Biskup Perić: 70 % vremena sam ulagao u hercegovački i međugorski slučaj i nisam ih riješio

U emisiji Aktualno Hrvatskoga katoličkog radija mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić govorio je o svojoj posljednjoj knjizi “Nada koja ne postiđuje”.

U knjizi biskup Perić, među ostalim, iscrpno analizira pismo koje je komunističko tužiteljstvo pripisalo kardinalu Stepincu, a ono je bilo najvažnijim predmetom optužnice i osude koju je izrekao komunistički sud na montiranom procesu hrvatskome blaženiku, prenosi KTA.

Biskup Perić opisao je kako je ta knjiga nastajala više godina, počevši prije 5-6 godina kada je započeo održavati duhovne vježbe svećenicima o temi duhovnosti blaženog Alojzija Stepinca. Uvidjevši količinu te građe i mogućnost dodavanja i druge, prije oko godinu dana rodila se zamisao da se to duhovno štivo može složiti u knjigu.

Dodao je i posebni dio o odnosu kardinala Stepinca prema hrvatskoj državi, komunistima, patnji koju je doživljavao te se po pronalasku kopije pisma koje je pisano u Papinskom hrvatskom zavodu svetoga Jeronima, s arhivarom Ivanom Baltom uputio u Rim gdje su našli čak tri verzije toga pisma koje su proučavali i sve je to ušlo u knjigu.

Biskup Perić govorio je i o samom naslovu knjige i kako je izveden iz Stepinčevih gesla: “U tebe se Gospodine uzdam” i “Ne daj da se ikada postidim” te je složeno u “Nada koja ne postiđuje”. Te se riječi nalaze i u jednom psalmu, pa u epistolariju apostola Pavla Rimljanima, rekao je biskup.

Pisati o Stepincu bio mu je duhovni hobi, ljubav prema Stepincu počela je u zagrebačkoj katedrali katedrali na njegovu posljednjem ispraćaju na kojem je bio kao sjemeništarac, pa kao bogoslov, u Rimu je pak često posjećivao zavod sv. Jeronima, čitao je emigrantski tisak te naposljetku odlučio magistarsku radnju izraditi o Stepincu i njegovoj ulozi u odnosima Crkve i države, rekao je mons. Perić.

Njegov mu je profesor predložio da i doktorsku radnju piše o Stepincu. Bilo je to 1970. godine kada zabranjen broj Glasa Koncila zbog članka o Stepincu, koji je nakon sudske presude uklonjen iz broja.

Nakon toga mu je uvijek bila želja – zbog sebe i svoga svećeničkog hoda – proučavati taj lik. Biskup Perić istaknuo je da je osim naslova vrlo značajan podnaslov knjige – “Duhovne vježbe svećenicima” – što znači da je istaknut duhovni aspekt Stepinčeve osobe – i možda je to ono najviše privlači knjizi.

Želio sam na takav način prikazati Stepinca – s takvim duhovnim, svetačkim, mučeničkim naglascima, istaknuo je biskup Perić.

Na pitanje s obzirom s kakvim se sve lažima blaženik suočavao u prošlosti i kako još uvijek te laži opstaju u medijskom prostoru, može li istina uopće pronaći svoj put u javnosti. Bi li možda bio smanjen interes vjernika za detaljima iz blaženikova života da nije bilo čitavoga ovog procesa na neki način odgode kanonizacije koji hrvatski put tako željno očekuje?

Biskup je odgovorio da je čitav Stepinčev put bio pun iznenađenja, kako njegov život tako i razdoblje nakon njegove smrti. Stepinac je proglašen i mučenikom i blaženikom na razini Zagrebačke nadbiskupije, pa prihvaćen u ostalim biskupijama, i cijeloga hrvatskoga naroda koji sad raznosi njegovu slavu, poštovanje i čašćenje po čitavom svijetu, on je već globalni, prisutan u svijetu kao ugodnik Božji koji se štuje, kojem se misa prikazuje, on je potvrđeni blaženik – ne silazi više s oltara. Kada će se Svetom Ocu svidjeti da bude i kanonizacija, to je zaista sada i sporedna stvar, napominje biskup Perić.

