”Banana” Hrvatskom košarkaškom klubu Široki

Svjedoci smo ovih dana jednoj napetosti koja se stvorila u okružju HKK Širokog, nama malo manje poznata napetost u upravi kluba te svima poznata nervoza među navijačima ovog hercegovačkog košarkaškog fenomena. Napetost je to drugačija od one na koju nas je ovaj klub navikao, koja je redovito bila tu u završnici BiH košarkaškog prvenstva u nekadašnjim derbi susretima protiv KK Bosne i sveopćoj mobilizaciji grada u podršci i proslavama naslova prvaka te u zadnjih nekoliko godina napetostima koje je na Pecaru unijela neugodna Igokea.

Piše: The Waiter | www.jabuka.tv

No, da se tu radi samo o prvenstvu Bosne i Hercegovine, napetosti bi se nakon odigrane finalne serije, u kojoj je HKK Široki nažalost ove godine posustao, smirile i sve bi se vratilo u normalan tijek sve do početka iduće sezone. Ovaj put gubitak prvenstva košta. I to nimalo jeftino, točnije 150.000,00 €. To je cijena “wild card” pozivnice koju bi drugoplasirana ekipa BiH prvenstva morala platiti za nastup u ABA ligi naredne sezone. Daleko je taj iznos od realnog limita kojega bi jedan sportski kolektiv u ovoj maloj sredini mogao podnijeti, ali mi u Širokom Brijegu smo naviknuti na visoka očekivanja od naših klubova, nogometnog i košarkaškom, kojima je izgleda jedina bliskost u mjestu održavanja domaćih utakmica.

Kada govorimo o različitosti tih dvaju klubova, postoji tu više aspekata na koje ću se osvrnuti. Meni svakako najzanimljiviji je taj o velikim imenima koja posjećuju dva sportska borilišta na Pecari i rangu natjecanja u kojima se ti klubovi natječu. U košarci, kroz ABA ligu u jednoj sezonu GSD Pecara ugosti tri bivša europska prvaka (Cibona, Split i Partizan), a povremeno se u jadransku ligu uključi i višestruki europski prvak Maccabi iz Tel-Aviva. Bez podcjenjivanja nogometa na Pecari, ali ne mogu primijetiti neki kontinuitet u dolasku velikih imena europskog nogometa na stadion na Pecari, a i ne znam koja je to najveća ekipa koja je gostovala tu. Da je vrjednija spomena, vjerojatno bih se sjetio. Dok jedan vikend na Pecari gostuje npr. košarkaška ekipa KK Crvena Zvezda iz Beograda, isti taj vikend je tu i NK Zvijezda iz Gradačca.

Jedan drugi aspekt u poslovanju ovih klubova su financije, koje su HKK Široki i dovele u ovu situaciju. Sve ove godine ljudi u upravi, na čelu s Antom Sutonom su vjerojatno iza kulisa pune dvorane na Pecari radili čuda da uspiju spojiti kraj s krajem, ali ove sezone nije išlo više. Pročule su se priče o kašnjenju plaća košarkašima i po pet mjeseci, a sada i ovaj famozni problem s “wild card” pozivnicom ABA lige. Na drugoj strani NK Široki izaziva divljenje u regiji svojim fantastičnim poslovanjem i godinama na nogometnoj sceni bez marke duga. Često sam čuo i komentare nogometaša NK Širokog koji su presretni uvjetima i plaćama, koje su za ovu sredinu visoko iznad standarda.

Treći aspekt koji ću navesti je moguće subjektivan, ali vjerujem da će se većina složiti s njegovom realnošću. To je življenje grada za jedan odnosno drugi klub. Naravno da oba kluba doživljavamo kao naše. No, ne možemo pobjeći od činjenice da je dvorana redovito ispunjenija od stadiona, da redovito više živaca gubimo na promašena slobodna bacanja nego na promašene penale. Činjenica je da je košarkaški klub puno otvoreniji svojoj publici od nogometnog i da je kudikamo na sportskim borilištima Pecare lakše osjetiti publiku kao šestog igrača nego kao dvanaestog.

Četvrti aspekt je izlog naših klubova. Sport kao jedno veliko tržište. Svjesni smo razlike u ponudi igrača naših dvaju klubova. Dovoljno je navesti dva širokobriješka centra, dvije “petice” koje su našle svoje mjesto među zvijezdama, dva ploda naše škole košarke, Stanka Baraća i Darku Planinića, članove Efes Pilsena i Maccabija Tel-Aviv. Bojim se da u nogometnim krugovima ne mogu navesti ovakva uspješna stvaranja i prodaju igrača. Ne prođe generacija košarkaša koja ne daje nekoga od svojih članova za kadetske ili juniorske reprezentacije Hrvatske. Nogometaši izbace ponekoga kadeta ili juniora u selekciju BiH, ali njihov put tu stane i zatvore im se neka daljnja vrata.

Morate shvatiti da ovo nije tekst pljuvanja o širokobriješkom nogometu niti lovorika širokobriješkoj košarci. Ovo je tekst činjenica o širokobriješkom sportu. Tekst kontradiktornosti. Zdrav razum ne dopušta mi shvatiti zašto se toliki novac ulaže u nogomet i zašto je košarka puštena na rub provalije. Što je s podrškom Općine? U čijem je interesu podržavati ulaganje kapitala da bi bio dio BiH lige s povremenim kratkotrajnim izletima u Europu, a u čijem je interesu biti uz one koji su se izdignuli iznad te razine i postali, kako je jedan hrvatski sportski novinar napisao “zaštitni znak ABA lige”? Ne shvaćam ni širokobriješke gospodarstvenike ni kao marketing stručnjake, kroz košarkaški klub im se nudi jedno veliko jadransko tržište, a oni ga odbijaju. Zašto se u širokobriješkom sportu ne može dogoditi ravnoteža, ne pružiti se prilika košarkaškom klubu da uspije maksimalno razviti svoje potencijale? Svakom prema njegovim zaslugama. Nogometnom se dopustilo, Premijer liga BiH je njihov vrh i toga trebamo postati svjesni. Košarkaškom klubu se tek treba dopustiti da postave svoje granice. Njihov limit nije ova sredina, a oni koji su u mogućnosti dopustiti im da to dokažu, ne rade to.

I na kraju. Tko je uopće privatizirao ove klubove? Zar to nisu klubovi svih nas, građana Širokog Brijega? Kada bismo uspjeli upitati svakog pojedinog stanovnika općine koji mu je veći interes, uspjeh košarkaškog ili nogometnog kluba, bojim se da bi većina digla ruku za klub koji se nalazi na rubu ponora. U idućih nekoliko dana rasplest će se stvari oko HKK Širokog. Nadamo se samo da će ABA liga izaći u susret i da nam ona neće, košarkaškim žargonom rečeno, “zalijepiti bananu” kao što ju je ovom klubu zalijepila sredina u kojoj se nalazi.

Piše: The Waiter | www.jabuka.tv