Bosna i Hercegovina prava je riznica autohtonih i originalnih prehrambenih proizvoda koji su nezaobilazan dio kulture i tradicije našega podneblja, ali nijedan od njih, nažalost, još nije na državnom niti europskom nivou zaštićen proizvod oznakama originalnosti, geografskoga podrijetla i tradicionalnoga ugleda hrane.
Dok u bazi podataka zaštićenih poljoprivrednih proizvoda Europske komisije (Database of Origin and Registration – DOOR) Italija dominira sa skoro 300 zaštićenih proizvoda, a Hrvatska na toj listi ima 15 zaštićenih autohtonih proizvoda, prostor rezerviran za Bosnu i Hercegovinu još stoji prazan, iako imamo skoro 160 prehrambenih proizvoda koji ispunjavaju uvjete za zaštitu, piše Dnevni avaz.
Livanjski sir s mlijekom iz Albanije
Tako i čuveni livanjski sir godinama čeka da ga zaštite, iako se Udruženje proizvođača autohtonoga livanjskoga sira “Cincar” na sve načine bori da tu priču dovede do kraja.
”Niti jedan jedini proizvod nije zaštićen na nivou države. To su nevjerojatne stvari, pravi apsurdi. Mi smo najbliži zaštiti jer imamo sve uvjete prema standardima EU, zakon je donesen, ali se i dalje nešto čeka da se to da u proceduru. Nisam zadovoljan suradnjom s nadležnima jer oni hoće da se sir zove livanjski, a da za njegovu proizvodnju uvoze mlijeko iz Albanije, Grčke…”, kaže Jozo Baković, predsjednik ovoga livanjskoga udruženja.
Danijela Petrović, dekanica Agronomskoga i prehrambeno-tehnološkoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru, kaže da, kao država, imamo veoma mnogo potencijala u ovom pogledu te da ostaje samo prepoznati koji su to bh. proizvodi koje možemo ponuditi EU.
Naglašava i da BiH ima ustanove koje mogu uraditi elaborate o zaštiti, nadležne agencije i firme zadužene za kontrolu i praćenje kvalitete i sigurnosti proizvoda te da u narednom razdoblju treba raditi na tom planu.
”Zakonski okvir je završen. Bilo je nekih sporova između agencija koje su radile na tome, ali je i to na putu da se završi. Imamo mnogo potencijala, počevši od livanjskoga sira, sira iz mijeha, ćuptera, raštike i slično. Bojim se da su nam neke stvari pobjegle dok smo mi prepoznali važnost te zaštite”, dodaje Petrović.
Zaštita imena i geografskoga podrijetla, slažu se svi, najbolji je način za unaprjeđenje kvalitete i konkurentnosti domaće proizvodnje te za promociju područja na kojem se ti proizvodi tradicionalno pripravljaju. Dragan Brenjo, zamjenik direktora Agencije za sigurnost hrane BiH, ističe i da zaštićeni proizvodi imaju prednost na tržištu u odnosu na one bez zaštite, iako su za najmanje 30 posto skuplji, piše Avaz.
”Zaštićeno” daje dodatnu vrijednost
”Zaštićeni proizvodi daju dodatnu prepoznatljivost području s kojega dolaze i promoviraju to podneblje, poput, recimo, livanjskoga sira. On samim svojim nazivom promovira cijeli taj kraj”, navodi Brenjo.
Bez obzira na to što nema zaštitu, livanjski sir, kaže Jozo Baković, može se izvoziti, jer se u njegovoj proizvodnji koristi pasterizirano mlijeko.
”Za nas su Europa – Split i Makarska. Nama ne treba veća Europa, jer smo mi sve što smo proizvodili prije rata, izvozili tamo i problema sa plasmanom nema niti će biti. Ali, kad je u pitanju zaštita, uvijek nešto koče, a u igri su i lobiji mljekara. Bez obzira na sve, nećemo odustati, jer ta procedura uopće nije komplicirana, samo treba krenuti u nju”, navodi Baković.
Netko drugi će zaštititi
Da BiH, pored Livanjskoga, ima kvalitetne sireve, potvrdilo je nedavno natjecanje koje je održano u Srbiji. Naime, u Mikser houseu u Beogradu održana je peta izložba autohtonih sireva, a među stotinu izloženih, ”Kupreški” i ”Tešanjski” sirevi osvojili su prva mjesta.
Podsjetimo, još 2013. godine stručnjaci su upozoravali da u BiH još nitko ne uviđa da bi sutra neki od autohtonih bh. proizvoda, zbog neposjedovanja zaštitne oznake, mogao doći u situaciju da ih netko drugi zaštiti.
Te godine, oznakom geografskoga pordrijetla, u BiH su bili zaštićeni cazinski med od kestena i gračaničko heklanje.
(www.jabuka.tv)
Mene stra za Ustipke i Prsut!!