No, smatra da je vrlo značajno što se u posljednjih 4-5 godina toliko proučavao Stepinčev slučaj, na samo postulator koji je skupio i objavio ogromnu građu, nego svatko tko je zainteresiran sada može u detalje to proučavati.

Stepinac je na svim razinama danas prisutniji od svih hrvatskih svetaca i blaženika, smatra biskup Perić.

Na poseban način biskup se počeo utjecati Stepinčevu zagovoru u tijeku studija, kada je bio na bogosloviji na Kaptolu u Zagrebu i imao zdravstvene teškoće. Čak je izmislio svoju molitvu.

Osjetio sam da nisam izliječen ali sam mogao studirati. Nije mi bilo ni jednoga dana da nisam mogao pisati, proučavati – to je velika milost. Prati te križ i patnja da se ne uzoholiš u životu. Nakon nekoga vremena vidio sam da nije dovoljno samo proučavati toga čovjeka nego da se treba njemu utjecati, muke prikazivati njemu u zagovor, rekao je.

Navršivši starosnu dob, biskup Perić stavio je svoj mandat Papi na raspolaganje. Na godinama biskupskog služenja zahvalan je Bogu. Uzeo je biskupsko geslo “Da nam je kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje”.

Bio sam svjestan da me čekaju brojne nevolje, posebno dva slučaja – hercegovačkih župa i onaj međugorski – ukazuje li se ili ne – 70 posto vremena sam ulagao u njih.

Priznajem da nisam riješio ni jedan slučaj, znam da ću to morati prenijeti nasljedniku…. No, učinio sam ono što sam bio dužan učiniti – neka dragi Bog prosuđuje, neka nagrađuje ili kažnjava, rekao je biskup Perić.

Na pitanje o suradnji s apostolskim vizitatorom za Međugorje poljskim nadbiskupom Henrykom Hoserom, biskup Perić odgovorio je su se vidjeli uz božićne i novogodišnje blagdane. Razgovarali su, no imaju različite zadaće, nadbiskup Hoser brine za sav pastoral za župu Međugorje, “a ja imam svoju, koju sam predao Svetom Ocu da odlučuje”.

Na kraju razgovora biskup Perić spomenuo je pojedinost iz Stepinčeva života – njegovu majku Barbaru koja se kod Stepinčeva krštenja zavjetovala da će prikazati post da ako je volja Božja Stepinac bude svećenik.

Molila je tolike godine i pokazala se vrijednom i prevrijednom.

Stoga je biskup Perić u razgovoru sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem predložio da se za Stepinčevu majku pokrene barem biskupijski proces: “Mislim da bi bilo poučno i za današnje žene i majke“, prenosi KTA.

(www.jabuka.tv)

71 komentar

  • Da nisi mozda jednako visokog stupnja naobrazbe ili iskustva u teologiji kao g. Peric, pa da mu proturjecis u necemu? De molim te.

    • Biskup nije samo teolog. On je pastir (naroda), crkveni čovjek, i u konačnici i teolog. Problem je zapravo višestruk sa kojim se on kao takav suočio i suočava i nije čudno što sam nije bio u stanju riješiti pred njega stavljena pitanja, pa čak niti jedno od njih. Crkva se na svim parametrima nažalost dijeli: kako u svjetonazorskom pogledu, a takodjer i u teološkom (sa naglaskom ovdje na ‘ulogu i status’ Djevice Marije), a i u pogledu samoga ‘pastirstva’ kao takvog odnosno u smislu samoga poslanja od Pastira – Isusa Krista tj. konkretno govoreći što zapravo predstavlja i koji je smisao i doseg tzv. Utjelovljenja, Inkarnacije. U tim i takvim okolnostima puno je onih koji love, parcijalno, za sebe u mutnom, i sasvim je lako skrenuti, svima, sa pravoga puta. Jedno je sigurno, da tvrdoglavost i vjera u osobnu ispravnost u svim tim i takvim okolnostima ne pomaže niti najmanje, već naprotiv – siguran je put u propast, za onoga koji Boga traži, koji je vjernik. Zato su sveci i mistici isticali preziranje samoga sebe kao učinkovito sredstvo spasenja. A kome godi poziv na preziranje/odricanje od sebe?

