1998 nikad neće izać iz glave, SRCE KO KUĆA
Unda su moga i za Hajduk navijt, zna je se približit dinamo i digod osvojit a danas derby gorica hajduk i dinamo mančister siti
Živa istina, nostalgija teška…
Svaka cast na tekstu.
Nade Nade daj sendvić!!!
🤣🤣🤣
Kočerin City.
Kusuri se u cunga lungama vracali haha to su bila vremena
A bio je onaj zuti sokic ako se netko sijeca
Goal
Goal i sendvic marka i pol 🙂
Da, GOAL sok, ali nema na internetu skoro ništa o njemu
Srce mi zaigralo kada sam pogledao ove slike, vise ovakvi stvari, uljepsa mi dan!
Eeee to su bila lipa vrimena:-) Te stvari postoje i sad ali po duploj cijeni:-( .a place skoro pa nimalo vece.sve uduplo skuplje…
Bila normalnija dica
A TEK PEDESET GODINA PRIJE!!! KAKVA CUNGA- LUNGA! VEC UJUTRO MALO DIVKE I AJ CA!!
Neka bezbrižnija vremena :):)
Neka bezbrižnija vremena :):)Da,zuti sok, mslm da se zvao Goal
Puno smo bili humaniji, pametniji imali smo razumijevanja za sve oko sebe. Zivot se cijenio i postivao vise nego sada
Eeeeee davno je to bilo jedva pamtimo neki su i zaboravili
Milka djavlice jedna svašta ti i ti pamtiš😊
Šta ti je jebena nostalgija. Ovako smo i mi prije 20 godina se sjećali lijepih trenutaka odprije još 20 godina.
Uvjek je neko mogao kupit a neko ne već kad dođe kući jede djeca sa sela su uvjek imala a građani se grebali od njih
U moje vrijeme su i ribice aktualne bile uz smoki😆
Kad sam ja išla u školu nije se kupovao ni smoki ni sokić nego mama namaže šnitu domaćeg kruha domaćim džemom od šljiva i drugom šnitom poklopi, stavi u vrećicu. Vrećica se nije bacala nego sačuvala za idući dan. U školi se napij vode i dobro. Čekalo se kad će Božić da se osuši pečenica i kobasica, onda se umjesto džema stavljalo to. Dica bila zdravija i zadovoljnija. A danas……šta kupuju, šta jedu🤦♀️
A staces vazda je bilo nekom vako nekom onako😐
I Hajduk je bio prvak 2003. i 2005.
Je a bice stelom e
Svako vrijeme nosi svoje lijepe i manje lijepe stvari, prilike, osobe , trenutke kojih se sjećamo…lijepo se bilo prisjetiti i vratiti u proslost kroz prikazane slike u tekstu… pohvala autoru ideje , svako dobro prošlim, sadašnjim i budućim skolarcima