Michael Barbarić: Najviše mogu zahvaliti 
babi Penavuši

Michael Barbarić 28 godina živi i radi u Phoenixu u SAD-u, a posljednje tri godine sve se više posvećuje kiparstvu. Ovaj samouki kipar, rođen u Knešpolju kod Širokog Brijega 1958. godine, član Udruge likovnih umjetnika “Art 35 North” u Arizoni, izrađuje skulpture u drvetu i raznim drugim materijalima. Na izložbi u galeriji “Coconino Center for Art” u Flagstaffu među 60-ak izloženih radova nalazi se i skulptura “Snježni leopard” Milivoja Michaela Barbarića.

Samouki umjetnik

No, prošlog je vikenda Michael izložio 30 svojih radova u svom ateljeu, odnosno radionici koja se nalazi u kiparovoj planinskoj kući u Kachini kod Flagstaffa u Arizoni. Ovaj samouki kipar posjetiteljima je demonstrirao način na koji izrađuje svoje skulpture.

– Počeo sam izrađivati figure u drvetu čim sam došao u Ameriku, ali sam zbog poslovnih obveza zanemario “diljanje”. No, nakon što sam prije tri godine izgradio vikendicu u planini, ponovno me “zgrabila” želja za izradom skulptura. Nastojim već osušenom i trulom drvetu koje nađem u šumi udahnuti novi život. Služim se vlastitom tehnikom koju ja nazivam “art-zakrpa”. Krpam mrtvo drvo koristeći gips, ljepilo, razne boje i lakove. Koristim i druge materijale, kao što su željezo i slično. Na mene su najviše utjecali naivna umjetnica Sofija Neletilić Penavuša i likovni pedagog Jerko Bakula, moj nastavnik likovnog odgoja u Širokom Brijegu, piše Večernji list.

S babom Penavušom dosta sam se družio, imam i jednu njezinu figuru, kornjaču s pticom. Prva izložba koju sam posjetio bila je ona koju je Jerko Bakula postavio u širokobriješkom kafiću “Dinamo” – kaže Michael Barbarić koji je prije nekoliko dana boravio u Širokom Brijegu.

S njegovim skulpturama upoznao se i fra Vendelin Karačić, koji mu je kazao:

– U zatečenim formama dobro uočavaš mogućnost dorade – pretvaranje prirodnoga oblika u likovni izraz. Ovo što sam mogao vidjeti hvale je vrijedno i kao kreacija i kao prikladna dekoracija za privatne i javne prostorije. Imaš dobar razlog biti ponosan na svoj rad.Michael ističe kako je za njegovo napredovanje jako zaslužan James C. O’Hara, profesor emeritus Sveučilišta Sjeverna Arizona. On je Barbarića kao kipara usporedio s alkemičarom i naglasio:

– Alkemija i skulpture Michaela Barbarića zajednički imaju barem jedno – materijali male prividne vrijednosti preobraze se u rijetke i egzotične materijale. Barbarić je naivni umjetnik i on prilazi svojoj umjetnosti nesputan teorijom i bez formalne dogme. Materijali za njegove skulpture otkriveni su posve slučajno u šetnji šumom. Drveća su ležala na šumskom tlu stotinama godina i propadala, a spašena su od Michaela. On će vući ili nositi svoju šumsku umjetnost tri do četiri milje po neravnom terenu do ateljea ili auta. Boja i tekstura boja igraju značajnu ulogu u ukupnom uspjehu njegove skulpture. Površine su poboljšane načinom suptilne interakcije teksture i boje.

James C. O’Hara piše o Barbarićevom kolažu koji ima i dozu ranog nadrealizma, dodajući kako su Michaelove figure provokativne i duhovite. – Barbarićev rad često je nestašan, ali nikad zlonamjeran – kaže profesor emeritus. Zanimljiv je životni put Milivoja Michaela Barbarića. Nakon srednjoškolskog obrazovanja u Širokom Brijegu odlazi u Zagreb gdje se bavi fotografijom.

– Objavljivao sam fotografije u raznim listovima. Sjećam se svojih objavljenih fotografija na naslovnicama Večernjeg lista i Arene – kaže Barbarić kojeg su životni izazovi 1986. uputili do Argentine, a dvije godine potom do SAD-a, do Doline sunca u Arizoni. Ovaj uspješni hercegovački Amerikanac često posjeti svoj Široki i Hercegovinu, koji ga i umjetnički nadahnjuju.

(www.jabuka.tv)