  • Smece nikako da vise ode.. zavadio vjernike, pokusao protjerati fratre iz svojih zupa, vise slici na partizana nego na biskupa. Nasljednik ovoga biskupa nemoze nikako biti gori covjek

  • Ništa ti nisi napravijo, da sie imalo volje pokazo ne bi Papa slao drugog biskupa!!!
    Samo ti novac iz ociju viri!!!!

  • Nisi rijeio dva ključnja problema. To je znak Tvoje nesposobnosti. Biti će zapanćen kao najnesposobniji mostarsko duvanjski biskup koji je razjedinio vjernike.

    • U ime naroda nemoj ti govorit koje razjedinio vjernike. TOVARE JEDAN mozda si ti razjedinio,evo i sad razjedinjujes svojim glupim kom.

  • I UDBA je necija sluzba… Do kraja zivota ostati vjeran onima koji su te postavili… Eto ti bad, Vatikan ima malo drugaciji stav o Medugorju i ukazanju pd biskupa Peroca. Kome sada vjerovati…

  • Sramota ovih naših kao vjernika….komentara…jesu li iz fratarskih župa….jad i tuga jednog naroda…okanite se biskupa,pravi vjernik i pravi čovjek….novine otpuštenih fratara,to vi čitajte…e možda je to vjera vaša ali moja nije…ima ljudi koji vjeruju u boga a ne u fratre…..

    • Mi smo mali franjini siromaski, glavna misao nam je cistoca, siromastvo i poslusnost.
      Lakse nam je citat fratarske novine od 15 stranica nego knjige od 200 stranica vaseg namrstenog biskupa.
      Ako citali knjige onda moramo razmisljat, a kod nase Zive Crkve ne moramo, oni nam kazu sta trebamo mislit

  • Ima biskup dobrih, ali ima i onih drugih. Tvrdoglavost je njegova velika mana. Ne znam jesam li u pravu, ali mi se čini da bi biskup drugačije postupao da je mogao kupiti međugorsku pinku. Lova je zeznuta stvar!

  • Kako vas stid nije tako o Biskupu Pericu pricati, pa imate li imalo mozga ili su vam ga vasi tzv franjevacki zupnici potpuno isprali (cast izuzecima). Pa zar stvarno mislite da bi Peric godinama bio Biskup da ne radi prema Crkvenim pravilima i zakonima. Sramim se sto sam okruzen takvim maloumima kao sto ste vi koji pljujete po Biskupu.

    • Je li i on pedofiliju prijavljivao samo crkvenoj sluzbi za izmjestanje optuženih svećenik u druge zupe? Po crkvenom zakonu, naravno.

      • Jel itko prijavio pedofiliju dalije ikako bilo u biskupiji da bi biskup djelovao.Kad vise nemate sta “lajat“onda se dovezete crkve biskupa,svecenika,obitelji .Tako je kad sotona nemoze mirovat,doce i tomu kraj.Strpljen spasen.

  • Uh ali veliki samozvani samoproglašeni vjernici laju na biskupa. Tko ste vi da sudite? Kako vas nije stid ući u crkvu sveti Božiji hram??

    • Crkva vise nije sveti bozji hram, to je nasa kuca gdje se ponasamo kako hocemo, polugoli, noga priko noge, bombone jedemo, vodu pijuckamo, cekamo kad ce procitat ko je koliko dao za crkvu, tracamo, podsmijavamo se , gledamo ko je dosa ko nije, hostije jedemo ko keks, u ruku itd isl idr
      I slusamo nase pratre koje biskup mrzi.

      • Pričest na ruku je ispravna i dopuštena. Osim toga, jezik je i u bakteriološkom i u moralnom smislu prljaviji od ruke, a klečanje je stav duše a ne tijela koje je ispravno samo ako je prema Bogu usmjereno, a Bog nije samo ‘skučen u hostiji’ već je ‘sveprisutan’. Naravno, opća je kultura sasvim nešto drugo, ali nije uopće nužno da ‘kulturan i propisan’ jest u pravilu istoznačan bogobojaznom. Tvoje ‘branjenje’ biskupa i crkve nije ništa manje krivo od svih devijacija ovih koji ih napadaju.

        • Putujuci ovom tvojom stazicom relativiziranja i banaliziranja dolazimo do toga da ni osobna ispovjed nije neophodna, vec je dovoljna opcenita s pocetka mise, da se katolik ne treba pricescivati vec da je dovoljno udahnuti sveprisutnog Boga, da stav tijela nije bitan, iako u medjusobnoj komunikaciji tijelo itekako “govori” itd

          • Ne znam kojim logičkim vratolomijama i silogizmima, i čime već sve ne, si uspio doći do tih i takvih zaključaka iz pročitanog upisa? Ono što ti ovdje radiš jeste da uglavnom provociraš, neutemeljeno, pa se nadaš u isprovociranim odgovorima pronaći neku potvrdu svojim očitim fantazijama i osobnim konstrukcijama. U logičkom smislu ti zapravo koristiš varijaciju pogrješnog tzv. „cirkularnog argumenta“ u kombinaciji sa psihološko-emocionalnom iluzijom tj. grješkom u mišljenju odnosno provokacijom u komunikaciji tzv. „samoispunjujućeg proročanstva“, iza kojega stoje neki neriješeni emocionalni problemi sa okolinom koji nemaju veze sa vjerom i crkvom. Treba ti dobar psihijatar i psiholog, a ne sakrament.

    • Za anonimno 17.02:
      Lijepo si me izanalizira, postavio dijagnozu, odredio terapiju, i onda je svizac zamotao cokoladu.
      Vecina nas komentatora ovdje smo prosti i neuki ljudi, barem glede teologije, sto citajuci tvoje upise i odgovore mozemo (ne)logicki zakljuciti i nije losa stvar obzirom na tvoju lukavo skrivenu bahatost, oholost, preuzetnost, samodopadnost, duhovnu aroganciju i new age duhovnost.
      Ali mozda si i u pravu, ovo za psihijatra i psihologa, potrazit cu pomoc. Hvala ti na bratskom savjetu, Bog te ljubi, pis bradr.
      No pade mi na pamet, ovako nelogicnom, ako je smrt posljedica griheha, nije li onda i bolest, pa i dusevna, koju mi dijagnozu ti utvrdi na daljinu, darom vidovitosti, pak posljedica grijeha? Sto mislis? Ili je samo u pitanju usud, zla kob ili slucajnost?
      Ima li smisla uopce koristiti sakramente kao lijek? Na um mi pada iz Svetog Pisma kako je Gospodina pisao uputnice kako kome, slijepom da ide na oftalmologiju, opsjednutog uputio psihijatru, hromog na ortopediju itd.
      Dao si mi ideju za razmisljati.
      U pravu si bio i podastro dokaze da jezik moze biti daleko poganiji i prljaviji od ruke, ali o tom drugi put.

      • „Pis bradr“, potraži svakako pomoć, znanstveno-empirijski utemeljenu, jer ćeš time olakšati i sebi ali i okolini život. Bog te ljubi, istina, ali u tvom slučaju sakramenti kao takvi ne mogu pomoći već ti samo odmažu jer se tim više zavaravaš.
        Smrt je isključivo posljedica „Adamovog grijeha“, a ne tvog ili bilo čijeg osobnog, pa tako ni bolest kao takva nije posljedica nikakva osobna grijeha (izuzev, možda, religiozne zatupljenosti); osim, naravno, ako ti ne misliš i dalje nastaviti sa svojom ‘logikom’ tj. silogizmima pa si fino ustvrdiš da je „Bog uzrok i Adama, i grijeha, i smrti, i svakojakvoga sranja“ itd. jer prije stvaranja nije postojalo ništa.

        • U vremenima ovim, kada Crkva na čelu s Franjom u središte svog zanimanja i djelovanja postavlja čovjeka, ali ne onako kako je to Otac naumio žrtvujući svoga Sina, kada je prioritet, čak božanstvo i zdravlje i blagostanje i ugoda svake vrste, u vremenu kada Crkva postaje socijalna ustanova, obična nevladina udruga, orijentirana na tjelesnu, a ne nedajBože duhovnu glad koja je očita, zadužena za prosvjetiteljstvo i znanost,kada svjesno i namjerno utapa svoj Nauk u mrtvo more sinkretizma, neke nadreligije, duhovnog košmara, kada znanost postaje religija, kada je klečanje stav duše, a ne tijela i ispravno je usmjeren samo prema Bogu koji je eto skučen u toj hostiji, pa ga i ne prepoznaje nitko, a pošto je sveprisutan ne bi imalo smisla hodati klečeći (ova ti je dobra, priznajem), u takvom dakle svijetu ne čudi ova tvoja duhovna nesređenost gdje s puno filozofiranja, mnoštvom izgovorenih “umnih” riječi, ustvari ne kažeš ništa. Onako ko današnji političari, narodski rečeno šupljaci. Samo ovaj duhovni je daleko opasniji.
          Kukala mu majka, ako si teolog i još k tome prenosiš ovaj svoju duhovni bućkuriš na mlade, onom tko ti povjeruje i pomisli da ima smisla ovaj tvoj dušepogubni nauk. No, tko te bude poslušao bar će bit sit u tjelesnom smislu. ko i sam što si.
          Drugo vam ništa i ne treba.

  • Jedan od najpismenijih,u Hercegovini.Crkva bez Biskupa nema temelje.A zločesti zavedoše nepismeni narod protiv Perića,pa zar mislite da Rim nezna super kvalitetu našeg Biskupa.Rim će i sada poslat Biskupa koji odgovara Vatikanu ,a ne pojedinim skupinama u Hercegovini.Ili slušaj ili skini habet,a ne provodi svoju volju,to u Crkvi neće ići bio Perić ili neko drugi.Bog te blagoslovio oče Biskupe,poživi i piši kao do sada.

  • Biskupe moj, moje poštovanje za svako dobro koje učiniste u obnašanju povjerene vam dužnosti. Ponosan sam što sam vaš suvremenik, također sam ponosan što zatirete krivovjerje u začetku, a onima koji se obraćaju sablažnjivo u ovim komentarima neka oprosti dobri Bog, jer je posve jasna njihova neukost, i nevjera. Zaista je nejasno odakle crpe ovoliki mržnju naspram crkvene institucije, oprosti im Bože jer ne znaju što čine.

  • Hercegovacki slucaj nije unijeo Ratko Perić.Ako imalo poznate situaciju onda bi znali da je izbio 1967 god.A konacni dekret Sveta Stolica je donijela 1975.I trebalo je se rijesiti mirnim putem izmedju Provincije ,Biskupije i Sv.Stolice i da ironija bude veca tako je predlozio biskup fra Paskal Buconjić.I eto sad smo tu gdje jesmo.Nadat je se da ce biologija uciniti svoje. Biskupe svako dobro Vam zelim,mislim da smo imali odlicnog teologa i čovjeka cvrstog stava.Bvb

  • Zanimljivo je da je hercegovački slučaj počeo još prije II svjetskog rata a eslkalirao je krajem 60-tih godina. Imao sam tada 10 godina i sjećam se kad mi se otac vratio iz Crnča sa vjerničkog skupa koji je zaustavio dolazak “popa” u selo i pred nama djecom rekao “nema Boga”. Naime, toliko je bilo vrijeđanja, psovanja i pljuvanja dijecezanskog svećenika , da ga je to zgrozilo. Naravno pamtim i propovijedi fratara na Širokom brijegu u ta vremena, puna suza, velikih riječi, povijesti i tuge…. Sada nakon 50 godina i svog osobnog životnog iskustva mislim da je hercegovački slučaj bio i ostao samo borba tko će ukupiti više novca i ništa drugo, nažalost, nije u pitanju!

    • Ajde sta ce stat mirno kad spominje crnac, i ja vucem korjen iz crnca samo mogu rec da u crncu valja jedino trafostanica,a sve drugo je nista.

  • Boze dragi otkuda tolika mrznja?? Korizma,trebali bi svi malo da najprije vidimo jesmo li mi grijesni ,pa tek onda nevaljalosti o drugima pricati.

  • Koliko pamtim nama u Hercegovini su stalno Biskupi problem. Zašto?
    Sta sve niste pričali o pokojnom Biskupu Culi a on je 1947 god. osuden od komunisticke vlasti. 13 godina pljuvali ste ga pa Zanic sada Peric sta se snama događa nasi Hrvatski vijernici, ni ktsna voda ne pomaze?

  • Sjetite se “lažnog biskupa” koji je u Čapljini dijelio svetu potvrdu ne tako davno u organizaciji fratara. Što reći osim što bi samostanski red franjevaca trebao se držati svojih načela nastalih još u vrijeme osnivača reda sv. Franje Asiškoga ( poslušnost, siromaštvo… ). Franjevci bi trebali živjeti strogim samostanskim životom, ne bi trebali biti po župama, a oni ni na koji način ne poštuju svoja izvorna načela i žive posve drugačijim životom od samostanskog i asketskog.

  • Ja pokušavam riješiti dvojbu sam sa sobom tog odnosa tkz popova i franjevaca.
    Na kocerinskoj crkvi sv. Petra i Pavle na cjelom pročelju slika sv. Frsnje?
    Bio bi zahvalan da mi netko objasni.

  • Bolest je posljedica grijeha. Kako griješimo tako i bolujemo. Kako smo griješili tako ćemo i trpjeti. Prestanite sa ovim. Korzma je. Ne sudite da vam ne bude suđeno. Nego smo svi trebali postiti i moliti da Duh sveti, Duh istine siđe i upravi i providi sa ovim narodom. A stablo se poznaje po plodovima. Ako ne donosi rod godinama treba ga sasjeć i baciti u peć- Svi griješimo. Svi se imamo više prilika pokajati. Ako tvrdokorno odbijamo priznati i pokajati se za grijeh (griješimo protiv Duha svetoga – ti grijesi se ne opraštaju) tada se ide tamo gdje je vječna vatra.

    • “Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja.” (Iv 9, 1-3)
      Bolest NIJE posljedica grijeha! Štoviše, bolestan je čovjek zbog idiota koji ga idu uvjeravati u suprotno u velikoj kušnji Boga prokleti.

  • Ma sve je posljedica grijeha.Djete ako se rodi sljepo nije ono krivo,tko zna sta su prije roditelji radili ili didovi,babe tko zna koje su oni grijehe cinili,samo nece da kazu uvjek kad cujes pricu vazda savrseno.

  • Za Anonimno
    Pa mislis li da je Bog osvetnik i da bi nad djecom vršio zlodjela. Slaba je tvoja Vijera. Zli ljudi su osvetnici.

  • Rjesit ce se to samo od sebe KGB lagano gubi uporista u vatikanu zahvaljujuciprolaznosti ovozemaljskog zivota vrime za vrime bog za vazda

Odgovori na Episkop X

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.